Longyearbyen - mjesto na otočnoj skupini Svalbard smjestilo se negdje na pola puta između Norveške i Sjevenog pola u Arktičkom oceanu. Ovdje živi više od 2000 stanovnika, od kojih su najbrojnija djeca koja su spašena od obiteljskog zlostavljanja.
Svi stanovnici podliježu norveškim zakonima i nekim bizarnim ograničenjima poput onih da je ovdje zabranjeno umrijeti.
No, kako kaže autor teksta u Newsweeku, Nimrod Nir, Longyearbyen vas stalno pokuava ubiti. Svake godine permafrost ili po hrvatski merzlota šira je za 4 cm. Riječ je o tlu koje je veći dio godine potpuno zamrznut, a prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca ne prelazi 10 stupnjeva Celzijevih.
Grad je podignut na velikoj kocki od leda, smještenoj između zaleđenih vrhova. Jedva da ima dvadesetak-tridesetak zgrada i pokoja trgovina koje prodaju pomalo od svega. Možete unajmiti Mauser pušku u trgovini s odjećom, a pismo poslati iz supermarketa.
Svi proizvodi su iz uvoza, od soli do rakije jer na takvoj surovoj klimi ne raste nikakva jestiva vegetacija.
No, zato je ovdje Svalbard Global Seed Vault. Futuristički, podzemni bunker u kojem su pohranjeni milijuni sjemenki raznih biljaka iz cijelog svijeta i sposoban je preživjeti nuklearnu apokalipsu.
Onom tko se razboli, prvu će pomoć pružiti u medicinskom centru koji je smješten na najsjevernijoj točki zemaljske kugle. No, kako na Svalbardu nije dozvoljeno umiranje, u najkraćem mogućem roku prebacit će vas u Norvešku s prvim mogućim brodom.
U grad su doselili mnogi koji su se dobrovoljno odrekli civilizacije. Jedan bar drži bivši irski vozač prepun zatvorskih tetovaža i životnom pričom koja je završila razočaranjem.
Turisti koji ovamo dođu mogu razgledati i Pyramiden - izgubljeni grad Arktika.
- Budući da sam u Longyearbyen došao krajem listopada, u vrijeme mračnih polarnih mjeseci, pridružio sam se grupi - nekolicini turista i filipinskoj posadi broda. Na putu do Pyramide zaustavili smo se na ručak - odrezak od kita i čaša 18-godišnjeg Macallan whiskya s kockicama leda starim nekoliko milijuna godina.
- To je najčišća voda na Zemlji, ali u njoj nema ničega, pa ako ju stalno piješ, moraš uzimati vitamine, objašnjava Filipinac s broda.
Tijekom plovidbe ubrzo je nestao bilo kakav signal za mobitel i bili smo odsječeni od ostatka svijeta. Jedina zabava bili su kitovi koji su nas pratili kroz ledene plave vode. Na ulasku u pristanište vodič nas je upozorio da se moramo prdržavati uputa lokalnog predstavnika i da je zabranjeno ulaziti i istraživati ili dirati bilo što osim onog što nam pokazuje, budući da ulazite na teritorij pod sovjetskim suverenitetom, piše Nir.
Postoje samo tri osobe koje žive na Pyramidenu, a jedan od njih bio je naš vodič. Ivan, dvometraš, visok, ćelav Ukrajinac s, bradom vikinškog ratnika i prodornim plavim očima, izgledao je divlje i tajanstveno kao mjesto na kojem živi. Nosio je pušku i pištolj.
Nije se trudio biti previše ljubazan, izgledalo je prije kao da obavlja svoju dužnost.
- Ono što sam shvatio jest da su Šveđani 1910. godine stvorili Pyramiden zbog rudnika uglja i nazvali ga nakon prema okolnim ledenjacima koji nalikuju piramidama u egipatskoj Gizi.
- Možda zbog ideje da ako SSSR može osvojiti Arktik, sigurno bi mogao osvojiti bilo što. Blizina naselja u Sjevernoj Americi, neki kažu, učinila je to strateškim uporištem za prikupljanje obavještajnih podataka. No jedna zgrada doista mi se činila kao sjedište KGB-a.
Drugi su se pitali je li mjesto bilo špijunski projekt za treninge ili tajno testiranje terena za nekonvencionalno oružje. Bez obzira na razlog, život je zahtijevao veliku kreativnost i izdržljivost, piše Nir.
Godine 1998., nakon urušavanja SSSR-a, stanovnici Piramydena napustili su rudnik ugljena, jer očito, nije bio profitabilan.
- Piramiden je trebao biti utopijsko sovjetsko društvo, mjesto gdje bilo koji stranac može doći bez vize i putovnice, što je najbolje što predstavlja Sovjetski Savez i dokazuje ne samo da komunizam može funkcionirati, već može biti pravi raj na Zemlji, objasnio je Ivan.
Nir je ostao u Piramydenu još nekoliko dana. Prošetao je mjestom i shvatio da je ovdje
- Zašto bi netko živio ovdje, na ovom smrznutom i osamljenom mjestu?
- Nismo sami. Oko nas je na tisuće divljih i gladnih polarnih medvjeda, odgovorio je Ivan.
- Naša turneja završila je u hotelu Pyramiden, elegantnoj zgradi s predvorjem obojenom Staljinovom crvenom bojom. Bar su nedavno obnovili nakon što je u njega upao polarni medvjed i popio sve pivo, objasnio je Ivan i objasnio da je ovdje moralo živjeti uvijek barem dvoje ljudi kako bi Rusija zadržala suverenost nad teritorijem.
Omiljeno piće ovdje je rakija od hrena - odlična lijek protiv smrzavanja i hladnoće, piše Nimrud Nur za newsweek.com
