Bilo je to još jedno kišno popodne početkom kolovoza prošle godine. Dahlia Yehia sišla je s autobusa u nepalskom gradu Pokhara. Turistički je to grad na obali jezera u podnožju Himalaja.
Otamo planinari kreću na osvajanje nekih od najviših svjetskih vrhova kao što je Annapurna.
Tijekom turističke sezone dva kilometra ceste uz samu obalu jezera pretvori se trgovački centar na otvorenom. Turistički vodiči nude sve što bogati stranci mogu poželjeti, od uspona na planine do izletničkih letova.
Yehia je imala 25 godina i nije si mogla priuštiti takve luksuze. Putovala je s gotovo ništa novca, a čak nije kupila ni nepalsku SIM karticu. Za komunikaciju s vanjskim svijetom trebao joj je Wi-Fi, ali bila je u Himalajama. Čuda moderne tehnologije još nisu toliko rasprostranjena i nije imala previše mogućnosti za korištenje Wi-Fija. Obitelji i prijateljima u SAD-u danima se nije javila.
Prvo što je napravila u Pokhari je bio odlazak u internet cafe. Javila se prijatelju Robertu Klugermanu u Americi. "Hej. Vratila sam se u civilizaciju", napisala mu je Yehia.
Dan kasnije mu se opet javila. Rekla je da ima mjesto za prespavati i da jednostavno zabušava među trgovinama uz obalu jezera. "Kišna je sezona i nema turista pa je sve prekrasno i smireno. Mislim da ću se odmoriti nekih tjedan dana", rekla mu je Yehia, a piše Foreign Policy.
Kasnije istog dana mu je rekla da joj se vratio neki osip. Poslala mu je fotografiju osipa i napisala: "Pogodi tko se vratio". Zadnja je to poruka koju je itko dobio od Yehije.
Dahlia Yehia nestala je bez traga.
Njezina životna priča je nalik mnogim drugim slobodnim dušama. Oduvijek ju je zanimala umjetnost i uvijek je bila pomalo svojeglava. Predavala je likovnu kulturu po američkim školama, htjela se baviti slikanjem. Proputovala je čitave Sjedinjene Američke Države i onda se otisnula u dalek svijet. Nešto ušteđevine što je skupila davanjem instrukcija potrošila je na odlazak u Tajland. Posjetila je neke tamošnje gradove, ali nije ostala impresionirana.
Odlučila je da joj je bolje pomagati drugima umjesto besciljno lutati Azijom. Nepal joj je zapeo za oko budući se tek oporavljao od katastrofalnog potresa koji je uništio pola milijuna kuća, a gotovo 10.000 ljudi je poginulo.
Yehia i još nekoliko stranaca pomagali su tek nekoliko dana. Nitko od njih nije bio naviknut na tako težak rad, a neki su bili jednostavno mentalno nespremni na uništenje koje ih je dočekalo. Neki stranci bili su beskorisni.
Nepalski fotograf NayanTara Gurung Kakshapati ispričao je situaciju gdje je jedan mladi stranac odbijao nositi odgovarajuću obuću. "Išao je na nemoguća mjesta. Išao je na klizišta, a inzistirao je na nošenju samo japanki. Govorio je 'Ali domaći ih nose'. Vjerojatno nam je samo smetao", pojašnjava Kakshapati.
Yehia i suputnici su se rastali, a znali su samo da ona ide u Pokharu i da se tamo dogovorila da će odsjesti kod nekog tipa kojeg je upoznala preko stranice Couchsurfing.
Stranica je to za pronalazak besplatnog smještaja, a svi korisnici stavljaju vlastitu sigurnost u ruke iskustava drugih korisnika. Narayan Paudel bio je izuzetak u Pokhari. Od 2012. godine korisnik je stranice i redovito dobije nadprosječne ocjene korisnika. Yehia je odlučila odsjesti kod njega. Klugermanu je rekla da je super zadovoljna kako je upoznavanje prošlo i da je upoznala domaćina i njegovu curu.
Klugerman joj se javio kad je doputovao iz Texasa za New York, ali ona mu se nije javila. Nekoliko sati kasnije ponovno joj je poslao poruku, ali ni tada mu se nije javila.
Isprva je mislio da je nestalo struje, ali kada se nekoliko dana nije javila počeo se brinuti.
Dva tjedna nakon što je Yehia prestala se javljati, roditelji su obavijestili američko veleposlanstvo u Kathmanduu. Klugerman i prijatelji pokušavali su kontaktirati bilo koga tko je imao bilo kakve veze s couchsurfingom. Paudel se javio. Ispričao je da je posljednji put vidio Yehiju 7. kolovoza i da mu je ona ispričala da će autostopom pokušati doći do Kathmandua.
Klugerman je obavijestio veleposlanstvo i oni su otišli razgovarati s Paudelom. On im je pak ispričao da nije previše viđao Yehiju zato što je on radio po cijele dane. Amerikanci su kratko popričali s njim i otišli.
U međuvremenu su očajni roditelji javili se Appleu u nadi da će oni moći pomoći u traženju budući je Yehia koristila iPhone. Služba za hitnu podršku rekla je da možda postoji mogućnost da pronađu telefon preko jedinstvenog 15-znamenkastog broja IMEI. Roditelji su se javili veleposlanstvu s tim informacijama, veleposlanstvo je doznalo koji je IMEI Yehijinog mobitela i proslijedili tu informaciju nepalskim istražiteljima. Nepalci su se obratili Nepal Telecomu koji imaju bazu podataka s podacima o svim nepalskim SIM karticama.
Tijekom svakog poziva s mobitela, najbliži repetitor signala bilježi SIM broj i IMEI, a Nepal Telecom otkrio je da je netko koristio Yehijin telefon između 18. i 21. kolovoza. Danima nakon što je Yehia nestala.
Otkrili su i identitet vlasnika SIM kartice koja je bila u telefonu tih dana.
Paudel je bio vlasnik kartice.
Nepalska policija pokucala mu je na vrata. On se branio da je Yehia ostavila mobitel na punjaču, a on ga nije primijetio onda kada je ona otišla. Nakon što se nekoliko dana nije javila, odlučio je zadržati mobitel. Mobitel mu je u međuvremenu ispao i on ga više nema.
Istražitelji mu nisu povjerovali i uhitili su ga. Paudel je kasnije govorio da su ga premlaćivali i mučili te da je zbog toga priznao ubojstvo.
Nepalska policija otkrila je u njegovom stanu tragove krvi, a DNK analiza pokazala je da je to Yeihijina krv. Suđenje se tek treba održati, ali po svemu sudeći, Paudel će biti proglašen krivim za smrt mlade djevojke.
Tijelo nikad nije pronađeno i obitelj se i dalje nada da je potvrda smrti koju su dobili od američkog veleposlanstva lažna.
Svakog dana se nadaju da će im njihova voljena Dahlia pokucati na vrata.
