Životna priča Olivie Oatman započela je 1837. u američkom Illinoisu gdje je rođena. Imala je tri sestre i tri brata, a odrasli su u mormonskoj vjeri, živjeći skladno.
Kad je Olivia imala 13 godina, njena se obitelj pridružila povorci kočija koji se zaputio prema Kaliforniji u potrazi za boljim životom, a da će to pronaći tamo uvjerio ih je istaknuti mormon James Brewster koji je tamo namjeravao napraviti veliko okupljalište vjernika. Na put se zaputila grupa od 90-ak ljudi, a dok su do izvora Maricopa, rečeno im je kako je put pred njima previše opasan zbog neprijateljski raspoloženih Indijanaca koji su naseljavali područje. Dok su ostale obitelji u strahu odlučile ostati tamo i ne ići dalje, Oatmani su bili nepokolebljivi - na svoju veliku nesreću.
Masakar
Roy i Mary Oatman sa svoje sedmero djece u dobi od jedne do 17 godina hrabro su nastav8ili put, a četvrtog dana sreli su grupu Indijanaca koja je od njih tražila duhan i hranu. Nakon toga, napala ih je vjerojatno druga grupa Indijanaca - koji su pritom zvjerski zaklali sve članove obitelji izuzev 15-godišnjeg Lorenza, 14-godišnje Olivie te sedmogodišnje Mary Anne.
Indijanci su poveli djevojčice sa sobom kao roblje, a kad se Lorenzo probudio iz nesvijesti, shvatio je da su svi članovi njegove obitelji mrtvi te sestre nestale. Danima je hodao u potrazi za pomoći te je ponovno naišao na ostatke njihove povorke koja je odlučila ostati na sigurnom, a oni su mu pomogli pokopati njegove najmilije.
Ropstvo
Nakon što je napad završen, Indijanci su povezali djevojčice, uzeli imovinu njihove obitelji te ih odveli do svog sela koje je bilo udaljeno stotinjak kilometara. Iako je Olive kasnije tvrdila kako su otmičari bili Apače Indijanci, povjesničari ipak pretpostavljaju kako je bila riječ o grupi Tolkepayas.
Djevojčice su koristili kao roblje, a živjele su u stalnom strahu da će ih ubiti. Bile su primorane naučiti živjeti na posve nov način, no ako su željele preživjeti morale su prikupljati hranu, drvo za ogrijev, pitku vodu, prati im odjeću - a pritom su ih "odgajali" batinama.
Nakon godine dana zarobljeništva, selo je posjetila grupa Mohave Indijanaca koji su odlučili da će djevojčice uzeti sebi, a za njih su dali dva konja, povrće i deke. Djevojčice su jedan cijeli dan pješačile do njihovog sela.
Pleme Mohave je bilo znatno bogatije, a i kćer i supruga poglavice gledale su ih blagonaklono te odlučile brinuti o njima. Oatman je godinama kasnije izražavala duboku ljubav i žaljenje zbog rastanka s ove dvije žene koje su im bile jedini pojam obitelj. Koliko su se prilagodile svjedoči i činjenica kako nisu pokušavale kontaktirati bijelce koje su Mohave susreli i tražiti od njih pomoć i spas.
Žene s tetovažama
Obje Oatman djevojke dobile su tetovaže u skladu s plemenskim običajima - tetovirane su na bradi i rukama. Oatman je kasnije tvrdila kako su ih tetovirali da bi ih označili kao roblje, no to je dio u kojoj je priča neobična. Naime, pripadnicima plemena bi davanje tih tetovaža nekom tko "nije njihov" bilo svetogrđe, jer su vjerovali kako se uz pomoć njih nakon smrti prepoznavalo tko ide u raj.
Olivia je ostala sama
Sreća u nesreći za Mary je bila činjenica kako je sa sobom imala mlađu sestru o kojoj je morala brinuti, no to se jednog dana pogodila. Velika je suša pogodila zemlju te su gladovali, a mala je Mary Ann umrla od posljedica gladi u dobi od deset godina.
Oliviji je bilo teško, no i tu joj je pleme ispružilo ruku te su činili sve da bi se osjećala kao "među svojima" - dali su joj klan ime Oach te nadimak Spansta (koji je označavao stalnu žudnju, žeđ ili glad za nečim).
Ona je ostala s njima, vjerujući da je i Lorenzo mrtav te joj je pleme jedina obitelj. Kad je napunila 19 godina, do plemena je došao glasnik s porukom vlasti iz Fort Yume - čuli su da bjelkinja živi s Indijancima te je zapovijednik tražio da je izruče. Nakon duge rasprave u koju je Olivia sudjelovala, odlučeno je kako je najpametnije da poslušaju "bijelce s pištoljima". Putovala je 20 dana to tvrđave u pratnji dva vojnika, od kojih joj je jedan dao odjeću svoje supruge, budući je bila odjevena kao Indijanka.
Ulaskom u tvrđavu, svi su joj pljeskali, a bili su fascinirani time kako je uspjela preživjeti. Olivia se ponovno sprijateljila sa svojom prijateljicom iz djetinjstva Susan Thompson, koja je puno kasnije otkrila kako je Olivia neizmjerno tugovala i svakodnevno plakala zbog odlaska iz plemena - u njemu se udala i rodila dva dječaka.
No, to nije bilo moguće reći bijelcima koji su je "spasili". Oni su vjerovali kako je bila tamo isključivo protiv svoje volje, zlostavljana i silovana, ne shvaćajući da bi na taj način već odavno bila mrtva. Sama Olivia je to negirala - i silovanja i brak te djecu s Indijancima, naprosto odlučivši šutjeti. Ono što je vidjela kao jedino dobro u svom novom životu, bilo je spajanje s izgubljenim bratom.
Bila je prisiljena započeti nov život, pa se udala za stočara Johna B. Fairchilda s kojim je usvojila djevojčicu, a umrla je u dobi od 65 godina zbog srčanog udara.
