Life
156 prikaza

Mrlja novinske agencije: U ratu radili PR Hitleru

Hitler, Hermann Goering, Joseph Goebbels i Rudolf Hess
U.S. National Archives and Records Administration
Associated Press i danas je jedna od najuglednijih novinskih agencija na svijetu. No, u 1930-ima i sve do 1941. imala je vrlo neslavno, ali vrlo unosno poglavlje u svojoj povijesti

Povjesničarka Harriet Scharnberg objasnila je svojim člankom u časopisu Studije suvremene povijesti kako to da je svjetski slavna novinska agencija Associated Press jedina bila u stanju izvještavati direktno iz Trećeg Reicha sve do 1941. Agencija iz New Yorka potpisala je s nacističkim vlastima ugovor kojm se obavezala da neće objavljivati sadržaje kojima bi štetila Reichu, bilo u Njemačkoj bilo u inozemstvu.

I dok su do 1935. iz Njemačke istjerani praktično svi zapadni mediji, neki i zato što su zapošljavali Židove kao novinare, AP je prema ugovoru imao obavezu angažirati članove NSDAP-a. Jedino tako je i bilo moguće da im u 1930-ima jedan od četiri fotoreportera bude Franz Roth, pripadnik SS-ovog propagandnog odjela kojemu je usto neke od fotografija odabirao sam Adolf Hitler.

Jedino tako je bilo moguće i to da se pronese glas o nevjerojatnoj situaciji da s istočnog fronta AP-ovi reporteri izvještavaju odjeveni u SS-ove uniforme. AP je otišao dotle da je nacističkim vlastima dopustio korištenje svog materijala za tiskanje takvih brošura kao što su "Podčovjek" i "Židovi u SAD-u". Istodobno, nije bilo ni jedne fotografije, ni jednog izvještaja o nacističkim logorima, čime danas kritičari objašnjavaju kako je uopće bilo moguće da je na Zapadu o tome tako dugo vladala potpuna informativna blokada.

Drugim riječima, AP-ova suradnja s nacistima omogućila je nacističkoj Njemačkoj da rat istrebljenja prikaže kao konvencionalni rat. Primjer za to bio je događaj iz lipnja 1941. kada su nacisti uletjeli u ukrajinski grad Lvov i tamo napravili jezive zločine. AP je taj dio priče uredno preskočio, ali je zato iscrpno izvijestio o zločinima Crvene armije koji su prethodili u tom istom gradu. Razlika u pristupu je bila očita.

AP danas tvrdi da nema pojma o takvim stvarima i brani se time da su njihovi reporteri za izvještavanje iz prvih godina rata dobili Pulitzera. AP je ipak obećao da će provjeriti sve navode vražje povjesničarke koja je našla kopati baš tragom potpisa AP-a pod fotografije nacističkih rastističkih huškaških brošura koje su se samo u Njemačkoj tiskale u milijunskim tiražama. A onda još i, primjerice "Podčovjek", na 15 drugih jezika u nakladi koja je dosezala 380.000.

I tako sve dok u rat nije ušao i SAD. A to je već bio trenutak nakon kojega se ni AP više nije smio zezati jer bi kao kompanija sa sjedištem u New Yorku najozbiljnije riskirala nacionalnu veleizdaju. AP ima i jednog puno novijeg kostura u ormaru. Od 2012. postala je jedina zapadna agencija koja ima otvoren ured u Sjevernoj Koreji. Skandal je izbio već time, a posebno 2014. kad je na vidjelo izišao draft ugovora između AP i Sjeverne Koreje.

Državna agencija KCNA prema tom ugovoru imala bi pravo u ured AP-a u Pyongyangu postaviti jednog svog novinara i jednog svog fotoreportera. No, AP je na objavu radne verzije ugovora odgovorila da ne vidi od kakve je važnosti kako izgleda radna verzija.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.