Kad je Marián Kočner, moćni tajkun usko povezan sa slovačkom vladajućom strankom i reputacijom nemilosrdnog tajkuna uhićen prošlog ljeta zbog optužbi za krivotvorenje dokumenata, sve je izgledalo kao prava sitnica. Kočner je bio u zatvoru i prije, a već je uživao imidž biznismena koji ne bira sredstva. No, sve je promijenilo jedno ubojstvo.
U listopadu je optužen da je naredio ubojstvo istraživačkog novinara Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove, koji su ubijeni u svom domu. Od tad Kočner je postao u Slovačkoj sinonom za zlo, a njegovo lice na naslovnici popularnog političkog tjednika osvanulo je maskirano u Batmanovog neprijatelja Jokera.
Ubojstva od prije godinu dana izazvala su prosvjede i potaknula političku krizu u Slovačkoj. Mala država nastala raspadom Čehoslovačke ima oko 5,5 milijuna stanovnika i malo kad je bila uzdrmana većim nestabilnostima.
No, optužbe protiv milijunaša nisu rezultat policijske istrage, nego ih je izgovorio jedan od osumnjičenika. Policija i dalje istražuje slučaj. Sad je iza rešetaka i kako se saznaje, pristao je da ga se ispita, ali nije želio odgovoriti pismeno, piše portal Ozy.
Novinar Kuciak odavno je pratio biznismenove porezne prijevare. Nekoliko mjeseci prije ubojstva primio je telefonski poziv od Kočnera, koji je novinara obavijestio da će pokazati "posebno zanimanje" za njegove roditelje, braću, kao i za samo Kuciaka. Što je još gore, policija je utvrdila da je sve orkestrirala Alena Zsuzsova, za koju se tvrdi da je platila egzekutora. Radila je za Kočnera kao prevoditeljica i, kako se izvješćuje, tajkun je kum njezinoj kćeri.
"Još uvijek ima dosta upitnika", kaže Marek Vagovič, vodeći slovački istraživački novinar i Kuciakov mentor. “Ali Kočner je imao motiv. Ján mu je disao za vrat i mogao je osjetiti da se omča počela stiskati."
Slično kao i mnogi hrvatski tajkuni, Kočnerova moć i bogatstvo učinili su od njega pogodnu medijsku metu. Seoski dječak postao je milijunaš, pa samim time i glavna tema tabloida. Kočnerov prostački vokabular, ženidba s plavokosoom ljepoticom i sklonost automobilima i luksuzu - sve to donijelo mu je imidž osobe koja vječno pleše na rubu zakona.
Kočner je odrastao u Ružomberoku, u sjevernoj Slovačkoj, sin je školske učiteljice, a otac mu je bio radnik. Stekao je diplomu novinarstva na sveučilištu Comenius u Bratislavi prije nego je stekao bogatstvo tijekom divlje privatizacije 90-ih godina, a kasnije zbog navodnih poreznih utaja.
Pod sumnjom da su slovački dužnosnici povezani s lokalnim organiziranim kriminalom, Kočnerovo se ime pojavilo u vezi s dva skandala koji su pogodili zemlju u prvim godinama njezine neovisnosti. Sudjelovao je u izvlačenju 2-3 milijuna dolara iz izvozne tvrtke Technopol, zbog čega je bio nakratko u zatvoru. Zatim je sudjelovao u pokušaju neprijateljskog preuzimanja TV Markiza, te u pokušaju neprijateljskog preuzimanja televizije Markiza. Preuzimanje je bilo neuspješno, ali je Kočneru donijelo posao vrijedan milijun dolara. Njegovo uhićenje u vezi krivotvorenja dokumenata upravo je imalo veze s aferom Markiza TV.
Prema riječima Adama Valčeka, novinara u SME novinama koji je napisao i knjigu o Kočneru, njegova imovina teži oko 20-30 milijuna dolara.
"No, nije zbog toga oligarh u punom smislu te riječi. On nije kreirao politiku zahvaljujući svojoj ekonomskoj moći, nego se samo koristio informacijama koje je imao."
Po Bratislavi se priča da je Kočner imao dosje s kompromitirajućim materijalima o svim svojim neprijateljima. Valček to najbolje zna. Kad mu je, tijekom pripreme za knjigu poslao pitanja, zajedno s odgovorima Kočner mu je poslao neke prilično zapanjujuće detalje iz Valčekovog privatnog života za koje su znali samo njegovi bliski prijatelji. Istraga o Kuciakovom ubojstvu bacila je svjetlo na Kočnerove metode: unajmio je špijune da prate i prikupljaju informacije o nekoliko pojedinaca, uključujući Kuciaka, Vagoviča i Valčeka.
Kočner nikada nije bio zastupnik u parlamentu ili u vladi. Samo je jednom bio vrlo neuspješni gradonačelnik Bratislave i to 2006. godine. Međutim, desetljećima je imao reputaciju božanstva, osobe čiji je utjecaj bio zastrašujuć. Kada je Richard Sulík, ambiciozni, ali nezreli ekonomist, želio ući u politiku, otišao je Kočneru.
"Razgovarao je sa svima i svi su razgovarali s njim; znao je sve. U tom sam trenutku trebao neku vrstu vodiča“, kaže Sulík, vođa najveće oporbene stranke Sloboda i solidarnost.
2010. godine Sulik i Kočner susreli su se desetak puta. Jedan sastanak za doručkom koji se odvijao u Kočnerovoj kući, domaćin je tajno snimio, da bi ga kasnije pustio u javnost. Razgovarali su o kandidatima za glavnog tužitelja i potencijalnoj promjeni premijera i to je na neko vrijeme uzdrmalo Sulíkovu karijeru.
“On je bio samo jedan kontroverzni biznismen, ali ne i potencijalni organizator ubojstva ”, uvjeren je Sulik. Unatoč zamjerkama na njegov račun Sulík smatra Kočnera "enciklopedijom" i čovjekom određenog šarma.
Kočner je tijekom godina uspio steći poštovanje u cijelom ideološkom spektru. Pripadnik Sulikove stranke kupio je stan u tajkunovom hotelu u Donovalyju, dok su ga u različitim prilikama kontaktirali vođe još triju stranaka. Ali njegovo uporište je bilo unutar vladajuće stranke.
Više od 30 godina prijatelj je s članovima vladajuće Socijaldemokratske stranke (SMER-SD). Upravo je SMER-SD pomogao Kočneru da izbjegne pravdu za aferu Tecnopol. Bio je pomilovan u kontroverznim okolnostima 1997. godine. Prije dvije godine parlament kojim dominira SMER-SD poništio je gotovo sve kontroverzne amnestije iz tog razdoblja - osim Kočnerove. Čak je bio i susjed Roberta Fica, koji je bio premijer od 2006. do 2010. i 2012. do 2018. godine i još uvijek je vođa stranke u luksuznom apartmanskom naselju Bonaparte.
“On nije naš čovjek. Bio je dio društvenog života u Bratislavi, to je sve. Što smo mi u stranci trebali napraviti? Nismo imali alate da utječemo na policiju i tužiteljstvo jer u oni neovisni", uvjerava Miroslav Číž, član parlamenta i suosnivač SMER-SD.
Sam Kočner je počeo utjecati na njih. Bio je u dobrim odnosima sa starim prijateljem iz vojske Dobroslavom Trnkom, bivšim glavnim tužiteljem kojeg je bogataš mogao bez problema podmititi, a to su navodno, prema policijskim izvorima, čuli na tajnim snimkama koje su pronađene u njegovoj kući. Također bio je blizak s dva policijska istražitelja iz grada Banská Bystrica koji su istraživali nekoliko slučajeva u koje je bio i on uključen ali nikad protiv njega nisu podnijeli optužnicu. Dvojica istražitelja napustila su službu u listopadu.
Dok sjedi u ćeliji u Leopoldovu, čini se da se Kočnerov svijet raspada - uključujući i njegove obiteljske odnose. "Nisam s njim u kontaktu", piše Ivan Kočner, Marianov brat, putem Facebooka. „Mi nemamo nikakvih zajedničkih interesa. Želim zaštititi svoju obitelj, a posljednjih nekoliko godina nam je bilo teško.”
Ipak ne tako teško kao što će sljedećih nekoliko godina biti za najistaknutijeg slovačkog negativca.
