Prezime Rockefeller poznato je diljem svijeta - spomen te poduzetničke dinastije odmah asocira na bogatstvo, luksuz i obilje zlata. Činjenica je kako je u drugoj polovici 19. stoljeća John D. Rockefeller izgradio američko carstvo ponajprije zahvaljujući Standard Oilu, tvrtki koja im je omogućila ulaganje u razne druge djelatnosti.
Utemeljitelji poslovnog imperija bili su John D. Rockefeller i njegov brat William Rockefeller, koji su milijune zaradili u preradi i eksploataciji nafte te investicijama u bankarskom sektoru. Ubrajaju se među najveće svjetske privatne poduzetnike u naftnom poslovanju tijekom kasnog 19. i početkom 20. stoljeća.
John D. postao je 1916. godine prvi svjetski milijarder, a u trenutku njegove smrti, njegovo bogatstvo procjenjivalo se na 1,5% američkog BDP-a.Za svoga života, slovio je kao najbogatiji čovjek na svijetu, zbog čega je s vremenom postala poznata izreka "bogat kao Rockefeller".
Porijeklom Nijemci
Obitelj Rockefeller (izvorno Rockenfeller) podrijetlom je iz Westerwalda, Rheinland-Pfalz, u Njemačkoj, odakle se njihov predak Johann Peter Rocke(n)feller (1681.-1765.) preselio u Sjevernu Ameriku daleke 1723. godine i nastanio se s obitelji u Amwellu, New Jersey, gdje je podigao plantažu.
Jedan od prvih članova obitelji koji se naselio u New Yorku bio je putujući trgovac i sitni poduzetnik William Avery Rockefeller (1810.-1906.), koji je sa ženom Elizom Davison imao šestero djece. Dvojica njegovih sinova, John D. Rockefeller (1839.-1937.) i njegov brat William Rockefeller (1841.-1922.) postali su naftni tajkun i začetnici obiteljskog bogatstva i moći.
Premda je bio mecena brojnih obrazovnih i znanstvenih institucija, poput Sveučilišta u Chicagu i Sveučilišta Rockefeller te istaknuti filantrop, kao industrijalac je često bio kritiziran i optuživan zbog nemoralne poslovne prakse.
Računa se da je Standard Oli do kraja 1870-ih preko 90 posto nafte u SAD-u, zbog čega je obitelj Rockefeller zadobila izraziti monopol u naftnoj industriji. Iz tog razloga je Vrhovni sud SAD-a donio 1911. godine odluku da se kompanija mora podijeliti na 34 manje kompanije.
Rockefelleri su zadržali proporcionalne udijele u svim novonastalim firmama, a njihovo je osobno bogatstvo čak i poraslo, iako im je smanjen utjecaj u naftnoj industriji.
John Rockefeller preminuo je 1937. godine, ostavljajući financijskih fondova iza sebe - u rukama svojih muških potomaka. Iz tog proizlazi pitanje gotovo stoljeće nakon toga - gdje je sad taj novac?
Nasljednici uvelike smanjili bogatstvo
Prema Forbesu, 2016. godine preostali Rockefelleri imali su kombiniranu neto vrijednost od 11 milijardi dolara, što ih čini tek 23. najbogatijom obitelji u Americi. I dalje je to puno novca, ali ni približno toliko koliko su nekoć imali preračunato u današnje vrijednosti, piše Grunge.
Rockefelleri se nisu obogatili kao dobrice. U stvari, oni su praktički zločinci koji su svaku priliku iskoristili kako bi mogli krasti od drugih ljudi. Tako se Rockefelleri stekli Duluth, Mesabu i Northern Railroad. Kako je pisalo u novinama 1911. godine, izvorni vlasnici željeznice upravo su bili završili polaganje pruge. Oni su htjeli graditi terminale, ali im je nedostajalo novca.
Tu na scenu stupa velečasni Gates, čovjek koji je Rockefellerima upravljao dobrotvornim donacijama. Gates tada objašnjava vlasnicima da je John D. Rockefeller pratio izgradnje njihove željezničke pruge i da će im posuditi novac. Ljudi su prihvatili zajam za 420.000 dolara. Dva mjeseca kasnije, Rockefeller se pretvarao da moraju novac vratiti odmah zbog neke "financijske sramote."
John D. Rockefeller nije imao pretjerano visoko mišljenje o ljudima koji su radili za njega. Njegov bliski suradnik je 1913. javno obznanio da ne vjeruju u koncept minimalne plaće te da svaki dječak i curica, svaki muškarac i žena zarađuju točno koliko vrijede.
Rockefellere su toliko mrzili u ranim 1900-tim da su morali zaposliti više čuvara da ih zaštiti u svojim stanovima. Kao što je jedan list izvijestio, "Dodatni oprez je mudar. Rockefeller ima puno razlog za strah od ubojice. To su prirodne posljedice poslovne politike gospodina Rockefellera". Ljudi su imali dovoljno razloga da mrze Rockefellera. Nazivali su ih lopovima, ubojicama žena i djece, manipulatorima i potpunim lažljivcima. Stoga, to smanjivanje bogatstva mnogi vide kao vraćanje njihova duga.
Teorije zavjere
Teorije zavjere vezane za Rockefellere kreću se od općeprihvaćenih do bizarnih.
Rockefelleri već se dugo povezuju s idejom tajne svjetske vlade, u kuloarima teoretičara zavjere poznate i pod nazivom Novi svjetski poredak. Svakako u prilog teoriji idu dvije institucije koje se Rockefelleri pokrenuli, jedna je Trilateralna komisija, a druga Bilderberg grupa.
Trilateralnu komisiju osnovao je preminuli David Rockefeller 1973. s ciljem povezivanja najvećih svjetskih ekonomija, a ako i postoji krovna svjetska vlada, onda je ovo njezino službeno ime. Danas broji nešto manje od 400 članova, a navodno njezinim članom mogu postati samo milijarderi i oni koji upravljaju određenim brojem ljudi u državi ili regiji u kojoj djeluju.
- Neki vjeruju da su Rockefelleri dio tajne organizacije koja radi protiv interesa Sjedinjenih Država, karakterizirajući moju obitelj i mene kao 'internacionaliste' udružene s ostalima takvima diljem svijeta s ciljem izgrađivanja bolje političke i ekonomske strukture - jednog svijeta, kao što kažete. Ako je to optužba, onda sam kriv i zbog toga sam ponosan, jednom prilikom rekao je David Rockefeller.
Usko vezani za tobožnji svjetski poredak su svi istaknuti članovi uprava vodećih svjetskih banaka. Vjeruje se da Rockefelleri kontroliraju američki dolar uz pomoć Federalnih rezervi, a sve to s ostalim 'masonskim' obiteljima kao što su obitelji Rothscild, Warburg, Goldman Sach, Lehmans i Kuhn Loeb - svi redom glavni likovi vodećih teorija zavjera.
Teoretičarima je pak najzanimljivija uloga obitelji Rockefeller u Banci za međunarodne namire (BIS) smještene u Baselu, koja je prvotno osnovana kako bi spasila izgubljeno u Prvom svjetskom ratu, a kasnije je počela služiti kao banka svjetskih centralnih banaka.
Od 1997. članica BIS-a je i Hrvatska narodna banka (HNB) čiji predstavnici rukovodstva aktivno sudjeluju u sastancima ove najstarije međunarodne financijske institucije.
