Već godinama DR Kongo slovi za "svjetsku prijestolnicu silovanja", a jedno od najgorih mjesta u tom najgorem mjestu, u toj zemlji razorenoj ratom i milijunima žrtava, jest grad Kavumu. Guardianova novinarka opisuje kako u tom gradu majke jedva da i spavaju kako bi bile na straži pred opasnošću od silovatelja koji bi mogli upasti noću po njihove kćeri. Pritom, ovdje je odavno riječ i o gorim stvarima od silovanja. Od 2013. u tom je gradu oteto 49 djece i silovano, pri čemu je najmlađe dijete bila 18-mjesečna djevojčica. "Jako se bojim, svi se boje u ovom kraju", kazala je novinarki Felicia, dok se pored nje skupila devetogodišnja kći koju su silovali prošle godine. Predsjednik Joseph Kabila nedavno je svečano objavio da je u DR Kongu u posljednje dvije godine broj silovanja pao za 50 posto.
Prije nekoliko mjeseci vojska doista jest uhitila tamošnjeg parlamentarca Frederica Batumikea i njegovih 74 ljudi iz osobne, privatne milicije. Batumike je sa svojom paramilitarnom bandom zapravo provodio masovna silovanja i slične seksualne napade. No, em je dobar dio uhićenih pušten nakon što je platio jamčevinu, em se i inače silovatelji vrlo lako i vrlo često izvlače na slobodu kad ih vlasti uhvate. Ako ih uopće uhvate. Ako pritom u pritvoru ne završi čaki žrtva silovanja. Prema Guardianovim podacima od aktivista koji se u toj ogromnoj, resursima bogatoj, ali i izmučenoj, izranjavanoj zemlji bore protiv silovanja i pokušavaju pomoći žrtvama, nema govora o tome da se broj silovanja smanjio. Možda se čak i povećao. Šefica Kabilinog projekta borbe protiv silovanja je Jeanine Mabunda.
Projekt je Kabila uopće pokrenuo tek nakon što ga je svijet jako oštro prozvao zbog toga što apsolutno ništa ne čini u borbi protiv silovanja koje je u DR Kongu eksplodiralo u ratovima koji su tu zemlju u 90-ima učinili apsolutno disfunkcionalnom, na istočnom kraju čak i paklom na zemlji. Silovanje je postalo oružje. Uz droge i masakre. Nije da nam ne zvuči poznato. I dok je Mabunda posljednjih mjeseci po Kinshasi i drugdje pred izaslanicima iz UN-a, uz pljesak odobravanja, govorila da se broj silovanja prepolovio, istina je sasvim drugačija. Po podacima tog istog UN-a, nasilje nad ženama od 2014. nešto malo se doista jest smanjilo, ali je broj žrtava silovanja koje su se prijavile u bolnice za pomoć uslijed ozljeda povećao ove godine za 84 posto u odnosu na 2013.
UN-ovci navode i to da se broj silovanja povezanih s ratnim sukobima smanjio za četvrtinu, ali to samo po sebi ne znači ništa. "Neki dijelovi zemlje se malo smire, borbe malo utihnu, pa se smanji i broj silovanja. Ali se pojavljuje drugi problem. Silovanje se naprosto proširilo cijelom zemljom i sada ga ima posvuda", objasnila je vodeća aktivistkinja za ženska prava u istočnom Kongu Julienne Lusenge. Eksplozija silovanja počela je 1998. masovnim silovanjima kojima su se razne oružane skupine služile kako bi zastrašile stanovništvo. Vlasti sada jesu pokrenule akciju kojom nastoje skinuti stigmu sa silovanja kao sramote po žrtvu. Ženama se savjetuje kome da se jave za liječničku pomoć, kome za zakonsku zaštitu. Ali, u tom trenutku nastupa korupcija DR Konga.
Felicia je to iskusila jako bolno. One noći kad je nestala njena curica Charlotte, podigla je uzbunu, da bi vojnici djevojčicu pronašli u grmlju s užasnim ozljedama kao posljedicom silovanja. I umjesto da djevojčicu odvedu u bolnicu, i majku i nju odveli su u policiju, odvojeno ih zatočili na cijeli jedan dan, optužujući majku da je sama predala dijete silovateljima i tražeći od nje novac za puštanje na slobodu. "Dok sam ja plakala za svojim djetetom, oni su od mene tražili novac da nas oslobode", ispričala je Felicia. Pritom, njena curica je trpjela užasne bolove. Sama. Država je nefunkcionalna, njeni budžeti su skromni, a zemlja je velika.
Uspostavljaju se mobilni sudovi, ali su žene nepismene, nemaju novca ni za mobitel. A onda kreće još i korupcija. Na tvrdnje vlasti da nešto čine protiv silovanja, Guardianov izvor UN-a na terenu bjesni. "Pa, to je strašno!" I doista je strašno i bezočno. U DR Kongu bolnice, sasvim razumljivo, ne plaćaju nikakav porez. Takav je bio slučaj i s klinikom čuvenog kongoanskog ginekologa Denisa Mukwegea, zapravo najčuvenijeg ginekologa na svijetu, koji je život posvetio liječenju žrtava silovanja. Operacijama je spasio živote čak 40.000 silovanih žena, e da bi mu prošle godine država odrezala porez od 600.000 dolara. Plaćanje je jedva izbjegao, jer bi inače morao zatvoriti kliniku, unatoč donacijama.
