Obitelj Sofi Oksanen jedna je od onih koja je imala povijesnu tragediju da je po sredini obiteljskih veza presiječe Željezna zavjesa. Ova 41-godišnja spisateljica i dramaturginja imala je ipak tu sreću da u lozi finsko-estonskih korijena bude ona koja se rodila i odrasla u Finskoj, za razliku od onih koji su živjeli u Estonskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici.
To je bio razlog, kaže, zašto je veći dio života bila izrazito svjesna razlika između europskog istoka i zapada i zašto je tek nakon što je počela putovati, počela postajati svjesna europskih sveprisutnih obilježja.
"Trgove, kao dio urbane kulture, uzimala sam zdravo za gotovo sve dok prije nekoliko godina nisam posjetila Medelin u Kolumbiji, grad koji je u Europi poznat kao dom narkokartela Pabla Escobara. Baš dok sam tamo boravila, Medelin je slavio veliko postignuće: 500 dana bez ijednog ubojstva", pisala je nedavno za Guardian.
Opisujući rast svog europskog identiteta, Oksanen je objasnila zašto je u europskoj kulturi toliko bitno postojanje trgova, mjesta zajedničkog okupljanja, i zbog očuvanja demokracije i zbog razvoja normalnog, povezanog društva. "Ovaj korak naprijed nakon dugog i stalnog rata protiv narkokartela najviše je išao u zasluge novom gradonačelniku Anibalu Gaviriji. Jedna od njegovih ključnih reformi uključivala je izgradnju javnih trgova u stambenim naseljima.
Narkoratovi su prethodno potjerali ljude iz gradskog centra i oni su utočište pronalazili na okolnim obroncima brežuljaka, gdje su domovi stali nicati bez ikakvog planiranja. Samo, nedostatak javnog prostora doveo je do još gorega; četvrti su ostale međusobno izolirane jer nije bilo nikakvih mjesta za okupljanje. A onda, novi trgovi pomogli su da se ljudi skupe i ponovno uspostave međusobno povjerenje. SAD mi je, pak, otvorio oči pred privilegijom koju imamo korištenjem javnog prijevoza.
Nakon nekoliko mjeseci u SAD-u najviše mi je nedostajala mogućnost da od jednog mjesta do drugoga prošetam ili da naprosto uskočim u tramvaj ili podzemnu željeznicu. Tamo su takve stvari nezamislive izvan velikih gradova. U Europi je teško i zamisliti gradsku kulturu bez mreže javnog prijevoza čija su čvorišta često smještena blizu trgova i otvorenih prostora. Trgove vidimo kao lako dostupne simbole otvorenosti. I to je razlog zašto, čak i Europi, a posebno u nedemokratskim režimima, neki ljudi nastoje spriječiti javna okupljanja na takvim mjestima.
U antičkoj Grčkoj agora ili tržnica bila otvoreni prostor za javna okupljanja i trgovinu, središte ekonomskog, administrativnog i društvenog života, središte pravosudnog sustava. Atena je imala najveću agoru i to je bilo ono mjesto na kojem su filozofi poput Sokrata, Platona i Aristotela debatirali i razmišljali, na kojem su se Atenjani okupljali kako bi raspravljali o politici. To je bilo mjesto na kojem se ukorijenila demokracija, kao vlast naroda, postavši glavni politički sustav u Europi.
Javni trgovi su esencijalni dio svakog europskog grada, a okupljanje na njima je temelj demokracije i njegov simbol. I dok na Zapadu to pravo uzimamo samorazumljivim, na Istoku su stvari drugačije. Ove godine Republika Estonija slavi stotu godišnjicu, bez obzira što je svoju neovisnost ponovno dobila raspadom Sovjetskog Saveza 1991. Pod sovjetskom okupacijom javni prosvjedi bili su nemogući.
Ono što danas poznajemo kao Trg slobode u Talinu, mijenjalo je ime u skladu s prekrajanjem povijesti vladajućih kako bi ime zadovoljavalo potrebe propagande. Svoje mišljenje moglo se javno, slobodno izražavati tek s nastupanjem sovjetske Perestrojke. Prvi javni prosvjed pod sovjetskom okupacijom organiziran je 1987. u jednom od gradskih parkova Talina, u Hirveparku. Nekoliko godina poslije Sovjetski Savez se raspao, a Estoniju je preplavio val slobodnog govora.
Prosvjedi po trgovima i javnim prostorima koji su obilježili Baršunastu revoluciju po istočnoj Europi, srušili su Željeznu zavjesu i doveli do oslobođenja mnogih ugnjetenih zemalja. Posljednjih godina slobodno dostupna javna mjesta svjedoče dvama događajima; u istočnoj Europi masovne demonstracije protiv korumpiranih vlasti, a u zapadnoj Europi teroristički napadi. Nasilje ISIL-a ciljalo je vlakove, kafiće, trgove i aerodrome kao mjesta moderne zapadne kulture otvorenosti, slobodnog okupljanja i slobode govora.
U Europi je danas dostupnost javne arene na kojem se možemo sigurno okupljati, zajamčeno temeljno pravo, isto kao što računamo na pristojan javni prijevoz. Okolnosti u Kini podsjećaju nas na to da to ne bismo trebalo podcjenjivati. Ove godine Kina je počela uvoditi restrikcije za građane siromašnog "društvenog statusa", sprečavajući ih da, između ostalog, kupuju karte za prijevoz vlakom ili avionom.
Sovjetsko carstvo se možda raspalo, ali njegovo naslijeđe i dalje prijeti napretku prema demokraciji u mnogim europskim zemljama. 2015. i 2016. glavni grad Moldavije, Kišinjev, zabilježio je seriju protesta, od kojih se na jednom okupilo više od 30.000 ljudi na glavnom gradskom trgu, najviše u povijesti te zemlje. Uzrok javnom nemiru bila je ogromna prevara kojom je iz nacionalne banke pokradeno skoro milijardu eura.
U studenom 2013. Ukrajinci su pokrenuli Euromajdansku revoluciju na Trgu nezavisnosti u Kijevu i srušili korumpiranu vladu Viktora Janukoviča. Zemlja je i dalje u ratu sa separatistima koje podržava Rusija, ali je revolucija više učinila za iskorjenjivanje korupcije od bilo kojeg drugog pokušaja od proglašenja neovisnosti. A ako se napredak u borbi protiv korupcije zaustavi, ljudi će biti spremniji nego ikad graditi nove barikade na tom istom trgu nego ikada ranije.
Naši trgovi i javna mjesta su i dalje forumi demokracije, njeni nadglednici, isto kao i mediji. Ono što se događa na trgovima govori nam tko donosi odluke i kakva su pravila. To je razlog i zašto trgovi po različitim zemljama svjedoče i o mračnijoj strani povijesti Europe, još od prvih progonima vještica. Današnji trg u Berlinu Bebelplatz bio je mjesto na kojem su nacisti 1933. spaljivali knjige, posebno onih knjiga koje je objavio obližnji Institut za seksologiju.
Danas, rad umjetničkog djelo Miche Ullmana bilježi uspomenu na to; riječ je o staklenom podu kroz koji se vidi knjižnica s praznim policama. Mjesto sjećanja uključuje i brončanu ploču na kojoj je ugravirano proročansko upozorenje Heinricha Heinea iz 1820.: 'To je bio samo uvod; tamo gdje spaljuju knjige, na kraju će spaljivati i ljude.' Njegove su riječi upozorenje za buduće generacije. Život na trgu opisuje stanje u zemlji sada i u budućnosti.
Tamo gdje se ljudi više ne usuđuju okupljati na trgovima, demokraciju se sigurno gasi, tamo vlada strah. Gdje god vlasti nastoje ograničavati slobodno kretanje građana u vlastitoj zemlji, narod je onaj od kojega strahuju."
