Nicolas Bruno zaspe kao i svi mi ostali. Razlike među nama javljaju se onog trenutka kada on otvori oči.
Demonska silueta pojavi se iznad njega. Vrišti mu u uho. Hladne ruke ga stišću oko vrata. Guši ga. Tijelo mu je čvrsto privezano uz krevet. Osjeća sve, ali ne može pomaknuti niti jedan mišić, piše CNN. Jedino što može uraditi je pokušati se probuditi. Iako može zvučati kao odlična premisa nekog vrhunskog horor-filma, Bruni je to svakodnevica.
On boluje od paralize u snu.
Paraliza spavanja poremećaj je koji se događa kada neki ljudi ulaze u najdublju fazu spavanja tijekom koje sanjamo. Tijekom REM faze tijelo se paralizira kako ne bismo proživljavali snove, ali u Brunovu slučaju, njegov um je budan i proživljava žive halucinacije. "Neki ljudi kažu da bi htjeli iskusiti kako je to. Stvarno ne žele. Nikada se niste probudili da vas netko guši. Nikad vam jezovita prikaza nije vrištala u uho", rekao je Bruno.
Prvi put mu se to dogodilo kada je imao 15 godina. Vizije su mu dolazile gotovo svake noći. "Otišao bih u krevet i gotovo istog trenutka se probudio u takvom snu. Jednom prilikom dva dana nisam spavao jer sam se bojao ići u krevet", ispričao je Bruno. Kaže da je jedno vrijeme bio uvjeren da ga je opsjeo demon. Sve to ga je bacilo u začarni krug nesanice i depresije. Bio je previše umoran da bi ostao budan i previše ustrašen da bi išao spavati.
Olakšanje je doživio tek pred kraj srednje škole. Jedan učitelj mu je predložio da zabilježi sve što mu se događa. Nakon što je pročitao taj dnevnik noćnih mora, učitelj je sugerirao da Bruno iskoristi sve te vizije i proba ih uklopiti u svoju umjetnost. Bruno je uspio spojiti svoj talent za fotografiju i sve te vizije koje nije razumijevao.
Kroz svoj rad je 22-godišnji Bruno otkrio da može razgovarati o svojim problemima kao nikad prije. "Bilo mi je teško pričati s ljudima o tome što mi se događa. Mislili su da sam lud", kaže Bruno. Zbog njegovog rada javili su mu se i brojni drugi ljudi oboljeli od istih problema. I oni su imali slične snove, ali nisu znali što znače.
Sam je priznao: "Ovaj projekt mi je dao pravi smisao. Dao mi je snagu da nastavim kroz život, da stvaram umjetnost i da razgovaram s ljudima. Ne znam gdje bih bio bez umjetnosti".
Iako zasad ne razmišlja o filmu jer je zadovoljan fotografijom, moderna tehnologija mogla bi po prvi put omogućiti ljudima iskustvo paralize spavanja. U galeriju bi postavio krevet za jednu osobu i dao bi im naočale za virtualnu stvarnost. "Postavimo ih u krevet, na glavu im stavimo naočale i onda im pružimo iskustvo virtualne stvarnosti kakvu ne mogu ni zamisliti. Najbliže je to što će neki ikad doći iskustvu paralize spavanja", kazao je Bruno.
