Oni jednostavno vole zlo. Bavljenjem njime navukli su na sebe nesreću, govori 25-godišnji Junior dok se spušta noć nad Santo Domingom, glavnim gradom Dominikanske Republike. Baš poput brojnih svojih sunarodnjaka, ni taj elektrotehničar nikad nije prešao na drugu stranu otoka. "Na Haitiju su bijeda, potresi, bolesti, otmice... i vudu", napominje Junior.
Haiti i Dominikanska Republika, dvije države koje dijele otok u Karipskome moru, uz međusobne tenzije, danas imaju malo toga zajedničkog. Haiti nakon 13 godina napuštaju mirovne snage Ujedinjenih naroda, dok se istodobno stotine tisuća stranih turista iskrcavaju na pješčane plaže Dominikanske Republike.
Flerida, 50-godišnja fizioterapeutkinja, živi u skromnoj četvrti Santo Dominga gdje ne zalaze turisti. Malom terasom uz ulicu, ograđenom šipkama, širi se miris jutarnje kave. Flerida pozdravlja susjede koji guraju kolica s voćem prema lokalnoj tržnici. Na stolu njezine blagovaonice nalazi se Biblija.
"Ovdje se ne događaju loše stvari jer vjerujemo u Boga", govori Flerida nakon što su prohujali uragani Irma i María bez posljedica na grad. Zašto se prirodne katastrofe gotovo nikad ne događaju na ovom istočnom dijelu otoka, a gotovo uvijek na zapadnom, za nju je odgovor jasan: "Mi se ne bavimo vračanjem i ne surađujemo s vragom. A priča se i da su ondje nešto stavili u zemlju".
Potres na Haitiju odnio je više od 300.000 života 2010. godine, u vjerojatno najtežoj prirodnoj katastrofi otkad je ondje zakoračio Kristofor Kolumbo pet stoljeća ranije na svojem prvom putovanju u "novi svijet". Otok koji je Kolumbo nazvao La Espanola postao je prva europska kolonija, na koji su nakon Španjolaca stigli Francuzi.
Na Haiti, francusko govorno područje, dovedeni su robovi iz zapadne Afrike kako bi radili na plantažama šećerne trske pa oko 95 posto stanovnika vuče podrijetlo odande. S njima su stigli lokalni religiozni običaji, dio identita koji se i danas manifestira u prakticiranju vudu obreda. U Dominikanskoj Republici, španjolskom govornom području, katolička vjera ostala je pak čvrsto ukorijenjena među tamnoputim stanovništvom.
Spomenik Kolumbu i stari centar Santo Dominga, u prijevodu Svete Nedjelje, podsjetnik su na španjolsku tradiciju. U Santo Domingu neki ne žele da im bilo što s Haitija uđe u kuću strahujući od mogućih uroka i bolesti nastalih nakon potresa. Jedna žena, čiji je sin tamo odlazio povremenu raditi, stavljala bi njegovu robu u posebnu vreću pa je prala i dezinficirala.
Vudu rituali na Haitiju, u kojima lokalni vjerski vođa pod udaranjem bubnjeva pada u trans tijekom kojeg nastoji doći u kontakt s duhovima, prema vjerovanju može nanijeti zlo, ali i dobro osobama na koje je usmjeren obred. "Vudu magijom može se ciljano uzrokovati bolest, pa čak i nečija smrt", vjeruje 27-godišnji mladić nadimka Caldo iz Santo Dominga koji tvrdi da poznaje osobu koja se njime bavi te da je vidio posljedice magije".
Nekoliko stotina tisuća Haićana živi u Dominikanskoj Republici s 10 milijuna stanovnika radeći slabije plaćene poslove ili su spremni iste poslove raditi za manju plaću. Ako domaći taksist naplaćuje 200 pesosa (4 eura), Haićanin će putnika na istu rutu odvesti za 100, objašnjava jedan taksist. "Vrijedni su radnici", dodaje na kaotičnoj ulici gdje svatko svakome trubi.
Nastavak na sljedećoj stranici...
