Novinski odsjek NV-a donio je sljedeće priopćenje: "Jučer oko podneva počele su gradom obilaziti oružane grupe pripitih vojnika, koji su klicali protiv novog stanja u zemlji. U pol tri sata popodne sve su te grupe sišle na Jelačićev trg. Bilo ih je par stotina s mašinskim puškama. Većinom su bili vojnici bivše 53. pukovnije. Red na Jelačićevom trgu držalo je redarstvo, koje je sada, kako je poznato, vrlo mnogobrojno, te odred mornara i Sokol. Da se izbjegne svakom sukobu, razdijeljeno je 60 mornara u dvije čete, a jedna (20 momaka) s jednom mašinskom puškom povukla se u kuću broj 6, a druga (40 momaka) s drugom mašinskom puškom u kuću broj 4. Boljševički raspoložena vojska, podstrekavana od nekih civilista, tražila je, prijeteći se sa svojim puškama i sa pet mašinskih pušaka da im se predade mašinska puška mornara u kući broj 6. Mašinska im je puška po zapovjedi predana. Na to zatražiše vojnici, da im se izruči i druga mašinska puška, a kad je izašao iz kuće broj 4 Sokol Marcel Tićak, da umiri vojnike, ubiše ga hitcem iz revolvera. Zbunjeni i pijani vojnici započeli na to sa svim svojim mašinskim puškama pucati u prvi kat kuće broj 4. Odred mornara u toj kući odgovorio je vatrom. Nakon kratke pucnjave uspjelo je mornarima da raščiste trg i uspostave red."
U ovom izvještaju ne navodi se broj mrtvih i ranjenih. Prema drugim izvorima, bilo je 13 mrtvih i 17 ranjenih, odnosno 18 mrtvih i 17 ranjenih. Razvidno je da se sa strane NV-a krivcima ovog okršaja smatra vojnike bivših austrougarskih pukovnija, koji su "boljševički raspoloženi", tražili republiku i protestirali protiv ulaska u novu državu – Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca pod dinastijom Karađorđevića. U savladavanju ove "pobune", "manifestacije" ili "puča" sudjelovale su isključivo hrvatske snage Narodne straže, Hrvatskog sokola i mornarice.
Iso Kršnjavi (1845-1927), političar i pisac, u svojem dnevniku (objavljen 1986.) pod nadnevkom od 5. prosinca piše: "Jutros je u Katedrali održana misa zahvalnica povodom ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom. Jučer je u dvjema vojarnama došlo do kobnih scena. Htjeli su zakleti vojnike 53. stacionarnog puka i 25. domobranskog puka, ali su vojnici odbili polaganje zakletve, pobunili se i razbježali s povicima: 'Živjela republika!' Nakon ovih događaja nije bilo nimalo mudro prirediti današnju paradu, koja je zapravo ispala vrlo jadno i bila povodom ozbiljnih i tragičnih događaja, što bi mogli imati sudbonosne posljedice.
Ima ljudi koji smatraju da se politika, revolucije i osnivanja država provode prvenstveno - paradama i marševima. Ni ta polaganja zakletvi ne bi trebalo toliko zloupotrebljavati. U početku rata nadbiskup (dr. Ante Bauer – o. N. M.) je blagoslovio sve jedinice koje su pošle na Srbiju, i sada bi imao valjanih razloga da se vlada sustezljivo.
Poslije podne me je nazvala kći i kazala da se na ulicama odvijaju borbe. Sada, uveče, Bogdan (sin I. Kršnjavoga – op. N. M.) je ispričao svoja zapažanja. Bio je na samom 'poprištu rata'. Prema svemu sudeći, cijela je stvar doista besmislena. Vojnici dvaju pobunjenih pukova navodno su zaposjeli Jelačićev trg i krenuli na Gornji grad da bi ukinuli Narodno vijeće (koje, nota bene, uopće nije u Zagrebu). To je bio odgovor na paradu, što je priređena prije podne, odmah poslije mise.
Puškaralo se naveliko iz pušaka i strojnica, poginulo je navodno 30 ljudi, a mnogo ih je ranjeno. Ali su pobunjenici razbijeni i sada ih valja pohvatati i smaknuti. Srpska posada je stupila u akciju, i funkcionirala je precizno. Radića su označili kao osobu, koja je sve to aranžirala, čini se da će okriviti i Frankovu stranku. Njezin je list danas zabranjen. Vjerujem da ta gospoda nisu stupila u akciju. Krene li Radić, nije mu potrebna nikakva pomoć.
Kakvim će posljedicama uroditi ta akcija? Fatalnim, uvjeren sam. U očima onih napolju, nova će jugoslavenska jedinstvena država izgledati krhka, a to je loše. Talijani, Nijemci i Mađari samo čekaju na to. To će umanjiti ugled Srbije na mirovnim pregovorima, jer se njezin novi privjesak buni. Bit će pomućeno dobro raspoloženje srpske armije, koja je dosad bila besprijekorna. Postoji namjera da se hrvatska vojska raspusti, jer se pokazala nepouzdanom, a time će Hrvatska prestati biti faktor moći; to je definitivna politička smrt."
Kršnjavi, kao iskusni političar, dobro upućen u zbivanja ispred i iza kulisa, bez imalo iluzija i nerealnih priželjkivanja, odmah je prozreo stanje u kojem su se našli slovenski, hrvatski i srpski narod u novoj državi: "Zbog glupih manifestacija i zahtjeva da se položi zakletva, kao i zbog službe božje, došlo je do protudemonstracija vojnika i do krvoprolića. Novine objavljuju licemjerne i lažljive izvještaje. Naprosto su sjajne i nečuvene u tome... Valja konstatirati da se srpski vojnici i oficiri vladaju korektno i pristojno, i da su puškaranje započeli mladići, koji su priredili mnoge nevolje već time što se igraju vojnika... Vjerojatno ćemo se uskoro riješiti našeg 'ministra rata', dra med. Drinkovića. Dezorganizacija vojske i javne sigurnosti već je toliko procvala da su se u Slavoniji pojedini okruzi proglasili samostalnim republikama i međusobno objavili rat da bi mogli odlaziti u pljačkaške pohode. Vodeći ljudi su naučili ljude na ekstremističko rusko shvaćanje pojma republike. U svojim su govorima uglavnom govorili o podjeli zemlje. Ali ni riječi nisu kazali o podjeli kapitala ratnih dobitnika... Monarhist sam; prema tome kralj mi je miliji od republike. Borio sam se za ujedinjenje hrvatskih zemalja, a ujedinjenje tih zemalja sa srpskima bio je san moje mladosti, što ga nisam smatrao ostvarivim. Sada taj san prelazi u ostvarenje, ali ono nije nimalo ugodno. Regent će uistinu morati biti vrlo sretne ruke, ukoliko namjerava pretvoriti u zadovoljstvo taj osjećaj nelagode što se toliko [potcrtao I. K] raširio.".
Povjesničar Josip Horvat (1896-1968) u vrijeme ovih događaja još je u ruskom zarobljeništvu (vraća se 1919. u uredništvo Obzora). Zahvaljujući svojim novinarskim i prijateljskim kontaktima, lako je dolazio do autentične građe. Na osnovi toga postao je jednim od najvjerodostojnijih svjedoka i interpretatora svoga vremena, kao i dalje i bliže prošlosti. O prosinačkim žrtvama svjedočio je na temelju sudskih spisa sa suđenja akterima ovog događaja.
Nastavak na sljedećoj stranici...
