Brze ceste, autoceste, koje prolaze kroz šumske dijelove, omogućuju vozačima da uživaju u prekrasnom pogledu na divljinu i životinje. No životinjama koje žive pored tih cesta, život nije lak, i svakodnevno je ugrožen. Biolog Wagner Fischer od početka 90-ih godina bavi se upravo time, dokumentiranjem životinja koje pogibaju na brazilskim cestama. Počeo ih je primjećivati tijekom svojih studentskih dana kada je putovao brazilskom Pantanalom, najvećim tropskim vlažnim područjem na svijetu. Nalazi se između Brazila, Bolivije i Paragvaja. Ova golema aluvijalna dolina prostire se unutar brazilske države Mato Grosso do Sul, a zauzima površinu između 140.000 do 195.000 km².
"Svi su me pitali kada ću ih objaviti", prisjeća se.
Dva desetljeća nakon učinio je upravo to. Svoje pomalo sumorno istraživanje objavio je na Check List, magazinu koji se bavi bioraznolikošću. Tijekom četiri godine, od 1996. do 2000. godine zabilježio je 930 umrlih životinja, od toga 29 vrsta gmazova i 47 vrsta ptica. Posebno će istraživanje objaviti o sisavcima, a ono će uključivati oko 2200 uzoraka. No njegovo objavljeno istraživanje, kao i ono neobjavljeno, potvrđuje kako je ova cesta, što se tiče divljih životinja, najsmrtonosnija cesta na svijetu, piše New York Times.
Autocesta se izdiže, gotovo poput otoka, iz okolnih močvarnih područja, i prolazi kroz prekrasnu divljinu.
"To je zamka za životinje. One ne znaju da postoji rizik", rekao je.
Pantanal je područje rijeka i potoka koje u većini slučajeva poplave tijekom velikih kiša. Mnogi dijelovi ograđeni su u jugozapadnoj državi Mato Grosso do Sul u kojoj se razvija stočarstvo i farme soje. Tijekom godina Fischer i njegovi kolege počeli su primjećivati porast broja stradalih životinja.
Istraživanje je u 2014. godini proveo i Julio Cesar de Souza sa obližnjeg sveučilišta koji je tijekom 15 mjeseci pronašao leševe 518 životinja, iz 40 različitih vrsta. Primijetio je kako se leševi gotovo u istim razmacima pojavljuju svakih šest kilometara. Studija iz 2017. godine pak pokazala je kako je na toj cesti tijekom samo jedne godine stradalo 1000 sisavaca.
Usporedbe radi, na američkoj najsmrtonosnijoj cesti, stradalo je 386 životinja tijekom godine dana, a u Velikoj Britaniji ukupno je 1200 životinja poginulo na većim autocestama u zemlji.
Diljem Brazila leševi životinja su iz 1775 vrsta ptica i 623 vrsta sisavaca. Veći su ugroženiji u južnom Brazilu, uključujući i područje Pantanala, dok su ptice najugroženije u području Amazone, kako kaže biologinja Manuela González-Suárez, sa Sveučilišta Reading.
Ona i njezini kolege izradili su računalnu studiju kako bi mogli predvidjeti gdje će životinje pogoditi automobil i tako došli do zapanjujućeg podatka. Svake godine na brazilskim cestama možda pogiba dva milijuna sisavaca i osam milijuna ptica.
"Kada sam dobila ukupan broj, ostala sam u potpunom šoku. Od ovih osam milijuna ptica, možda su neke tipične, uobičajene, i možda to nije problem. No to zapravo ne znamo. Hoćemo li izgubiti sve ptice u Brazilu? Najvjerojatnije ne, no bilo bi dobro da znamo oko čega bi se trebali brinuti", rekla je Gonzalez-Suarez.
Strahuju kako će se ovaj problem još i pogoršati, jer je novoizabrani brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, obećao kako će izgraditi velike prometnice u ekološki najosjetljivijim područjima zemlje. Sada bi znanstvenici njegove podatke i podatke drugih istraživanja mogli obraditi i identificirati trendove, kaže Arnaud Desbiez, biolog koji radi na projektu konzervacije.
Nadaju se kako bi podaci mogli pomoći vlastima da nešto po tom pitanju naprave, i tako umanje štetu. Fischer je svoje podatke podijelio s njima i pokušao ih na takav način potaknuti da se izgradi sistem mostova ili puteva koji bi omogućili životinjama da sigurno prolaze ceste.
"Njegovi podaci su kompletni i jako je dobra studija, pa je tužno što nisu iskorišteni koliko bi mogli biti. Puno stvari koje je predložio nije implementirano. Nije to novi problem, postoji već godinama", naglašava Desbiez.
"Ekolozi su jako zabrinuti, autoriteti se pretvaraju da su zabrinuti", naglašava Fischer.
Primijenili su neke osnovne mjere. Bijele metalne znakove, siluete životinja koje se svakih nekoliko kilometara pojavljuju na cesti i tako savjetuju vozače da "Poštuju divlji život" i "Očuvaju Pantanal". No znakove je lako ignorirati, posebno u užurbanom načinu života. Desbiez će tako odabrati žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak životinja na cestu.
U SAD-u su ograde, podvožnjaci i mostovi izgrađeni uz autoceste kako bi spriječili žrtve, koje koštaju, i vozače i životinje. Tamo su znanstvenici pratili kretanje životinja kako bi detektirali njihove putove i na tim mjestima sagradili mostove za životinje. Tako je u primjerice Coloradu mreža podvožnjaka smanjila broj žrtva za 90 posto.
Fraser Shilling sa Sveučilišta u Kaliforniji pomogao je u razvoju mape za potencijalne sudare s jelenima, aplikacije koja upozorava vozače kada bi trebali biti na posebnom oprezu. Nedavni seminar na kojem su se drugi educirali kako izraditi takve mape prezentirani su predstavnicima iz 42 države.
González-Suárez trenutačno proučava pojedinačne vrste kako bi otkrila kako gubitci utječu na lokalnu populaciju. U slučaju sisavaca, posebno onih koji se reproduciraju sporije i u manjim brojevima, gubitak nekoliko njih mogao bi imati poguban utjecaj, naglašava Desbiez.
Praćenje životinja ubijenih uz cestu ima puno više ciljeva od samog brojanja, naglašava Shilling. Ceste su u velikoj mjeri i jedini način na koji se mnogi ljudi susreću sa divljim životom, a niz takvih sudara sa životinjama prođe ne primijećeno, dodaje. Mjerenje koliko je životinja ubijeno je zapravo podsjetnik kako ljudi uništavaju zemlju i izvan granica ispušnih plinova i otpada kojeg proizvodimo.
"Prvi korak na tom putu je otkriće da postoji problem", naglašava.
Gonzalez-Suarez kaže kako uništavanje šuma dovodi do rizika očuvanja amazonske biorazličitosti, čak i više nego ceste, no jedno bez drugog nije moguće.
"Mene kao konzervacijsku biologinju najviše brine gubitak njihovih staništa. Iako su ceste potrebne, moramo priznati da dolaze s nekom cijenom. Ovo su životinje koje ne bi trebale biti ubijene. Umiru samo zato što je cesta tamo i što se mi po njoj vozimo", rekla je Gonzalez-Suarez.
Fischer je dosada uspješno izbjegavao da i sam pogodi neke životinje putem, no jednom je pogodio pticu i sudario se sa papagajem dok je vozio motor. Nada se da će njegova dokumentacija pomoći ostalim biolozima i ostalim Brazilcima da se nauče s tim nositi.
"Brazil je velika zemlja s nizom problema koje trebamo riješiti. Pokušavamo nešto napraviti", naglašava.
