U jednoj minhenskoj pivnici, novoizabrani stranački vođa držao je božićni govor razdraganoj publici. Službena policijska izvješća kažu da je oko 4.000 ljudi slušalo bivšeg časnika kako govori: "Kukavički Židovi su pribili spasitelja svjetova na križ. Ja neću počinuti dok ne uništim Židove".
Godina je bila 1921., a Adolf Hitler obraćao se članovima Nacional-socijalističke stranke. Nijemcima je tijekom dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća već postajalo uobičajeno obilježavati Božić uz pozamašnu količinu nacionalističke propagande i anti-semitizma, piše povjesničar Joe Perry. Kako je rastao utjecaj nacističkog pokreta, tako su njihovi službenici zaduženi za propagandu sve više truda ulagali u približavanje božićnih blagdana nacističkim idealima.
Sve je pretkršćansko
Nakon što su preuzeli vlast početkom tridesetih godina, njihovi napori samo su se pojačali. Kroz promjene božićnih običaja nadali su se da će temelje nacizma približiti javnosti i time pojačati svoj utjecaj. Kako kaže Perry, u svim totalitarnim režimima često postoji dihotoman odnos između javnog života i javno prihvatljivih običaja i svega onog što ljudi rade u svoja četiri zida. Neki Nijemci jesu se opirali daljnjoj "nacifikaciji" Božića, ali velika većina je prihvatila nacističku reinterpretaciju starog blagdana.
Možda i najzanimljivije je da su nacisti pokušavali Božić slaviti kao neopoganski ili nordijski blagdan. Primjerice, paljenje svijeća na božićnom drvcu zapravo je ostatak iz pretkršćanskog razdoblja kada su pogani dozivali povratak svjetlosti nakon najkraćeg dana u godini, barem su tako nacistički propagandisti objašnjavali.
U to doba je popularizirana i teorija da je organizirana religija najveći neprijatelj totalitarne države, što je zorno dokazano islamskom revolucijom u Iranu, a nacisti su pokušavali na sve načine ukloniti sva kršćanska obilježja Božića.
Više nije Tiha noć
Preporučili su izradu kolača u obliku svastike ili u obliku runa, a čak i tradicionalne božićne pjesme su promijenjene. Tiha noć je postala Plemenita noć i u njemačkoj kulturi se zadržala i godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata, a i danas je popularna među neonacistima.
Teško je procijeniti, kaže Perry, koliko je nacističkih obitelji iskreno prihvatilo takvo viđenje blagdana, ali poznato je da bilo oštrih rasprava kada su propagandisti pretjerali s "nacifikacijom" Božića.
Takvim raspravama usprkos, velika većina Nijemaca prihvatila je nacističko viđenje blagdana što je na kraju dovelo do svojevrsnog paradoksa. Naizgled banalni odabir blagdanske pjesme postao je, gotovo preko noći, izraz političkog disidentizma ili anti-semitizma i podrške nacističkom režimu.
