Bilo mi je teško dok sam odrastala. Živjela sam s djedom, a u osnovnoj školi bi me djeca stalno ispitivala "zašto živiš s njim?", "što ti je s obitelji?".
Nisam znala što bih im odgovorila. Nisam im baš mogla doći i reći "hej, ja sam Tas, a tata mi je ubojica. Hoćemo li biti prijatelji?".
Imala sam 16 mjeseci kad je moj tata, Azhar Ali Mehmood ubio moju majku, ali i spasio moj život. Zamotao me u deku i stavio ispod stabla jabuke u našem vrtu, dalje od kuće koja je gorjela u plamenu i sa sobom u smrt odvukla moju mamu Lucy, njeno nerođeno dijete u utrobi, moju baku Lindu i moju tetu Sarah. Izgledalo je da time pazi na mene, no nije baš brinuo o meni kad je mama umrla, priča svoju ispovijest za BBC Tasnim Love.
Moj tata je bio taj koji je podmetnuo požar u našoj kući u Telfordu, Shropshire tog kobnog kolovoza 2000. Sljedeće je godine osuđen zbog trostrukog ubojstva.
Odrastajući, moji roditelji mi se nisu činili kao ljudi, bili su za mene samo priča. Zbog toga sam, kad sam 2018. dobila priliku da za BBC snimim dokumentarac o svom porijeklu, odlučila prihvatiti priliku i napokon doznati svoju obiteljski tajnu.
Željela sam saznati zašto je do požara došlo, upoznati svoju majku, ali i doznati više toga o sebi.
Tko sam ja?
Osjećam se kao smeđa verzija moje majke Lucy, no kad je zamišljam, zamišljam je kao tinejdžerku, a ne kao mamu. Zbog toga ju tako i ne zovem.
Imala je 15 godina kad me je rodila, a moj tata je imao 25, a naravno da mi je palo na pamet kako nešto nije bilo u redu s tim odnosom, iako sam bila programirana da govorim kako je to normalno, jer me tako učila moja obitelj.
Djed George i ja smo bliski, ali taj je odnos i težak. On je u požaru izgubio svoju suprugu i dvije kćeri. Ja se ni ne sjećam što sam izgubila, jer sam bila premala, a on me odgojio nakon toga te se na sudu zavjetovao da će uvijek brinuti o meni. No nas dvoje imamo posve drugačije razmišljanje o temi odnosa mojih roditelja.
Nekoć je on, kao i drugi ljudi, smatrao kako nema ništa čudno u razlici u godinama među dvoje ljudi u ljubavnoj vezi. Meni je teško shvatiti kako je ljudima OK da je Lucy bila još praktički dijete kad je bila trudna sa mnom.
No, kroz proces snimanja dokumentarca postala sam više upoznata sa situacijom, kao i on. Danas me on pita što je ispravno, a što nije. Cijeli proces je bio težak, no nekako smo došli do slaganja po tim pitanjima.
Upoznala sam neke prijateljice od Lucy kad sam snimala dokumentarac. One su bile njene dobi kad je upoznala mog tatu, a jedna od njih mi je objasnila kako "je bilo cool biti u vezi sa starijim frajerom".
Ako one nisu mogle vidjeti što se događalo, shvaćam kako to vjerojatno ni Lucy nije mogla. Bila je nedjelja 11. ožujka 2018., Majčin dan, kad je nešto što sam vidjela unijelo pomutnju u sve što sam znala o svojim roditeljima.
Na naslovnici Sunday Mirrora nalazila se fotografija Lucy. Obitelj i ja smo isprva bili zbunjeni, vjerujući kako su ponovno izdali staru priču. No, u podsvijesti mi se vrtjelo "nemoguće da su došli do novih informacija".
Mi, kao obitelj, ali i kao europsko društvo, još nismo shvatili kako je priča imala puno veću pozadinu, a bizarno je iz današnje perspektive znati koliko je to bilo očito tada.
Novinarska je istraga otkrila kako je oko tisuću mladih djevojaka u Telfordu od 1980-ih bilo zavedeno od strane starijih muškaraca. Opisali su kako se moj otac udvarao Lucy od njene 14. godine, ali i kako se druge djevojke zlostavljalo uz prijetnju "završit ćeš kao Lucy" ako o tome progovore drugima.
Isprva sam bila zbunjena, kad dugi niz godina znaš samo jednu priču i vjeruješ u nju, ni ne misliš da bi mogla postojati neka druga. Mislila sam kako su novine pogriješile. Bilo mi je jako teško prihvatiti novu perspektivu, a još k tome sve je bilo toliko osobno, da me pogađalo.
Istraga me navela da preispitam sve što sam mislila da znam o prošlosti i tjerala me da saznam više. Odlučila sam pregledati transkripte s očevog suđenja, kako bi otkrila sadrže li oni neke tragove koje sam previdjela.
Čitati to je bilo vrlo zbunjujuće. Iako je ta razlika u godinama postojala, iz iščitanog mi se činilo kako nitko tome nije pridavao pažnju. Nije bila riječ o dvije ili tri godine, već deset.
Iz svjedočenja maminih prijateljica čula sam kako je tata "pregledavao njeno tijelo, ne bi li pronašao dokaze da je bila s drugim muškarcima. Redovito bi je nazvao da joj javi kako ima nekog da je prati i bilježi što radi. Sumnjao je da se možda seksa s nekim drugim u dvorištu crkve i takve nebuloze. Nismo znali je li riječ o nekakvoj grupnoj stvari, kao bandi, ali smo znali da to nitko tada nije istražio.
Društvo je sve ignoriralo
Moj djed i ja smo nekoliko puta razgovarali o tome. Uvijek sam ga izazivala pitanjima - zašto nije ništa poduzeo?
Priznao je da se nije toliko zanimao za njihov odnos, ali da su se često svađali. Pitala sam ga je li uzrok svađa bio taj što je tata zahtijevao seks?
- On bi često odlazio gore. Jednom sam čuo da netko viče "silovanje". Potrčao sam i razvalio vrata, a on je pobjegao niz stepenice i van. Za njim je pojurio dečko od susjede - otkrio mi je.
Pitala sam ga zašto to nitko nije prijavio policiji.
- Ne znam, misliš da je tražila našu pomoć? Da nam je došla, mogli smo nešto učiniti - shvatio je.
- Ali ti i baka ste čuli riječ silovanje i niste ništa napravili. To je zlostavljanje, užasno mi je to - rekla sam mu.
Uzrujava me i činjenica da je toliko krivnje u priči, kao i pitanja o tome tko je kriv. Morala sam postaviti ta pitanja, jer sam željela razumjeti. Vjerujem da moj djed osjeća puno žaljenja, boli zbog stvari na koje su on i baka mogli utjecati. No tada, u onom društvu, svi su osjećali isto. Nije bilo edukacije o tim stvarima, par se ostavljao na miru. Čak i da su moji djed i baka poduzeli nešto, pitanje je bi li ih netko poslušao.
Željela sam znati što moj otac osjeća zbog svega. Je li mu žao? Kad sam imala 16 godina posjetila sam ga u zatvoru. Nije mi to bila teška odluka, išla bi ranije da nije postojala odredba suda koja mi je to zabranjivala do 16-e.
Željela sam ga upoznati, shvatiti situaciju, saznati kakav je kao osoba, što ne voli, saznati nešto više o čovjeku od kojeg potječem. Željela sam stvoriti mišljenje o njemu na temelju toga kakav je čovjek, a ne samo iz onog što je učinio.
Ono što osjećam prema njemu je zbunjujuće, nema tu crnog i bijelog. Odgovori koje mi je dao, bili su nedorečeni, gotovo kao da sam imala snimku onog što je rekao koju sam morala preslušati više puta da bi mogla čitati između redaka. Neke stvari oko kojih mi se otvorio, kao i one o kojima nije želio pričati, ovisile su o tome što sam ga pitala. Ipak, drago mi je da sam otišla, trebalo mi je to, mada ostaje žaljenje da mi je trebao objasniti više toga što nije želio.
Nema pravde u pravdi
Mislim da je neuspjeh pravosudnog sustava taj što moj otac nije osuđen zbog seksualnog nasilja nad mojom majkom uz ubojstva. Mislim da bi ljudi trebali odgovarati za svaki individualni zločin. Policajci koji su radili na tom slučaju tada su danas u mirovini, pa nisam mogla doći do odgovora.
Drago mi je ipak da sam uspjela doći u posjed nekih osobnih stvari od Lucy, što sam dobila njene dnevnike. Zbog toga joj se osjećam bližom i svjesnija sam stvari koje joj je moj otac činio.
Moj tata sad ispunjava uvjete za uvjetno puštanje na slobodu. Ne možemo dodati još neki zločin kako bi ga zadržali u zatvoru, shvaćam to. Mislim da to ukazuje na manjkavost cijelog sustava i društva tog doba, što nikad nije iskusio pravdu zbog njenog zlostavljanja.
Iako je bilo teško i rastuživalo me, puno je pozitivnih stvari proizašlo iz snimanja ovog dokumentarca. Približila sam se Lucy i znam više o svom identitetu. Zbližilo me i s djedom, a imam i bolje razumijevanje o seksualnom iskorištavanju i drago mi je da je danas drugačije nego tada.
Sada se želim baviti sobom i svojim mentalnim zdravljem, a u budućnosti se planiram baviti podizanjem svijesti o seksualnim zločinima. Imam sreću da ih nisam osobno proživjela, ali ono što je proživjela moja majka dalo mi je uvid i razumijevanje.
Ja sada mogu biti glas od Lucy kojeg ona nikad nije imala.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site