Zlostavljana žena: "U ponoć sam mu morala kuhati večeru"

Jennifer Williams-Fields odlučila je svoju priču podijeliti u obligu blog posta na Alternetu. Njezina 'ljubavna' priča nije uobičajena, ali nažalost nije ni rijetka. Jer ona je bila žrtva bračnog zlostavljanja.

Donosimo njezinu ispovijest:

"Prestanite. Jednostavno prestanite pitati zašto je žena toliko glupa i slaba da ostane u zlostavljačkoj vezi. Nema odgovora koji biste mogi razumjeti. A vaša osuda samo će još više osramotiti zlostavljanu ženu. Jer to posramljuje žene poput mene.

Suprug me nije udario na našem prvom izlasku. Tako obično ne počinju zlostavljački brakovi. Ustvari, naš prvi sastanak je vjerojatno bio prilično nalik vašem: on je bio šarmantan, obraćao je pozornost na mene i laskao mi je.

Naravno da je bilo upozoravajućih detalja na početku veze. Ali ja sam bila mlada i naivna, vjerojatno kakvi ste i vi bili na početku vaše veze... Osim što je moj brak skrenuo u drugom smjeru.

Brak u kojem dolazi do zlostavljanja postaje takav s vremenom. On je spor, metodičan i neprestan, kao voda koja kapa iz loše zatvorene pipe. 

Problemi počnu s jednom malom kapi koju možda i ne primjetite. Kad vam se obrati na način koji bi trebao biti 'samo šala'. Meni je bilo rečeno da sam preosjetljiva i da nije bila riječ ni o kakvoj velikoj stvari. 

Pa mi se počelo i činiti kao beznačajno i malo i kao da sam stvarno malo preosjetljiva.

KAP po KAP

Povremeno bih primjetila da kapa, ali nije bila riječ ni o kakvim velikim stvarima. Šala u javnosti na moj račun činila mi se sve više kao nešto što moj partner čini kad je glavni zabavljač na tulumu. 

Kad bi me upitao planiram li izaći van u "toj haljini" ili s kim se idem naći, mislila sam da to samo znači da me voli i da se brine za mene.

Kad mi je rekao da mu se ne sviđaju moji novi prijatelji, suglasila sam se njim. Suprug mi je bio bitniji od prijatelja, pa sam prekinula druge veze.

KAP po KAP

Iako vam to kapanje počinje sve više ići na živce, ne biste valjda prodali kuću zbog jedne pipe koja kapa?!

Kad me gurnuo malo jače nego što je trebao, sama sam sebe uvjerila da nije to stvarno mislio učiniti. On je jednostavno zaboravio koliko je jači od mene. 

A kad mu se suprotstavim zbog još jedne laži koju je izrekao, on mi kaže da sam luda što mu ne vjerujem. I tako se ja zaista i počinjem osjećati kao da sam pomalo luda.

Počinjem smišljati načine na koje mogu nadoknaditi stvari koje eventualno nedostaju u našem braku. Trudim se biti boljom suprugom, imati čišću kuću, uvijek pripremljenu večeru.

Jednu noć njegovom večerom nahranim psa, no on se pojavi kod kuće kasno i ja se ne osjećam tako opušteno kad se u ponoć dižem iz kreveta da mu pripremim obrok dok se on dere na mene.

Buđenje iz sna postaje uobičajena pojava. ne dopuštam si da opušteno, duboko spavam. Uvijek slušam i čekam.

Ujutro pazim da djecu tiho otpravim van, kako ne bi probudili tatu. Svi počinjemo hodati oko njega kao po jajima.

KAP po KAP

Sad već kapa dosta jako, no ja se bojim staviti ispod kantu i vidjeti koliko vode gubim, jer se u meni ugnijezdilo poricanje.

Da nisam rekla to što jesam, on se ne bi toliko naljutio. Ja sam kriva. Samo moram biti tiha. Trebala sam biti pametnija nego da mu se suprotstavim nakon što je pio.

On je u pravu. Stvarno sam nezahvalna kučka. On svaki dan ide na posao kako bih ja mogla ostati kod kuće s djecom. Naravno da mu treba vremena za sebe nakon što dođe kući.

U rijetkim situacijama kad se idem naći s prijateljima, jurim kako bih stigla doma prije njega. Nikad ga ne zamolim da on pričuva djecu kako bi ja imala večer za sebe. Ne smijem ga ni na koji način dovesti u nepriliku.

Pokušamo ići na bračno savjetovanje, iako nijedno od nas nije iskreno reklo zašto smo uopće došli. Savjetovanje nikad ne dođe do drugog tretmana.

KAP po KAP

Toliko se trudim biti savršena supruga i imati savršenu obitelj da i ne primjećujem da se voda izlila po podu.

Pred drugima nas predstavljam kao savršenu obitelj, objavljujem fotografije sretne obitelji na Facebooku. Počela sam se više baviti dječjim aktivnostima i molim se da se stvari promijene, ali ako me neka od drugih majki upita je li sve u redu, lažem da jest.

Nisam sigurna što me više plaši: strah da bi drugi mogli otkriti moju tajnu ili da bi moj suprug mogao otkriti da sam ja odala tajnu našeg braka. Tad odjednom shvatim da ga se bojim.

KAP po KAP

Jedan dan ustajem iz kreveta i shvaćam da je kuća poplavljena. I glava mi je skoro potpuno pod vodom. I bojim se.

Tad shvatim da strah vidim i u očima svoje djece i pitam se što li sam to učinila. Kako sam završila ovdje? Tko sam to postala?

Jednu noć on baci mobitel na mene i skoro me udari u glavu. Ja želim spakirati djecu i otići. Tijekom večere, kad ustane i gađa me vilicom pred djecom, ja želim otići.

No kamo bih mogla otići? A i ako odem, što ću raditi? Kako ću si moći priuštiti samostalan život?

On je u pravu: ja nisam sposobna preživjeti samostalno. Trebaju mi njegovi novci. I tako ostajem, jer nakon 20 godina ovakvog života, ja ne znam kako drugačije živjeti.

KAP po KAP

Poplava se nstavlja, te ja ponovno gubim dah pod vodom.

Tijekom naše tipične večeri ispunjene njegovom ljutnjom, ja kažem da je bilo dosta i odlučim mu uzvratiti. No čak i pijan kakav je, on je jači od mene.

Kad se nagne nad mene vidim da u očima ima 'taj' pogled. Njemu je pružena biološka mogućnost da me ubije, a pogled u njegovim očima me prestravio.

On mi kaže neka slobodno odem, ali da će djeca ostati s njim. 

Ja znam da mi je ovo posljednja šansa da se izborim, ne samo za sebe, nego i za svoje psihičko zdravlje. No unatoč mojim namjerama, tajna je vani. A ja ga ne mogu samo tako napustiti, kao što mi toliki prijatelji preporučuju. Nije toliko jednostavno.

Nemam novaca (on je pronašao moju tajnu zalihu koju sam skupljala skoro godinu dana). 

Trebala sam znati bolje. Uvijek je pazio što radim, a mrzio je kad bih ga optužila da me špijunira.

Osjećala sam se krivom i posramljenom kad sam mu dala svoju ušteđevinu. Vjerojatno ju je zapio ili potrošio na kockanje, kako bi impresionirao neku drugu ženu.

A ja sam zapela i opet ostajem.

KAP po KAP

Molim se Bogu da ne padnem još jednom, jer iako shvaćam da nema spasa za moju obitelj, želim da spasi mene i moju djecu.

...

Ja sam jedna od sretnica. Iako više nisam u braku, imam duboke ožiljke. 

Zlostavljanje se ne mora nužno pokazivati u obliku masnice na licu ili krvave rane. Učinci psihološkog zlostavljanja jednako su štetni.

Krenula sam na terapiju na kojoj mi je dijagnosticirana depresija, anksioznost i PTSP. Zbog psihološkog zlostavljanja bila sam sva u strahu, a a zbog depresije i tjeskobe nisam bila sposobna poduzeti potrebne korake kako bih izašla iz svega.

Tri godine poslije, i dalje me određeni zvukovi i situacije podsjete na ono što se dogodilo.

Kad se moj šef jednog dana naljutio na moju kolegicu i počeo se derati, fizički mi je pozlilo. Kao da sam se našla na istom mjestu na kojem sam bila prije toliko godina.

Brinem zbog toga kako je na moje kćeri utjecalo to što su gledale kako se muškarac (otac) loše ponašao prema ženi, ali i zbog toga kakav je to uzor bio za moje sinove.

Ostala sam u braku zbog djece. A sad se krivim zbog učinaka koje je moj ostanak mogao ostaviti na njih. 

Zašto sam ostala? Zato što sam bila izolirana; bila sam financijski ovisna o njemu; bila sam neispavana; uvjeravao me i vjerovala sam mu da sam beznačajna; bila sam iscrpljena jer sam stalno morala biti na oprezu od sljedećeg napada...

Ostala sam jer sam se više bojala odlaska."