Možda se rodila prije negoli je izmišljen prometni znak za stop, ali seksualna terapeutkinja Shirley Zussman ima nekoliko stavova o današnjim vezama. A da zna o čemu priča dovoljno govori to što i dalje radi, točnije već više od 50 godina savjetuje ljude sa seksualnim problemima u New Yorku.
Zussman je bila tu kad je legalizirana pilula 1960-ih godina, kad se pojavila epidemija AIDS-a 1980-ih, te kad je pornografija doživjela procvat u novom tisućljeću. Ona je jedna od šest najstarijih seksualnih terapeuta na svijetu, a njezin suprug ginekolog izveo je jedan od prvih legalnih abortusa u New Yorku.
Najvećim današnjim problemom u svijetu seksa smatra - zauzetost. "Današnje društvo puno drugačije raspolaže svojim vremenom. Svi su stalno zauzeti. To nije bio slučaj dok sam ja odrastala. U ovoj fazi našeg razvoja želimo sve 'pokriti': želimo sve znati, sve učiniti i osigurati se financiji, što zahtijeva puno našeg vremena i truda. A postoji graničenje koliko energije, želje i vremena možete podariti jednoj osobi kad je na vama toliki pritisak da morate više zarađivati, biti direktor, kupiti kuću na moru...
Želja zahtijeva određenu količinu energije, a zauzvrat smo iscrpljeni... Najčešći problem s kojim se susrećem je nedostatak žudnje i zanimanja. Jedna mi je pacijentica rekla: 'Volim svojeg supruga i voditi ljubav s njim, ali kad dođem kući s posla, na kojem sam cijeli dan okužena ljudima, sve što želim je leći i odmarati'", prepričava Zussman, a vjerujemo da će se mnogi prepoznati.
Zussman napominje da danas više ne postoji stigmatizacija seksualnih terapeuta kao nekoć, kad su se ljudi opirali ideji da bi im netko drugi trebao reći kako da se seksaju. Ali napominje i da su se dogodile promjene u kuturi jer smo preživjeli seksualnu revoluciju, dobili smo pilulu, više se priča o seksu, otvoreno se prodaju igračke za seks, te su svi otvoreni ideji da seks služi za užitak, a ne tek razmnožavanje.
Sve započinje i završava s dodirima
1960-ih godine o seksualnoj terapiji učila je od poznatih Masters i Johnson, za koje kaže da su je naučili da ljudi moraju naučiti kako biti dobar partner. "Nije trebalo toliko pričati, nego početi komunikaciju dodirima, nježnosti i poljupcima. I nije trebalo juriti prema svršetku. Seks nije započinjao muškom erekcijom i završavao spolnim odnosom."
Najčudnije iskustvo u karijeri dogodilo joj se kad ju je nazvao muškarac koji je rekao da treba pomoć. "Rekao je da je bio zločesti dečko i da ga netko treba istući po guzi. Morala sam mu objasniti da ja nisam stručnjakinja za to."
Zussman kaže da se na neobavezni seks puno drugačije gledalo 1960-ih i danas. 1960-ih, kaže ona, to je bilo nešto što ste očekivali da će vam se dogoditi, željeli ste to i bila je to neka vrsta lude potrage za seksualnim zadovoljstvom.
No s vremenom su na površinu izašle negativne strane takvog ponašanja, kao što je emotivno pucanje, jer je došlo do velikog nedostatka intimnosti, koja je ljudima potrebna. A zatim su se javili i strahovi zbog spolno prenosivih bolesti, da bi na kraju AIDS uvelike utjecao na ljude.
Smatra da je oralni seks oduvijek bio dio seksa, samo što se nekoć nije pričalo o njemu, dok za pornografiju na internetu napominje da nije nikakva novost, jer je pornografija uvijek postojala u nekom obliku.
Povezanost dolazi iz intime
"Mislim da je zdravo da ljudi imaju mogućnost i slobodu fantaziranja o seksu. No imam i pacijente koji sjede ispred računala i gledaju pornografiju, a izgube zanimanje za partnera. A to se pogotovo često događa samcima koji izgube zanimanje da krenu u svijet i potraže prave žene, jer se boje odbijanja, a ovako im je lakše."
Zussman napominje da se i u njezinim godinama može lijepo živjeti, te je potrebno uložiti trud kako biste stekli prijatelje (pogotovo ako je većina prijašnjih bila vaših godina i umrla). Ono što je doduše uvelike šokira u današnjem svijetu je nedostatak fizičke povezanosti, čemu je doprinijela tehnologija, piše Time.
"Ljudi dobivaju zadovoljstvo kad se gledaju međusobno. Iz osmijeha i dodira. Trebaju nam dodiri kako bismo se osjećali željeno i voljeno, a to nedostaje novim generacijama. Ne shvaćam kako im to ne nedostaje, ali ponašaju se kao da je sve O.K.".
