Deseci medalja rasuti su po stolu, ali one pokazuju jednu mračniju stranu sporta. Lily Abdullayeva živi u blizini Addis Ababe, glavnog grada njene domovine Etiopije. Međutim, većinu medalja osvojila je nastupajući pod zastavom Azerbajdžana.
Bila je ona vrhunski talent za trčanje na srednje i duge staze, ali bila je svjesna da joj se ne smiješi blještava budućnost nastupanja u bojama Etiopije. Vrhunski trkači praktički iskaču iz paštete u tom dijelu svijeta i brojni talentirani trkači prisiljeni su odustati od trčanja za vlastitu zemlju.
Lily je bila jedna od njih i njena životna priča počinje tek nakon što je već osvojila nekoliko medalja u juniorskim kategorijama. Jedan turski trener zamijetio ju je u atletskom klubu u Addis Ababi i nagovorio ju da se preseli u Azerbajdžan.
"Obećali su mi dobru plaću, kuću i skupe aute ako pobijedim na utrkama. Nisam dobila ništa od toga, a čak i nagradni novac od organizatora mi nisu u potpunosti isplaćivali. Davali su mi steroide na prijevaru i nikome ne bih savjetovala da ide pod drugu zastavu", otkrila je ona za britanski Guardian.
Daleko od toga da je Lily jedina sportašica koja je promijenila zastavu pod kojom nastupa. Svjetska atletska federacija samo u jednom danu zaprimila je 25 zahtjeva za promjenom sportskog državljanstva netom prije održavanja Olimpijskih igara u Rio de Janeiru. Na prošlogodišnjem europskom prvenstvu je Turska imala najuspješnije natjecanje u svojoj povijesti s 12 osvojenih medalja, ali šest su osvojili dojučerašnji Kenijci. Katar, Bahrein i brojne druge države imaju mnoštvo perspektivnih sportaša iz drugih zemalja i nadaju se da će im osvajati medalje i prvenstva.
Istraga pak pokazuje da prema njima redovito loše odnose, često im ne isplaćuju zarađeni novac, a povremeno čak ni smještaj nije na razini. Lily su obećavali 300 dolara mjesečno, a s bonusima je to moglo narasti čak na 1.000 dolara. Osvojila je ona i srebrnu medalju an europskom juniorskom prvenstvu, ali novac nije dobila.
"Nakon osam mjeseci pitala sam trenera što se događa s novcem i zaprijetila sam odlaskom šefu atletskog saveza. Na licu mjesta mi je dao novac u gotovini. Ispostavilo se da je od trećeg mjeseca mog angažmana skrivao novac od mene", priča Lily.
Uspješno je nastupala na raznim natjecanjima, ali Olimpijske igre u Londonu 2012. bile su najvažnija stvar za njenog trenera.
"Na natjecanju Dijamantne lige u Stockholmu 2011. bila sam ozlijeđena, ali mi je trener dao neke tablete i rekao da će mi pomoći sa strahom. Na pakiranju je pisalo 'Tribulus testosteron' i kasnije sam otkrila da je neplodnost jedna od nuspojava uzimanja testosterona. Pobunila sam se, ali njih nije bilo briga. Tijekom treninga u Gruziji mi je davao neke injekcije i ponavljao da mi daje male doze, a kasnije će ih povećati. Nije htio da imamo pretjerano dobre rezultate prije važnijih natjecanja zato što će onda uspjeh iznenaditi vlasti u Azerbajdžanu", prisjeća se Lily.
Njen trener, Mitin Sesak, dobio je doživotnu zabranu bavljenja atletikom zato što je turska anti-dopinška agencija otkrila što radi.
Azerbajdžanska atletska federacija kratkom izjavom je prokomentirala sve optužbe što ih je skresala Lily na njihov račun.
"Istina je da je ona nastupala pod azerbajdžanskom zastavom od 2009. do 2013. godine, ali nikada nije imala sklopljen ugovor s azerbajdžanskom atletskom federacijom. Natjecala se za specifičan sportski klub i isplaćen joj sav novac predviđen za nagrade. Što se tiče optužbi za dopingiranje, pregledavali su je brojni europski i ostali stručnjaci i svi testovi su bili negativni", piše u izjavi.
Leonard Mucheru, kenijski dugoprugaš, preselio se u Katar 2003. godine, ali tamo ga nije dočekalo obećano med i mlijeko.
"Nismo smjeli izići iz hotela, uzeli su nam putovnice. Osjećali smo se kao robovi", kaže on.
Naravno da nije samo Azerbajdžan dovlačio sportaše iz inozemstva. Za Hrvatsku je svojevremeno nastupao Nikolaj Pešalov, bugarski dizač utega i osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Sydneyu pod hrvatskom zastavom. Trenutačno, pod hrvatskom zastavom nastupa Tan Ruiwu, stolnotenisač porijeklom iz Shenyanga u Kini.
Ipak, vjerujemo da se hrvatski treneri i odgovarajuće institucije puno bolje odnose prema sportašima koji su došli u Hrvatsku nego njihove kolege iz Azerbajdžana i sličnih država.
