Studenticu (23) Sveučilišta Stanford seksualno je napao kolega, nekadašnji član plivačke ekipe tog prestižnog fakulteta, a slučaj puni svjetske naslovnice otkako je njegov otac u obrani sina rekao kako "nije pošteno da plaća u zatvoru koji će mu promijeniti život, a sve zbog 20 minuta akcije". Osim toga, tvrdio je kako njegov sin nakon toga jede tek toliko da preživi i jako je uzdrman.
Događaj se zbio 17. siječnja 2015., a žrtvu Emily silovao je Brock Turner (20) dok je bila u nesvijesti, u obližnjem grmlju kraj kuće u kojoj je bio veliki studentski party. Brocka su u nemilom događaju uhvatila dva studenta te je on odmah prekinuo s nasilnim snošajem te je htio pobjeći, no studenti su ga držali i pozvali policiju. Turner je osuđen na šest mjeseci zatvora i tri godine uvjetno odlukom suca u općini Santa Clara, Kalifornija. Očekuje se kako će odslužiti samo tri mjeseca kazne nakon koje ga mogu pustiti iz zatvora zbog "dobrog ponašanja", a ući će u registar seksualnih prijestupnika.
Žrtva Emily direktno se obratila nasilniku dok je čitala svoju izjavu na sudu, a prenosimo ga u cijelosti:
Poštovani suče,
Ako je to u redu, željela bih se u većini svoje izjave obratiti direktno optuženom.
Ne poznaješ me, no bio su u meni, i zbog toga smo ovdje danas. 17. siječnja bila je mirna subota i uživala sam u večeri koju je za moje sestre i mene pripremio moj otac. Radila sam puno radno vrijeme i bližilo se vrijeme odlaska u krevet, a planirala sam ostati kod kuće i gledati TV sama. Moja sestra je planirala ići na tulum, a kako je bila u gradu samo za vikend, molila me da idem s njom kako bi provele još neko vrijeme zajedno. Planirala sam otići jer je tulum bio samo 10 minuta dalje od moje kuće, isplesat ćemo se, zafrkavati s dečkima i to je to. Sestra me zafrkavala jer sam obukla preveliki džemper za tulum i nazivala me "Velika Mama" jer sam trebala biti najstarija na tulumu. Malo sam se zavaljala, popila nekoliko pića prebrzo i zaboravila kako nemam baš kondicije s alkoholom.
Sljedeće čega se sjećam je buđenje u hodniku. Imala sam osušenu krv na rukama i laktovima. Pomislila sam da sam možda pala. Bila sam mirna i pitala sam se gdje mi je sestra. Policajac mi je objasnio da sam napadnuta, i dalje sam bila mirna, uvjerena kako razgovara s krivom osobom. Nisam poznavala nikog na ovom tulumu. Kad su me napokon pustili da odem na WC, skinula sam bolničke hlače i vidjela da ispod nemam ništa. Dodirnula sam se dolje i sve je bilo obamrlo. Nisam osjećala ništa, ne mogu opisati taj osjećaj ni danas, kao da jedan dio mene nedostaje. Potom sam osjetila kako me po leđima grebu borove iglice i počela sam ih izvlačiti iz kose. Pomislila sam kako su pali iz drveta na mene.
Dok je moja unutrašnjost vrištala, mozak me je spriječavao da se srušim. Moj instinkt mi je govorio da vičem - pomozite mi, pomozite! U svakoj sobi gdje sam kročila omotana dekicom iza sebe sam ostavljala iglice bora. Dali su mi da potpišem papir na kojem je pisalo "žrtva silovanja". Zapljenili su mi odjeću dok su me tri medicinske sestre pregledavale. Stajala sam gola dok su me slikale, češljale, proučavale. Uzeli su nekoliko uzoraka iz moje vagine i anusa.
Par sati nakon toga, dali su mi da se otuširam. Bila sam izvan sebe, u stanju šoka. Željela sam skinuti sa sebe svoje tijelo kao jaknu. Sve što su mi rekli je da su me pronašli u grmu kraj smeća, da me je silovao stranac te da se trebam odmoriti, a testovi na spolne bolesti i HIV bi me trebali umiriti kad dođu. Moja me sestra pokupila na policiji, izbezumljena i uplakana. Automatski sam je, kao starija sestra, htjela utješiti, nasmiješila sam se i rekla joj kako je sve OK. Čak sam se i našalila na račun svog izgleda te sam joj rekla da idemo kući. Nije znala što je ispod odjeće koju su mi dali - bezbroj masnica, rane na vagini koja je poprimila čudnu tamnu boju, poderotine...
Moj dečko nije znao što se dogodilo, a kad me nazvao rekao je kako je bio zabrinut jer se sinoć nisam javila i je li sve OK. Rekla sam da je, poklopila slušalicu i zaplakala. Nisam bila spremna reći njemu ni svojim roditeljima, vidjela bi bol na njihovom licu pa bi se onda i moja pojačala. Radije sam se pretvarala kako se to nije dogodilo. Trudila sam se izbaciti to iz misli, no bilo je tako teško da sam naprosto prestala govoriti. Poslije posla sam se odvezla na osamljeno mjesto gdje bih vrištala. Izolirala sam se od onih koje najviše volim, a jedini dokaz koji sam imala da se nešto dogodilo bila je majica i hlače koje su mi dali u bolnici.
Jednog sam dana na poslu naletjela na članak o tome na lokalnim vijestima. U njemu sam po prvi puta pročitala i saznala što se dogodilo. Pronašli su me u nesvijesti, raščupane kose, duge ogrlice omotane oko mog vrata, grudnjaka iščupanog iz haljine, bila sam posve gola od struka do čizmi, raširenih nogu i penetrirana stranim predmetom kojeg nisam prepoznala.
Tako sam saznala za to, za svojim stolom u uredu. Sad mi je bilo jasno da iglice bora nisu pale s drveta. Skinuo mi je rublje, gurao u mene svoje prste, penis i tko zna što još. Ne poznajem tu osobu kojoj je to radio. Ja nisam ta osoba. To ne mogu biti ja. Nisam to mogla prihvatiti ni probaviti.
Nastavila sam čitati, a u sljedećem paragrafu sam pročitala nešto što nikad neću oprostiti - prema njemu, ja sam uživala u tome što mi je radio. Sviđalo mi se. Opet, nemam riječi za osjećaj koji me prožeo.
Na kraju članka u kojem sam saznala detalje svog seksualnog napada naveli su njegova plivačka vremena. Pronađena je jedva dišući, nesvjesna i gola s rubljem par metara od nje, ležeći u fetalnom položaju. Osim toga, on odlično pliva. Ja dobro kuham, što to nisu stavili unutra, pitala sam se.
Noć kad su te vijesti izašle posjela sam svoje roditeolje i ispričala im da sam bila napadnuta, da ne čitaju ni ne gledaju vijesti jer će ih uzrujati, da je najvažnije da znaju da sam ja u redu. No, na pola razgovora majka me držala u naručju jer su me suze slomile i nisam mogla više stajati.
Kad su ga uhitili rekao je kako ne zna moje ime, kako me ne bi mogao prepoznati u mnoštvu, rekao je kako uopće nismo razgovarali. Rekao je da me nije planirao odvući u svoju sobu, a kad ga je detektiv pitao kako smo završili kod smeća, rekao je da ne zna. Priznao je kako je htio biti s nekom curom tu večer, kako ih je nekoliko pokušao osvojiti te poljubiti, uključujući i moju sestru koja ga je odgurnula. Ja sam bila ranjena antilopa krda, nesvjesna i usamljena, a on je to iskoristio.
Ponekad mislim kako se to ne bi dogodilo da nisam išla na tulum, da nisam pila. No tada sam shvatila, da to nisam bila ja, dogodilo bi se nekom drugom. Rekao je kako mi se svidjelo to što radi jer sam stavila svoju ruku na njegova leđa u nesvijesti i protrljala ih. Nisam bila u stanju govoriti ni otvoriti oči, ali eto, on je znao da mi se to sviđa.
Mislila sam kako nema šanse da ovo dospije na sud jer se ničeg ne sjećam, da će unajmiti bogatog odvjetnika, diskreditirati mene i sestru pred sudom, potplatiti nekoga. Rekli su mi da se pripremim na mogućnost da ga oslobode. Ne mogu se na to pripremiti, on je kriv od one minute kad sam se probudila. Umjesto da si uzmem vrijeme da prebolim, ja sam uzela vrijeme da se prisjetim.
Silovanje je bilo očigledno, no na sudu su važnija pitanja bila - što si odjenula, koliko si teška, jesi li koketirala s dečkima, što si pila, zašto si išla, kad si išla na WC, jesi li utišala mobitel, jesi li vidjela poziv od svoje sestre, jesi li party životinja, koliko si se puta u životu onesvijestila...
Kad je došao red na njega da svjedoči, odjednom je promijenio priču. Iako je rekao kako me nije htio odvesti u sobu i ne zna kako smo završili kraj kontenjera, sada je izmislio romantiziranu bajku. Pitao me da plešemo, ja sam pristala, pitao me da idemo kod njega, ja sam pristala, pitao me može li mi staviti prst u vaginiu, ja sam pristala (većina dečki ne pita) i sve tako redom. Navodno sam mu dala puni pristanak. Prema njemu, na podu smo završili jer sam ja pala. Njegova priča je uvreda za elementarnu logiku, ljudsku pristojnost i čast.
Kad djevojka padne pijana pred vama, nemojte je podići, skinite je, bacite rublje i navalite s erekcijom nabijati se u njeno nesvjesno tijelo.
Prema sljedećem u priči, pobjegao je kad su nam pristupila dva studenta - uhvaćen si na djelu bez objašnjenja. Kad su te oborili, nisi im rekao - sve je ok, pitajte je, tamo je, reći će vam. Kad je policija ispitivala dečka koji te oborio, tako je jako plakao zbog onog što je vidio da su sat vremena uzimali izjavu.
Kako je tvoj odvjetnik više puta istaknuo - ne znamo kad se onesvijestila. To su primijetila dva prolaznika, ali ne i ti koji si se zabijao u mene, ne samo svoj penis, već tko zna što sve ne.
Kriv si. Napad nije nesreća Ovo nije priča o pijanom žvaljakanju i lošim odlukama. Ti i dalje ne shvaćaš.
