Zora iznad ilegalnog izbjegličkog naselja "Džungla" kod francuskog grada Calaisa zapravo nije ni počela, a francuska policija stala je deložirati oko 10.000 stanovnika koji su se, neki i godinama, nadali da bi se odatle mogli domoći Velike Britanije preko kanala La Manche. Većina izbjeglica uredno je prihvatila neumitno, spakirala svoje stvari i čekala da ih prevezu do hangara u kojima će im francuske vlasti tijekom dana postaviti ultimatum – ili će pristati zatražiti azil u Francuskoj ili će ih vratiti u domovine odakle su pobjegli, najčešće pred ratom.
Manji dio stanovnika "Džungle" nije se pristao dobrovoljno iseliti. Zato je izbjeglički slum u neposrednoj blizini luke Calais još i prije svitanja bio ispunjen dimom suzavca i na nekim dijelovima je gorio. Više od 1000 interventnih policajaca uz pomoć 1250 temeljnih istjeralo je one najupornije. Organizacija Help Refugees utvrdila je da ih je u "Džungli" u srpnju ove godine bilo 7307, od kojih je 761 bilo djece, a od njih, oko 70 ih je bilo sasvim samo. Prije mjesec dana 14-godišnji dječak iz Afganistana poginuo je kad ga je na cesti prema luci pregazio automobil koji se nije ni zaustavio, nakon što je dječak pao s kamiona, na koji se pokušao popeti. Velika Britanija bila je zgrožena, jer u Velikoj Britaniji njegov brat živi legalno već godinama i dječak je imao zakonsko pravo pridružiti se bratu nakon što je sam proputovao sve od Afganistana. No, zeznula ga je sporost britanske birokracije kojoj tri mjeseca nisu bila dovoljna da riješi sasvim čist i jednostavan slučaj.
Kada se danas govori o "Džungli" zapravo se gubi iz vida da je riječ o priči staroj čak 17 godina, o pravom malom gradiću koji je svoje postojanje započeo – sasvim zakonito i koji su francuske vlasti nekoliko puta rušile. Francuski crveni križ otvorio je kod luke Calais prihvatilište za izbjeglice još 1999. U to vrijeme utočište je tamo potražila šačica Kurda i Iračana. Da bi logor vrlo brzo postao prenapučen i da bi tri godine poslije, 2002., tadašnji ministar unutarnjih poslova Nicolas Sarkozy naprosto zatvorio logor. Kurde i Iračane to nije spriječilo da tamo i dalje nastave živjeti i čekati priliku ili rješavanje svog slučaja da se prebace u Veliku Britaniju. A i godinu poslije počela je vojna invazija Zapada na Irak, rušenje Sadama Huseina i val izbjeglica, tako da su vlasti taj logor pustile postojati sve do travna 2009. U zoru, kao i sad, na logor su krenuli policija i buldožeri.
Porušili su šatore i uhitili 190 ljudi. Do rujna 2009. "Džungla" je opet narasla. I interventna policija s buldožerima još jednom ju je sravnila sa zemljom. Procjenjuje se da je tada izbjeglica u "Džungli" bilo između 800 i 900, od kojih je uhićeno njih 276. Od tog doba počela se drastično mijenjati etnička struktura izbjeglica koji su dolazili u "Džunglu" na najsjevernijoj točki Francuske. Stali su pristizati mahom ljudi iz Eritreje, Sirije i Somalije.
U drugoj polovici 2014. "Džungla" je dosegnula prvo 1000, a onda i 2500 stanovnika. Od sredine 2015. broj stanovnika eksplodirao je, iako nije bilo čak ni tekuće vode. Europa je svjedočila nastanku anarhičnog divljeg naselja postaptokaliptičnog tipa, prepunog očajnih ljudi u središtu EU-a. Vremenom su se humanitarne organizacije uspjele izboriti za to da im instaliraju barem nekoliko tuševa. Na red se, doduše, znalo čekati i šest sati.
Da bi danima plutao na pučini Sredozemnog mora, s desecima drugih. Shahin, afganistanski diplomirani fizičar, noći u "Džungli" opisao je "prizorima iz horor filmova". Guardian je tada naišao i na Eritrejku s jednogodišnjim djetetom. Ona i suprug platili su put nešto manje od 2000 funti, da bi joj se suprug utopio u Sredozemnom moru. Nakon tisuća takvih sudbina, Francuska je sada odlučila sve ih, milom ili silom, istjerati iz "Džungle" i smjestiti u prihvatne izbjegličke centre. Ali tako da im ostanak uvjetuje pristankom da u Francuskoj zatraže azil, dok će za one koji imaju rodbinu u Velikoj Britaniji, kako se najavljuje, biti omogućeno da se pridruže rođacima. No, za neke će to doći prekasno.
