Durian je voće koje raste u jugoistočnoj Aziji. Diljem svijeta poznat je kao zabranjeno voće zbog svog odvratnog mirisa koji je glavni krivac zbog kojeg se durian ne može unositi u zrakoplov, podzemnu, hotele i sl. Sličan je malo većem ananasu s bodljama, a glavni krivac njegovog jakog smrada je žuto meso koje se nalazi unutra.
Bez obzira da li ga volite ili mrzite čini se kako ovog smrdljivog voća ne bi bilo bez njegovog glavnog oprašivača – leteće lisice. Nedavna studija objavljena u magazinu Ecology and Evolution pokazuje kako su za rast ove biljke neophodni šišmiši, točnije velike leteće lisice iz reda šišmiša.
"Već smo znali da se one hrane cvijetom duriana, ali smo mislili da im uništavaju cvjetove", rekla je voditeljica istraživanja Sheema Abdul Aziz. Cvijet duriana cvjeta samo jednu noć i tada opada s drveta, pa mnogi misle da su ih uništili šišmiši.
"Snimke naših kamera pokazale su kako se one pažljivo hrane bez da imalo unište cvijet, koji je što smo mogli vidjeti iz snimki dosta snažan", dodaje Aziz.
Uz leteće lisice durian oprašuju i manji šišmiši. No to ipak ne znači da su svi šišmiši jednako dobri oprašivači. Ovisno o vrsti biljke određene vrste šišmiša, što je pokazala studija provedena na Tajlandu, bolji su oprašivači.
"Studija pokazuje kako gubitak primarnog oprašivača može pogoditi i proizvodnju voća, iako je i dalje prisutan zamjenski", naglašava Aziz.
No kao i mnogo drugih vrsta, ova je pred uništenjem. U nekim dijelovima Azije love se i ubijaju zbog hrane, ili zbog medicinske upotrebe. Farmeri ih često, zbog strašnog izgleda, doživljavaju štetočinama pa ih zbog toga i ubijaju. Veliki problem u njihovu preživljavanju predstavlja i uništavanje njihovih staništa.
Postoji oko 70 vrsta letećih lisica od kojih je šest nedavno izumrlo, dok su ostale na rubu istrebljenja. Budući da šišmiši ne izgledaju baš privlačno, često ih se povezuje s bolestima, a i većina ljudi se boji njihovog strašnog izgleda pa ih zbog toga ubijaju.
"Leteće lisice mogu imati puno posla kojeg mi uopće nismo svjesni, samo zato što nismo dovoljno obratili pažnju na njih. Nismo ih dovoljno istražili", naglašava Aziz.
Istraživanje pokušava očuvati ove životinje, što nije moguće bez utjecaja na vladu i politiku država u kojoj obitavaju ovi šišmiši. Ljubitelji duriana pak moraju biti svjesni da bez šišmiša nema ni njihovog dragocjenog voća.
Ni Sheema Abdul Aziz, kao i većina ljudi, nije nikad pomislila da će raditi sa šišmišima i nije baš bila njihova obožavateljica. No predomislila se kada je pobliže pogledala tu životinjicu za koju je odrasla vjerujući da je jedan od najstrašnijih stvorova na zemlji.
"Dok sam držala tu malu mekanu kuglicu s krilima u rukama i gledala ju izbliza, shvatila sam. To je bio trenutak koji mi je promijenio život. Tada sam shvatila da ih želim istraživati i pomoći im da se očuvaju", naglašava Aziz.
