Anegdota kaže da je ozloglašeni serijski ubojica Ted Bundy svojedobno izjavio da može prepoznati žrtve seksualnog zlostavljanja već po vrsti hoda po ulici. Istraživanje zatvoreničke populacije iz 2013. pokazalo je da oni zatvorenici koji su imali izraženije psihopatske karakteristike, puno preciznije ocjenjuju koje osobe su lakše žrtve jer su već bivale napadnute. A sve to samo po načinu hoda.
BBC je objavio kratku povijest istraživanja ljudske osobnosti po načinu na koji hodamo. Svi imamo iskustva u životu u kojem o ljudima donosimo sud (i) prema načinu na koji hodaju. Pa bila to riječ o frajerčini koji se razbacuje poput Johna Waynea ili nečega sličnog. Prvi koji je napravio pravo istraživanje bio je njemački psiholog Werner Wolff koji je 1935. svoje modele odijevao u kombinezone od glave do pete kako bi skrio sve ostale podatke o njima.
Potom bi ih snimao i snimke puštao ispitanicima koji su o njima morali iznositi svoje dojmove. Neutemeljeno pretenciozna osoba, netko tko po svaku cijenu privlači pozornost, taština, iznutra nesigurna, podložna osoba. Sve su to bili do tada iznenađujuće precizni opisi ljudi koje su ispitanici promatrali. Puno godina kasnije takva su ispitivanja postala puno složenija.
U britansko švicarskom istraživanju prošle godine ispitanici su promatrali samo siluete na snimkama, a nakon ogromnog uzorka, znanstvenici su utvrdili da su dvije osnovne grupe vrsta hoda mladenački i starački hod. I jedno i drugo određivalo je određenu živahost i pokretljivost ruku, bokova, dužinu i gipkost koraka i slično. Prošlogodišnje ispitivanje britanskih i švicarskih znanstvenika otišlo je još dalje.
Tamo su se osnovne skupine ocjena podijelile oko prve vrste hoda koja je odavala ekstravaganciju, avanturizam, srdačnost, dok je druga skupina uključivala osobine poput mirnoće i emocionalne stabilnosti. Najbitnije je bilo otkriće da smo skloniji nekoga suditi po načinu kako se kreće, nego po licu ili drugim elementima izgleda. A u tome su se posebno iskazale osobe s psihopatskim osobinama.
