Izbori su vrijeme kad političari polažu račune građanima, a prije dana odluke u borbi za glasove zasipaju nas brojim obećanjima. Da su ona realizirana, Hrvatska bi odavno bila zemlja blagostanja.
No čini se da se naše političke elite vode izrekom Napoleona Bonapartea - “Želiš li biti uspješan, obećaj puno, a ne napravi ništa”. Kako bi se prekinula praksa zbrajanja neispunjenih obećanja, postavilo se pitanje treba li vladu koja ih prekrši kazniti i to novim prijevremenim izborima.
Posljednjih dana pred izbore svjedočili smo da nas u borbi za mandate političari obasipaju raznim planovima kojima jamče bolju budućnost: od otvaranja radnih mjesta, rasta gospodarstva, tisuću eura za svako dijete, niže kamate na kredite, niži PDV, smanjenje TV pretplate.
Kako to planiraju ostvariti, građani rijetko dobiju odgovore. Sličnih obećanja naslušali smo se i tijekom ranijih izbornih ciklusa.
I prije su jamčili da će sniziti PDV, no on je u međuvremenu samo rastao. Licitirali su otvaranjem stotina tisuća radnih mjesta, no broj nezaposlenih vladajuće je redovito demantirao.
Obećavali su redovite plaće, a deseci tisuća radnika u situaciju su da zarađeno je dobiju. No, nisu to jedina neispunjena obećanja.
Garantirao se iz izbora u izbore gospodarski rast, a Hrvatsku je šest godina tresla kriza, broj izgubljenih radnih mjesta i blokiranih građana samo je rastao.
Za to vrijeme političari su zadržavali udobne fotelje, a za neispunjeno nisu odgovarali. Je li došlo vrijeme da se prijevremenim izborima kažnjavaju političari koji se lažim obećanjima dočepaju vlasti pitanje je koje smo postavili kandidatima koji će, prema anketama, činiti budući saziv Sabora.
Od HDZ-a koji pretendira preuzeti kormilo države odgovor nismo dobili, a u tom društvu je i HDSSB, koalicija Uspješna Hrvatska te Živi zid. U SDP-u nisu jasno naveli jesu li za kažnjavanje političkih elita prijevremenim izborima.
Njihov stav je da je “svaka politička stranka u Hrvatskoj, pa tako i SDP, već sad izložena kaznama kad krši svoja izborna obećanja, a sudac i izvršitelj tih kazni su hrvatski građani, koji na izborima vrlo dobro znaju procijeniti da li ih je netko varao ili ne i zbog toga ga kazniti”.
Slično misle i u IDS-u. Zalažu se za vraćanje povjerenja u institucije demokratskog društva i izabrane političare.
"Mi smo za jačanje političke kulture i odgovornosti političara, ali i za podizanje razine svijesti kod birača o njihovoj ulozi i snazi koju imaju u demokratskom procesu. U demokratskom društvu najjači alat za izborne promjene imaju upravo birači te da su upravo oni ti koji svojim izborom trebaju odlučivati o podršci ili promjeni smjera politike koja vodi vladajuća stranka", odgovorili su iz IDS-a Izbori kao kazna model je za koji se zalažu Most,ORaH i stranka Milana Bandića.
"Taj stav zagovarali smo i ranije. Izborni program je sporazum Vlade s građanima i ako Vlada taj sporazum ne poštuje, onda mora biti i sankcionirana. Najveći problem politike i političara je upravo njihova nevjerodostojnost", smatraju u stranci koju vodi Mirela Holy.
Iz koalicije koju predvodi stranka Milana Bandića obećali su da će “nihova Vlada svake godine polagati račun gradanima o tome što je napravila”.
"Ne bude li tako, bit će novi izbori. To je jedino iskreno, pošteno i odgovorno prema gradanima Republike Hrvatske", kažu u stranci zagrebačkoga gradonačelnika.
Za kažnjavanje neodgovornih političara je i Most. Polemika o istoj temi vodila se u Velikoj Britaniji, a osim izbora kao kazne bilo je prijedloga uvođenja pravila veta kojim bi se spriječilo donošenje zakona koji je suprotan obećanjima vladajuće stranke iz predizborne kampanje.
Za mehanizam veta u Hrvatskoj jasno se izasnio jedino Most.
"Da smo te mehanizme imali prije, hrvatski građani bi se vjerojatno na vrijeme riješili prevarantskih vlada", rekao je Drago Prgomet.
U SDP-u napominju da je taj prijedlog usko vezan za britansko dvostranačje i da je teško zamisliv u svakoj drugoj europskoj državi koja ima različit politički sustav, zasnovan na poslijeizbornim koalicijama i kompromisu između njihovih političkih stavova.
Napominju da je taj prijedlog i u Britaniji izazvao oštre kritike koje su ukazivale da bi taj mehanizam prepustio opoziciji ocjenu da li većina krši svoja obećanja, a znamo kakva bi tad ocjena bila, ili bi zahtijevao širenje državne birokracije uvođenjem novih tijela koja bi na svim razinama procjenjivala je li zakonski prijedlog u skladu s danim obećanjem.
Politički analitičar Tihomir Cipek navodi da odgovornost za neispunjena obećanja nisu samo na političarima nego i na građanima koji takve političare iznova biraju.
"Ako imate građane koji se daju varati, onda ih političari varaju", kazao je Cipek.
Širenje nade dio je demokratskog izbornog procesa, rekao je Cipek, ali i ustvrdio da razlika između nade i lažnih obećanja nije velika.
Žarko Pukovski mišljenja je da naši političari, za razliku od kolega u drugim zemljama, daju izrazito malo obećanja. Sve što se obećalo, kaže, nije nemoguće provesti, ali pitanje je hoće li, što će pokazati vrijeme.
Napominje i da HDZ i SDP imaju vrlo sličan ekonomski program. Jedina razlika je u ideološkim temama.
