Mladi redatelj Igor Šeregi (30) snimio je film o Bad Blue Boysima koji je nazvao “ZG80”.
Igrani film o posljednjem derbiju Crvena zvezda - Dinamo premijeru će imati u veljači sljedeće godine u Zagrebu i Beogradu.
Jedan od glumaca filma je i Mario Petreković (43) kao mladi Zdravko Mamić, koji na beogradskoj Marakani prodaje stiropor za sjedenje na nogometnim tribinama, i to u dresu Crvene zvezde. U filmu se zove Zlatkec.
"Pokojni Buba, također stvarna osoba, legenda BBB-a iz ‘80-ih kojega igra Filip Detelić, u jednom trenutku kaže Zlatkecu: ‘Nastaviš li ovako, ti ćeš jednoga dana kupiti Dinamo’. Moram naglasiti da je izvršni predsjednik Dinama pročitao scenarij i nije imao primjedbi", rekao je jednom prilikom Igor Šeregi.
Maria Petrekovića uloga baš veseli.
"Biti bilo tko je jako zanimljivo, a biti Zdravko Mamić je ništa manje lošije od biti John Malkovich. Apsolutno bih volio dobiti u nekom domaćem ili stranom filmu ulogu Zdravka Mamića. Zasad još nisam bio te sreće, ali bih volio da se toga netko dosjeti i ponudi mi je. Iako, nismo si fizički slični, ali karakterno jako blizu. Mogao bih se poistovjetiti s gospodinom Mamićem Zdravkom", rekao nam je Petreković.
Zlatkec nije Mamić, ali direktor Dinama poslužio je redatelju kao inspiracija za lik.
"Nažalost, moj lik nije Zdravko, ali da jest, definitivno bih gospodina Zdravka Mamića pitao mogu li ga nekoliko dana promatrati i biti kraj njega tijekom njegova radnog dana. U pozadini, u obrani ili još bolje s klupe, kako bih što više detalja upio i iznio na jedan njemu jedinstven način tako da mi čovjek može poslije ruku stisnuti, zagrliti me i reći: Mali bravo! Svaka ti čast! Razumiješ ti mene, skinuo si me u nulu. Ovo je bolje od originala! Sve mimike, geste, psovke, lijepe riječi... Svaka ti čast, anđele! A ja bih mu rekao: ‘Eto ti, sad si dobio svoje’. Pripreme za tako nešto treba odraditi fokusirano, promatrački i neprimjetno. Prema mogućnosti na Sljemenu", govori Petreković, kojeg lik vrlo privlači.
"Najviše me privlači ta nevjerojatna sloboda govora i vokabular, te ritam i tonalitet razgovora, ovisno o tome kome je upućen. Jedan apsolutno širok spektar raspoloženja i iznošenje istih na veoma osebujan i svojstven, rekao bih originalan način. Jak lik i karakter. Ljut ko ris i lud ko kopačka, a opet s druge strane prijatelj. Srčan, emotivan i uvijek za pomoć u nevolji i volji. Tako sam nekako na prvu loptu doživio gospodina Mamića Zdravka, a lopti još ima. Mislim da je kao lik i karakter jako privlačan i bio bi mi to vrhunski glumački zadatak. No pošto ja nisam glumac, za sad još mogu samo maštati o tome. Ko zna, možda se i desi", kaže Mario, koji je nekad bio vrlo uspješan sportaš.
"Naravno da sam bio jedan od boljih igrača u klasi u NK 5. maj Mladost Ždralovi. Čak su me i Dinamo i Hajduk zvali. Onda sam se nešto povrijedio i morao sam preći na folklor, a poslije crkveni zbor i nakon toga odbojka za žene, gdje sam i postigao najveće sportske uspjehe. Navijač sam najbolji! Znam biti toliko lud da i na poluvremenu navijam, a nerijetko i po nekoliko sati nakon utakmice. Toliko sam u liku navijača da doma kad dođem s bengalkom i navijačkim povicima i pjesmama, moj otac zna i policiju pozvati. Čisto da imam kompletan tretman kao navijač. A i nogomet je lud za mnom. Ali, stvarno, fakat ne serem. Čak sam mu rekao: ‘Daj pusti me. imam curu!’, a on još luđi za mnom. Već sam ga pitao: ‘Si ti možda gej?’, ispričao je Petreković.
Kao razlog što je pristao na sudjelovanje navodi lovu.
"Baš mi je nešto trebalo za zimske gume i felge, špeceraj, novu jaknu, dezić, švicarski nož, janjevački sir, šopsku salatu i večeru za dvoje u Austriji. Trebalo mi je i za zobeno mlijeko svako jutro s lososom i orasima, pogled na more i skok u dalj", u svom stilu napisao je Mario.
Jedan od dražih nogometnih klubova su mu: - Velež, u mlađim danima Vardar. Navijao je za Bilogorac i Mladost Ždralovi.
