Vjenčali su se 1842. Iste godine grof Janko Drašković, istaknuti ilirac, utemeljio je Maticu hrvatsku.
Iako je Gaj u pojedinim krugovima slovio kao častan čovjek, mnogi njegovi suvremenici tvrde da je to bila obična laž. Drašković je u početku imao povjerenja u njega, pa mu je dao vjerodajnicu koja mu je omogućila da bilo gdje u svijetu traži novac, prima darove i sakuplja pomoć za Maticu.
Nakon pet godina predsjednik Matice zatražio je povrat vjerodajnice jer su bile sve glasnije priče o Gajevu častohleplju i prevrtljivosti. Da uzima novac za sebe, znao je i Ivan Mažuranić, koji ga je štitio.
Gaj je kazao da tijekom tih godina nije uspio ništa prikupiti. Međutim, Stanko Vraz tad je govorio kako pouzdano zna da su Gaju mnogi dali novac i druge darove za Maticu, ali on ih je zadržao za sebe, kaže Laljak.
Nakon tog razdoblja za Gaja stvari polako kreću nizbrdo. Već 1843. stigla je kraljevska naredba o zabrani ilirskog imena. Iako su vlasti na taj način prekinule nacionalni zanos, preporodni pokret nastavio je djelovati.
Prevario je i srpskog kneza
Pojedini politički protivnici mađaroni sve su glasnije prozivali Gaja nazivajući ga veleizdajnikom jer je uspostavio veze sa srpskim i ruskim uglednicima.
Tiskara je počela stvarati sve veće gubitke, pa je čak od Beča zatražio financijsku pomoć. Surađujući s banom Jelačićem, 1848. postao je u hrvatskoj vladi povjerenik za vanjske poslove, no uskoro ga je sustigla nova afera.
Srpski knez Miloš Obrenović te je godine došao u Zagreb i tvrdio kako je Gaj od njega na prevaru iznudio novac. Policija je pokrenula istragu, optužili su ga, no nisu pronašli nikakvih dokaza. Ipak, zbog negativnog publiciteta Gaj se morao povući iz javnog života.
"Ban Jelačić ugasio je odsjek za vanjske poslove, pa je i formalno Gaj izgubio poziciju, iako se s tim nikad nije pomirio", rekao je dr. Gračanin.
Do svega je došao iznudama
"U ono doba grofovi i plemići su se u Zagrebu vozili dvopregom, Gaj i njegova obitelj su se vozili četveropregom. Njegova supruga nosila je bunde i raskošne haljine i bila je jako razmetljiva, a dokumentacija je pokazala kako je do svega toga došao iznudama. Što se konkretnog slučaja tiče, bilo je to 1848. Svrgnuti srpski knez došao je u Zagreb inkognito i odsjeo u Jägerhornu u Ilici. Gaj je to doznao i poslao mu je predstavnike koji su rekli da bi, ako želi i dalje biti u anonimnosti, ne riskirajući život, budući da bi ga politički protivnici mogli ubiti, trebao određeni iznos dati Gaju. Miloš na to nije pristao, pa je Gaj osobno do njega otišao sljedećeg jutra kako bi ga uvjerio da je bolje platiti mu nego riskirati život. Uslijedila je optužba, pa istraga, u kojoj, naravno, nitko ništa nije dokazao", kaže Laljak.
Gaj je zbog toga šest mjeseci bio u bečkom zatvoru, iz kojeg se izvukao zahvaljujući podmićivanju. Uslijedila su još teža vremena za Gaja.
Franjo Josip ga je odbio
Knjižara je propala, a policija ga sumnjiči za protudržavne stavove. Počeli su ga sustavnije pratiti.
"Konačni pad zbio se 1853., kad su ga uhitili i optužili za veleizdaju jer se u Beču susreo s knezom Milošem, iako ga je ovaj navodno sam pozvao kako bi se pomirili. Postupak su sljedeće godine obustavili, no to je bio zadnji čavao u Gajevoj propasti. Novca je nestalo. Obraćao se u više navrata caru Franji Josipu tražeći državni zajam, no nije ga dobio", kazao je dr. Gračanin.
Laljak se prisjeća kako je u arhivi otkrio pisma koja je Gaj slao caru. Originali pisama su u Beču.
Proglasio stečaj i do kraja života živio u oskudici
"Bio je jako uporan. Govorio je da je žrtva hrvatskog naroda jer nije dobio plemićku titulu iako ju je zaslužio. Nadalje, objašnjava kako je sav novac potrošio na tiskaru i nema od čega živjeti, a konačno, navodi Gaj, uzdržava i tada dvoje malodobne djece. Zato od cara traži 50.000 forinti i plemićki naslov, a da stvar bude gora, podmitio je nekoliko moćnika koji su se potpisali da jamče svojom čašću kako je to što Gaj traži doista opravdano", prepričava Laljak.
No zajam nije dobio.
"Morao je 1858. proglasiti stečaj. I iako se uspio sudski nagoditi s vjerovnicima, do kraja života živio je u oskudici", kaže Gračanin, a Laljak se nadovezuje da je ta nagodba također bila plod mutnih poslova.
Nije imao s čim pokopati sina
Gaj je, naime, vjerovnicima poslao svoje predstavnike koji su im objasnili da on nikad neće moći isplatiti iznose koje duguje, te da bi u svemu uspio kad bi ti iznosi bili manji.
Na neki način to je bila preteča današnjih predstečajnih nagodbi. Tako su predstavnici nagovorili vjerovnike da potpišu priznanice prema kojima im više ne duguje 10.000 forinti nego samo 2000. Na taj način je ukupni dug od 240.000 forinti Gaj uspio svesti na samo 60.000, ali ni to nije kanio platiti.
"Pratile su ga i privatne nesreće. Supruga Paulina mu je rodila petero djece, među njima sina Bogdana, koji je umro u četvrtoj godini. Uskoro, 1868., umrla je i supruga. Morao se dodatno zadužiti kako bi je pokopao. Nakon nje imao je vezu sa ženom koja se zvala Anka", priča dr. Gračanin.
Preminuo je iznenada 20. travnja 1872. u tiskari. Imao je 62 godine. Pogrebnoj povorci iskazana je počast jer su u ulicama kojima su prolazili bile uključene plinske svjetiljke.
Uzimao novac od naivaca
Gajevo posljednje počivalište bilo je na Jurjevskom groblju do 1883., a tad su njegove ostatke prenijeli na Mirogoj.
"Gaj je putovao po zemlji i ljude uvjeravao kako sakuplja građu za buduću nacionalnu biblioteku. Od naivnih je pojedinaca na taj način dobivao vrijedna djela, rukopise i knjige iz 15. stoljeća. Nije im ništa platio, oni su mu to darovali računajući da će knjige završiti u fundusu kao vrijedni artefakti. U ime stvaranja nacionalne biblioteke Gaj je uspio od cara ishoditi donaciju, država mu je to već platila, no ideju nije realizirao, a novac i vrijednu građu zadržao je za sebe. Nakon njegove smrti nasljednici su sve pronađeno proglasili Gajevom ostavštinom. Tako je njegov sin Velimir u vrijeme kad je ban bio Ivan Mažuranić, inače prijatelj oca Ljudevita, ishodio nešto nevjerojatno. Svu tu građu koju je otkupila prije 30 godina, zemaljska vlada ponovno je otkupila od Gajevih", zaključuje Laljak.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nanovo recikliran članak iz Globusa objavljen prije dvije-tri godine. Baltrić je inače BALTIĆ, Demeter je inače DIMITRIJA, a Perkovac nije prvi nego četvrti tajnik Matice (prije njega: V. Babukić, J. Užarević, S. Vraz i A. Torkvato Brlić). Gaj svakako nije ... prikaži još! bio svetac, ali "suvremeni" istraživači nisu u stanju razlučiti doušničku "slobodu" izvještavanja od onoga što se stvarno zbilo.
A jeli Gaj krao dnevnice?
Neka bude zabilježeno: Prvi tajnik Matice Ilirske, Ivan Perkovac, tužio je Ljudevita Gaja radi prevara, ali nije u parnici uspio (valjda, kao i sada, radi korupcije) i završio je radi toga u zatvoru. Razbolio se i mlad umro u 45-toj godini života.