"Dosta mi je, moram na liječenje!"

Zašto se opredjeljujete javno?

Nije na nama da se bavimo politikom, ali smo važan subjekt iza kojeg stoji 1,700.000 navijača i dužni smo opredijeliti se. Sad me raznježio spomen Dinama u govoru Zorana Milanovića.

Zašto?

Rekao je da treba biti u Europi kao i Dinamo, još samo fali gol. U podsvijesti na naš uspjeh gleda pozitivno iako ga sport ne zanima i navijač je Hajduka. Ali meni je njegova izjava bila melem za uho. No svima njima treba još dugo da budu kao Dinamo.

Sport bez politike ne može?

Budale su koji govore da može. Naravno, mislim na politiku iz operativnog upravljanja, jer ona stvara okvire za sportaše, ali i svakog čovjeka u društvu.Ja sam za to da imamo više sportaša u politici, da bi kroz lobi artikulirali naše potrebe kao što to rade kulturnjaci, liječnici, ljudi iz poljoprivrede... Zašto bismo bili izuzeti, pa to je normalno. Onaj koji ima jači lobi, ima bolji budžet.

Milan Bandić vam je prijatelj?

Mi, nažalost, privatno nismo previše dobri. Nisam o tome nikad razmišljao, mislim o njemu sve najbolje, ali privatno se ne družimo. Puno je napravio za Zagreb, grad se udvostručio, a puno je napravio i za sportaše. Imam samo jednu primjedbu, uvijek ću mu to predbacivati, što nije Zagrebu ostavio gradski nogometni stadion kakav dolikuje ovom gradu. On je to sigurno mogao i nikada neću razumjeti zašto ga nije napravio.

Radije biste sagradili stadion nego, recimo, školu ili sveučilište?

Svaku stvar možete gledati iz drugog kuta. To je demagogija, jer jedna stvar ne isključuje drugu. Moramo težiti društvu koje će imati bezbroj vrtića, bazena, škola, puno stadiona... Ne na račun jednih isključivati druge.

Za sve to nema novca...

Ne mora se birati, nismo u toj situaciji. Da bi Zagreb bio najljepši grad na svijetu, fale mu dvije stvari. Jedna je aerodrom Pleso, za koji je raspisan natječaj, a neće trebati ni jedna lipa poreznih obveznika jer će se ići u koncesiju. Znači, potrebna je samo pamet i odluka. Druga stvar je gradski i nacionalni stadion, jer i to je slika koju šaljemo u svijet. Pa godišnje slika s našeg stadiona nekoliko puta obiđe svijet. Nema grada na svijetu s ružnijim stadionom.

Je li baš predsjednik Tuđman krenuo obnavljati Maksimir?

Nije. Varalice i nesposobni ljudi oko njega krivi su što Maksimir nije obnovljen za Tuđmanova života. Po njemu bi bilo 16 stadiona, ne jedan, u svakom bi gradu bio bi stadion s više od 50.000 ljudi. Tuđman je sve dobro radio, ako je negdje i pogriješio, nije bilo zle namjere. On je najveći Hrvat za kojeg sam čuo i kojeg sam poznavao. A zbog njega sam morao otići iz Dinama.

Davor Javorovic (PIXSELL)

Ma ne... I nije mi to prvi transfer, radio sam ja godinama s igračima. Jedan od najposebnijih poslova bio je ostanak zagrebačke legende Marka Mlinarića u Dinamu 1987. godine. Imao sam 28 godina, bio sam obični navijač. Trener je bio Ćiro i nije želio da Dinamo produži ugovor s Mlinkom. A predsjednik prijatelja Hajduka u Zagrebu Petar Jozelić, Marinko Boban i Mirjana Majurec, Mlinarićeva djevojka, sve su dogovorili da ode u Hajduk. Nisam upoznao čovjeka koji je kao Mlinka volio Dinamo i Zagreb. I Dinamo ga sad tjera, otišao je bez njega i u Francusku, a Mlinka kaže: Evo vam još jedan sat, dajte mi 120.000 maraka i ostajem.

Imali ste toliko novca?

Naravno da nisam. Pitao sam predsjednika kluba Ivu Vrhovca, koji je bio i gradonačelnik, koliko može nabaviti. Kaže on meni - otkud? Onda sam sjeo s njim u auto i otišao bratiću koji je imao kafić na Ravnicama, htio sam od njega posuditi novac, ali nismo ga našli. Onda smo otišli u Okrugljak. Konobarima sam rekao da je u pitanju Mlinka. Odmah su skinuli pregače, otišli doma i u roku od sat vremena donijeli 120.000 maraka. Novac sam donio u klub, Mlinarić je potpisao i isti dan smo otišli s njim u Pariz. Dinamo je igrao na nekom turniru.Lukavi Ćiro, mačak, stavio ga je u igru protiv PSG-a i Mlinka je zabio tri gola. Na zimu su ga ipak prodali u Auxerre. Onda sam doveo Škoru iz Želje, pa Čavu Dimitrijevića, Kasala... Davno je to počelo, kupovina i prodaja igrača.

Balaban je ipak najunosniji?

Bio je osporavan u Rijeci, a njegov prijatelj Ljutko me izludio s njim. Malo sam se raspitao i doveo ga u Dinamo. Onda je otišao u Aston Villu, bio je to posao snova, i on me kao veliki džentlmen počastio s dosta novca.

Koliko danas imate igrača?

Već dugo se ne bavim tim poslom, otkad sam u Dinamu. Moja je agencija davno ugašena, to se lako može provjeriti na Trgovačkom sudu. Prava je istina da je moj sin u međuvremenu završio Ekonomski fakultet i da je licencirani menadžer koji radi poslove u inozemstvu.

S Dinamom ne surađuje?

Niti jedan posao nije napravio u Hrvatskoj, a u Dinamo nije ni doveo niti je prodao nekoga igrača iz Dinama.

A Lovren?

To se odradilo vani i od toga nikome, ni mome sinu, Dinamo nije uplatio ni lipe. Ne mogu napraviti takvu glupost, previše sam pametan, mudar, a nisam ni toliko lakom da bih svom sinu pogodovao poslove. A u svijetu je to normalno, pa što bih se trebao odreći svoga sina? Ne, ja sam samo napravio da on ne radi ništa s Dinamom. Ja ću mu pomoći ostvariti relacije u svijetu, ali to neće odmoći Dinamu. Bitno je da nismo u sukobu interesa s Dinamom, da ovdje ne radi pare. Netko bi to učinio, ali meni se to ne može dogoditi.

Koliko ste ljudi pomogli u zadnjih mjesec dana?

Sigurno stotinu. Pretežno je to financijski, ali ne želim reći koliko. I moram reći, nešto moram promijeniti sa svojim životom. Fizički i psihički ne mogu izdržati više to što radim. U Dinamu je iz dana u dan sve više posla, opsjednut sam da napravimo stadion, kamp s hotelom i malom klinikom, a ja postajem sve stariji. Na sve to enormno se multiplicira broj ljudi koji trebaju pomoć, a koji bez problema dođu do mene. Ja to više ne mogu. Ne glumim. Stvarno pucam po šavovima. Želio bih si pomoći, a ne mogu. Jedini bi mi spas bio da napustim Dinamo, a to ne smijem.

Što bi se dogodilo kad biste otišli?

Dinamo bi za šest mjeseci bio triput lošiji od Hajduka. U manjim sredinama, ako hoćete u Splitu i Dalmaciji, ljudi su privrženiji, dali bi život za Hajduk.

Ima li novih Modrića, Ćorluka...?

Vidim ih na desetke. Tu je prvi Kovačić, doseći će rang Messija i Ronalda. To sam rekao prije tri godine, a kad ja nešto kažem, uvijek su svi protiv. No sve dođe na svoje. A to je posao koji ja znam, a oni ne da ne znaju, nego automatski kontriraju. Znam da ima i Alen Halilović, on će biti veliko ime. U mladim kadetima imamo tri ljevaka, Halilovića, Fiolića, a takvih imamo još...