Georgia Tann 20 je godina vodila unosan i užasavajući biznis - otmica i posvojenja djece kao direktorica Društva za dječji dom u Tennesseeu. Danas nitko gotovo ne pamti kada se točno njen dom točno zatvorio, no to je bilo u ranom prosincu prije 69 godina kad je tzv. kuća horora zaključala svoja vrata.
To je mjesto promijenilo živote više od 5000 djece, a nezamislivi užas toga mjesta i danas odjekuje ne zato što su mnoga djeca iz njega bila zlostavljana siročad, već zato što što su bili ukradeni, piše Business Insider.
Malo poznata priča privukla je pažnju autorice fikcije Lise Wingate kad je vidjela kasnovečernju TV epizodu "Smrtonosne žene" o matroni zla, Georgiji Tann.
- Pitala sam se je li to istina ili je priča pretvorena u senzaciju za TV. Morala sam znati više - rekla je Wingate za BI.
Rezultat njene istrage knjiga je "Before we were yours", prikaz sirotišta kroz oči 12-godišnje Rill Foss. Objavljena 2017. knjiga se zadržala na vrhu liste najprodavanijih više od godinu dana.
- Ljudi bi pisali ili slali e-poštu i govorili "ova knjiga govori o mojoj majci" ili "mislim da sam možda jedna od ukradenih beba "- kaže Wingate.
Preko 20 godina prodavala kidnapirane bebe
Georgiji Tann posao je cvao 26 godina, od 1924. do 1950. godine. Procjenjuje se da je u dva i pol desetljeća otela odnosno ukrala roditeljima oko 5000 beba i preprodala ih novim obiteljima. Djecu je krala onima od kojih je to bilo najlakše, naravno, od siromašnih obitelji. A, iako za to nema nepobitnih dokaza, nije isključeno da se ovim kriminalom nije bavila još i duže.
Imala je 33 godine kad je 1924. iz Mississippija doselila u Memphis u Tennesseeju i dobila čelno mjesto u organizaciji za pronalaženje nezbrinutoj djeci nove roditelje i nove obitelji. Organizacija se zvala Tennessee Children’s Home Society i do tog trenutka svoj dio posla s nalaženjem posvojitelja djeci naplaćivala je od novih roditelja 7 dolara za posvajanje na području Tennesseeja.
Skroman iznos služio je dobrotvornoj organizaciji kako bi mogla funkcionirati. Ali, Georgiji Tann to je bilo previše skromno. I de facto preko noći stvari su se jako promijenile. Odjednom je eksplodirao broj posvojene djece. Ali ne bilo kakve i bilo gdje. Naknadno će se ispostaviti da je 80 posto posvojene djece preko organizacije Georgije Tann išlo posvojiteljima u New Yorku i u Kaliforniji, u bogate dijelove SAD-a.
Njena omiljena shema bila je vožnja siromašnim kvartima, biranje najljepše djece, zatim bi im ponudila vožnju u njenom sjajnom crnom luksuznom automobilu. Jednom kad su djeca ušla unutra, obično više nikada nisu vidjela svoje obitelji.
Najtraženiji su bili s plavim očima i plavom kosom
Najbolje razdoblje bilo joj je od 1940. do 1950. kada je prodala oko 3000 djece, što bi značilo skoro jedno dnevno. Prodavala je samo bijelu djecu, a naročito dobru prođu na tržištu imala su ona plave kose i plavih očiju. No, pitanje je koliko dugo bi se netko mogao baviti ovim poslom prije no što ga uhvate? Pretpostavimo godinu, dvije – maksimalno tri.
Vjerojatno ih je krala onim obiteljima koje su ionako imale jako puno djece pa je bila uvjerena da neće ni primijetiti ako jedno nedostaje. Osim toga, sirotinja nije imala ni mogućnosti, ni novaca pokrenuti istragu za svojim nestalim mališanima.
Ako bi prijava o nestanku i došla do policije, utjecajni prijatelji Georgije Tann pobrinuli bi se da se sve zataška. U tome joj je naročito pomagao tadašnji gradonačelnik Memphisa E. H. Crump, izrazito moćan i utjecajan čovjek. Što je bilo najgore, policija bi joj čak ponekad pomagala u otmicama.
Tann nije samo pikirala na siromašne obitelji. Imala je dobar uvid i na djecu koja bi se rađala u zatvorima ili umobolnicama, u nekim slučajevima sama Tann nije bila sigurna čak niti jesu li djeca uopće rođena u rodilištu. Bilo je bitno samo da su njeni "dobavljači" nabavili bebu, da je stvar zakonski osigurana, a rodiljama bi priopćavali da je dijete umrlo.
Kad bi se dočepala djeteta, prodavala bi ga dalje, a svoj je biznis čak i oglašavala u novinama. U ono vrijeme, imućniji bračni parovi iz New Yorka ili Los Angelesa bili su spremni plaćati velike svote samo kako bi mogli posvojiti dijete. Tako bi, preračunato u današnje vrijednosti, za jedno dijete plaćali i po 70.000 dolara.
Riječ je bila, dakako, o ljudima koji su svoje roditeljstvo doživljavali tako da su htjeli dijete određene boje očiju, kose... Ne dao bog da bude riječ o malom crncu, azijatu, Latinoamerikancu...
I dok je Georgia Tann plivala u novcu, još uvijek nije zarađivala onoliko koliko je zapravo mogla. Strašan je podatak da su djeca u njezinom Tennessee Children’s Home Society boravila u tako groznim uvjetima da je tamo poumiralo čak 500 mališana. Razlog su bili glad, bolesti, zlostavljanje, hladnoća a ponekad bi i sama Georgija Tann ubijala djecu koju su zakapali u neoznačene grobove.
O svemu se konačno saznalo kad je Gordon Browning, inače politički neprijatelj njezinog prijatelja Crumpa, izabran za guvernera Tennesseeja. Vrlo brzo je povezao konce ove stravične priče i pokrenuo istragu. Tann je dobro znala da se bez Crumpa na vlasti može pozdraviti s poslom i da će ju otkriti svaka iole normalna istraga, koliko god bila površna. Zasluženu kaznu ipak nije dočekala.
Umrla je od posljedica raka maternice samo dva dana nakon pokretanja istrage. Dva mjeseca poslije Tennessee Children’s Home Society je zatvoren. Narednih desetljeća američka javnost svjedočila je stotinama slučajeva u kojima su djeca tražila svoje biološke obitelji kojima ih je Georgia Tann otela, odnosno da su njihovi biološki braća i sestre ili biološki roditelji koji su bili živi, zdravi i uopće nisu zanemarivali svoju djecu, tragali za svojim nekada mališanima.
Okupljanje preživjelih
U 2018. godini, potaknuta zanimanjem za njezinu knjigu, Wingate je organizirala okupljanje usvojenika Društva za djecu i pomoć kolege autorice Judy Christie. Ove jeseni su mnogi posvojitelji s prvog događaja, zajedno s nekoliko novoosnovanih posvojitelja, prisustvovali drugom okupljanju.
Insider je razgovarao s nekoliko preživjelih iz te trgovine djecom, od kojih su mnogi proveli cijeli život pokušavajući shvatiti tko su. Sallie Brandon jedna je od rijetkih posvojenica Društva za djecu koja se još uvijek sjeća Tann.
- Bila je debeljuškasta gospođa koja je uvijek nosila naočale i malu torbicu. Bila je vrlo stroga, teška žena. Mene i moje dvoje braće je odvojila te nas prodala - prisjeća se.
Troje njih, svi plavooki i plavokosi, bili su savršen plijen za Tann, a za njih je dobila oko 2700 dolara, što bi preračunato u današnju vrijednost bili oko 40 tisuća dolara. Ukupno je u svom poslu zaradila oko 11 milijuna današnjih dolara, zaključili su istraživači.
Tann je bila proračunata u svom pristupu i ciljala je na bogate i slavne koji su plaćali veliku cijenu za bebe. Glumci, autori i zabavljači, među kojima su Dick Powell i June Allyson, Lana Turner, Pearl S. Buck i Smiley Burnette - svi su usvojili djecu od Tann. To je učinila i Joan Crawford 1947., koja je od nje kupila blizance Cathy i Cindy. U dosjeima ukradene djece podaci su najčešće bili izmišljeni da bi bili "bolji za prodaju". U njihovim je spisima pisalo da dolaze iz "dobrih domova" s "vrlo atraktivnim" mladim majkama. Očevi su opisivani kao "inteligentni" i često su bili studenti medicine.
- Moja je majka imala 8 godina kad se to dogodilo - znala je svoje ime i obitelj -rekla je Virginia Williamson, jedna od kćeri Norme Sue, također Tannine žrtve.
Norma Sue i njezina braća i sestre tri su mjeseca boravili u domu, gdje su ih iskorištavali kao besplatnu radnu snagu. U osnovi, njihov posao se sastojao od brige za bebama, mijenjanje pelena, hranjenje i slične stvari. Norma Sue i njezina sestra blizanka bile su jedina braća i sestre koji su ostali zajedno. Posvojeni su u obitelj u Philadelphiji.
- Došla nam je ta žena i rekla kako je ona naša nova mama. Rekla sam joj "ne, nisi" - prisjeća se maminih riječi Virginia.
Tann je rekao posvojiteljima da su ona i Norma Sue mlađe nego što su bile, kako bi im se teže ušlo u trag. Osim toga, promijenila im je i imena, a to je bila metoda koju je često koristila. Debbie Branco, usvojena pod imenom Catherine Shredder, poslana je svojoj novoj obitelji u New Jersey kad je imala samo nekoliko dana.
- Išla sam u hebrejsku školu, ali kasnije sam otkrila da nisam Židovka. Tko zna što sam zapravo - kaže Debbie.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site