Kao jedna od najboljih zemalja za odgoj djeteta smatra se Norveška, bogata zemlja sretnih ljudi s visokim standardom života. Unatoč tome veliki broj djece, po podacima norveških stručnjaka, su oduzeti njihovim obiteljima bez dobrog razloga. Ozbiljna pitanja pokrenulo je suđenje jednom psihijatru, stručnjaku, koji je godinama radio u sustavu za zaštitu djece i bio je jedan od onih koji je odlučivao koje dijete ostaje s roditeljima, a koje ide pod posebnu skrb. Osuđen je zbog skidanja fotografija zlostavljanja djece s interneta.
Cecilie je bila zabrinuta kada je pred vratima svoje malene drvene kućice u predgrađu Osla vidjela muškarca i ženu, psihijatre. Njezina kćer uljudno i veselo otvorila im je vrata i pozdravila ih.
"Bila sam uplašena i nisam ih željela u kući. Bojala sam se da će pronaći nešto loše. Znam da na takav način socijalna služba ljudima oduzima djecu", rekla je Cecilie.
Godinama se njezin slučaj samohrane majke, promatrao s povećalom. Toga dana s pravom je bila nervozna i zabrinuta.
Stručnjaci su bili jako kritični u izvješću kojeg su napisali. Rekli su kako nema "prirodnog tijeka komunikacije" između majke i kćeri. Također pisali su kako se jako borila kako bi kuću održala u savršenom redu. Bilo je tu još nekih komentara za koje će Cecilie reći kako su ih pogrešno protumačili.
"Posjetili su nas nedugo nakon Božića, a ja sam u lokalnoj trgovini pronašla medenjake na sniženju, pa sam ih kupila, kako bi kćer i ja mogli napraviti ljude od medenjaka. Iz zabave. No oni su valjda pomislili kako je moja financijska situacija jako loša jer sam kupila jeftine medenjake. Proglasili su me siromašnom jer sam kupila medenjake na sniženju", rekla je.
Izvješće ju je potpuno šokiralo.
"Uništilo me. Bilo je prepuno negativnosti, bez ičeg pozitivnog", prisjeća se.
Napisano je na temelju informacija zdravstvenih radnika i onih koji rade s djecom, kao i promatranja dvoje psihijatara. Zaključili su kako će "razvoj djevojčice biti ograničen" ako ostane sa svojom majkom.
"To je zbog toga što majka ne prepoznaje temeljne potrebe njezine kćeri i ne primjećuje mentalnu štetu koja je možda nastala dok je kćer bila pod brigom majke", stoji u izvješću.
Od tada je ova 50-godišnjakinja svoj kćer vidjela sedam puta.
"Nisam ju mogla pratiti kako raste. Izgubila sam njezino djetinjstvo. Ne vjerujem da ću ju vidjeti dok ne odraste", rekla je.
Preporuka je da se djevojčica stavi u dugotrajno udomiteljstvo. Svjedoci odluke suda bili su psihijatri koji su ju posjetili.
No ti svjedoci u tom slučaju, tj. jedan od njih, pojavio se ponovno u sudnici. No ovaj put na mjestu prijestupnika. Osuđen je na 22 mjeseca zatvora, nakon što je priznao da je skinuo gotovo 200.000 fotografija i oko 12.000 videa u kojima je prikazano seksualno zlostavljanje ili seksualizacija djece, piše BBC.
Na nekima je prikazano i silovanje djece.
Policija je dobila dojavu kako je muškarac skidao ove ilegalne materijale od 2015. godine. Priznao je kako je takve materije gledao 20 godina. Njegovo ime nije poznato javnosti, no do tada je on u sustavu za zaštitu djece bio poznata ličnost i obavljao različite vrste poslova, od evaluacija do svjedočenja na sudu.
Njegovo uhićenje u centar pažnje dovelo je sustav kojeg kritiziraju mnogi, ponajviše zbog toga što prebrzo djecu izvlače iz njihovih domova i razdvaja obitelji. Osramoćeni psihijatar ostao je bez svoje licence, no roditelji koji su ostali bez djece u slučajevima na kojima je on radio kažu kako bi se trebale revidirati sve njegove prijašnje odluke.
S tim se slaže i Cecilie.
Lokalna agencija za zaštitu djece koja je vodila njezin slučaj, kaže kako je njegovo mišljenje samo jedno od dva i kako je njihovo promatranje sam dio odluke zbog koje joj je oduzeta kćer. No ona i mnogi drugi roditelji tvrde kako je njegov zločin pokazatelj da nije mogao suosjećati sa djecom. Sutkinja u tom slučaju Nini Ring, u svojoj presudi je rekla da on nije razumio patnju djece u materijalima u čijem je gledanju uživao.
"Optuženi je napravio iznimku i tvrdi da nije svjesno preuzeo taj materijal. Sud, međutim, smatra da optuženi u određenoj mjeri trivijalizira svoje postupke".
Dodala je sutkinja i kako on smatra da nije naudio djeci jer nije sam snimao te fotografije i videa.
"Optuženi se, čini se, pokajao za svoje zločine, no tek nakon što je bio uhvaćen. U sudnici je rekao kako smatra da nije naudio djeci, jer nije sudjelovao u proizvodnji tog materijala. Ozbiljnim prijestupom sud smatra da stručnjak njegovih znanja i vještina na polju zlostavljanja djece kaže da je tek sada shvatio kako je napravio veliki prijestup. Posebno je ozbiljno to što ovakvo mišljenje dolazi od čovjeka koji bi trebao biti zaštitnik djece i mladih i koji je svoje osobno zadovoljstvo i želje stavio na prvo mjesto i to na ovakav način", rekla je sutkinja.
Među mnogim slučajevima na kojima je radio bio je i onaj brojne obitelji na jugu Norveške koja je razdvojena već pet godina.
Inez je njihova majka, točnije majka osmero djece od kojih su četvero odrasla. Mlađi su joj iznenadno oduzeti krajem 2013. godine a majka je zatvorena.
"Bilo mi je jako čudno što sam se našla u zatvorskoj ćeliji i zato sam se jako bojala. Činilo mi se da mi se zidovi približavaju i da ne mogu disati. U jednom trenutku sam se zapitala ako sam luda i ako sam učinila nešto nažao svojoj djeci, jesam li ih ozlijedila bez da sam toga bila svjesna", pitala se.
Optužbe su bile da je Inez upotrijebila fizičku silu nad svojom djecom, što je u Norveškoj zabranjeno. U svoju će obranu reći kako je njezina dužnost bila zaštiti jedno dijete od drugoga kad jedan nije htio prestati tući drugog.
"Udarila sam ga kako bih ga natjerala da pusti svog brata. Znam da to nije bilo u redu, ali njegov brat bio je u bolovima", objašnjava.
Sud ju je oslobodio optužbi 2016. godine.
Inez ne želi kritizirati vlasti zbog toga što su provjeravali navodnu optužbu, no kaže kako nisu slušali što su im djeca govorila.
"Problem je bio taj što je svako pitanje bilo glavno pitanje", kaže njezina odvjetnica Victoria Holmen.
"A kad analizirate izvještaje o tome što su djeca zapravo rekla, ako računate koliko puta su rekli Moja je majka bila nasilna protiv mene, dobit ćete nulu", naglašava.
Odvjetnica objašnjava kako su prilikom ispitivanja, nakon što nisu dobili odgovore koje su željeli čuti, ispitivači počeli postavljati pitanja koja su potpuno podupirala njihovu već formiranu ideju o majci zlostavljačici.
"Već su formirali svoje mišljenje o slučaju. I tada su ispitali djecu kako bi mogli imati odgovore koji će potvrditi njihovo mišljenje", objašnjava.
Utvrdio je i to sud koji je oslobodio Inez. Ubrzo nakon presude vratili su joj dvoje djece. No najmlađi su i dalje u udomiteljskoj skrbi, već dvije godine nakon presude. I to unatoč mišljenju psihijatrice koja ja nadzirala slučaj i nahvalila Inez i njezine majčinske vještine.
"Stručnjaci smatraju nemogućim da tako bezbrižna, pozitivna i neumoljiva djeca mogu doći iz kuće opisane u dokumentima na temelju kojih je pokrenuta akcija za zaštitu djece".
Međutim, taj izvještaj je zanemaren, nakon što ga je Stručno povjerenstvo za djecu oštro kritiziralo. Komisija je rekla da je izvješće "izričito pristrano" u korist roditelja.
Jedan od dvojice članova Povjerenstva koji je napisao taj komentar bio je sada osramoćeni psihijatar koji je bio uključen i u slučaj Cecilie. Pozitivno izvješće koje su on i njegov kolega 'popljuvali' napisala su dva koautora, istaknuta psihologa. Jedan od njih bio je Reidar Hjermann, bivši pučki pravobranitelj, neovisni dužnosnik zadužen za zaštitu interesa djece diljem zemlje.
Optužba za pristranost jako ga je razljutila. No nije znao da je jedan od stručnjaka koji su ga optužili u zatvoru, jer nije otkriven njegov identitet.
"Kada se dogode loše stvari važno je utvrditi kakvu je odgovornost čovjek u tome imao. I provjeriti je li ovakvo ponašanje imalo utjecaja na važan posao kojeg su on ili ona provodili", naglašava.
"Posljednja opcija bi trebalo biti razdvajanje djece, a trebalo bi se razmišljati kako obitelj zadržati na okupu", smatra.
Katrin Koch, šefica organizacije čiji je član bio osuđeni psihijatar, naglašava kako možda službe za zaštitu djece nisu svjesne činjenice da postoji niz načina odgajanja djeteta.
No čini se kako vlasti ne planiraju reviziju njegovih slučajeva. Stručna komisija za djecu pregledala je izvješća koja je pisao, što je bio samo jedan dio njegovog posla i nisu mogli pronaći dokaze da je pokazao premalo ili previše empatije s djecom u svojim presudama.
Odbor zdravstvenog nadzora, tijelo koje mu je povuklo licencu, rekli su kako ne planiraju istraživati njegovu profesionalnu praksu. Tvrde kako nemaju podataka da je osuđeni stručnjak počinio bilo kakve zločine prilikom svog rada ili se ponašao na medicinski nepravilan način.
Inez pak smatra kako su njihove reakcije dokaz da je ovom sustavu potrebna reforma. Sada ju služba doživljava "dovoljno dobrom" majko pa bi joj se uskoro trebalo vratiti i dvoje najmlađe djece. No izgubiti ih na pet godina bilo je strašno iskustvo za nju i njezinog muža Knuta.
Bilo joj je dozvoljeno da ih posjeti samo četiri puta godišnje, a smjeli su razgovarati samo 15 minuta jednom mjesečno. I ona poput Cecilie smatra kao bi se njegove procjene trebale revidirati.
"To je isto kao da gradite kuću s lošim temeljima. Hoćete li ju ostaviti tako znajući da se može srušiti svakog trena ili ćete ju izgraditi ponovno i dobro? U ovakvim slučajevima to bi oni trebali napraviti jer je došlo do tragedije i razdvajanja obitelji", naglašava.
Norveške službe za zaštitu djece doživljava niz kritika posljednjih godina. Prije dvije godine bio je tu slučaj Ruth i Marius Bodnariu, evanđeoskih kršćana koji su 2015. godine optuženi da krše zakon jer su tukli svoju djecu. Njihovo petero djece, uključujući i malu bebu oduzeti su im. Djeca su se ipak vratila u obitelj, a oni su se ubrzo odselili u Rumunjsku.
Iste te godine više od 140 profesionalaca i stručnjaka na polju zaštite djece, među kojima odvjetnici, psiholozi i socijalni radnici, pisali su vladi o svojoj zabrinutosti. Rekli su kako je "dugačka lista djece, čiji točan broj nije poznat, izložena ozbiljnom neuspjehu razumijevanja i kršenja njihovih prava".
"Kada vještaci podnesu svoje izvješće i predstave dokaze na sudu, često vidimo da je opservacijska osnova na kojoj izvještavaju vrlo slaba", pisali su.
Otvoreno pismo potpisalo je još 120 stručnjaka.
Jedna je obitelj uključena u borbu za skrbništvo sa državom ostvarila rijetku pobjedu i dobila pravo da se njihov slučaj čuje i na najvećoj razini Europskog suda za ljudska prava. Mnoge obitelji pak pobjegle su u Poljsku za koju će reći da ulaže puno više truda u zadržavanju obitelji na okupu.
Među njima je i 14-godišnja Leen, kćer palestinskih roditelja kojima je odobren azil u Norveškoj.
Njezin otac Talab je novinar koji je proveo pet godina u zatvoru u Siriji zbog kritiziranja režima i to većinom u samici. On i njegova starija kćer Hiba i dalje su u Norveškoj, dok su njegova žena i kćer u Poljskoj i pokušavaju dobiti azil po drugi put.
Hiba je medicinska sestra i objašnjava što se dogodilo njezinoj mlađoj sestri.
"Jednog je dana otišla u školu i više se nije vratila. I moja obitelj, moji roditelji i brat su ju tražili satima jer ju nismo mogli dobiti na mobitel. Izgledali smo kao luđaci, ali nismo ju mogli pronaći", prisjeća se.
Deset sati nakon toga na kućna vrata pokucali su im službenici za zaštitu djece i rekli kako je Leen s njima.
"Tražili su njezine stvari jer su ju stavili pod hitno udomiteljstvo. Rekli su kako je školskoj medicinskoj sestri rekla da su ju fizički zlostavljali kod kuće", objašnjava.
Prvo je završila kod udomitelja, zatim u još jednoj instituciji, potom u bolnici, Na kraju je, godinu dana od kad je prvi put oduzeta obitelji, pobjegla. Našla se sa svojom jakom, koja ju je odvela u Poljsku, gdje žive posljednjih godinu dana. Majka kaže kako je te optužbe o zlostavljanju izreklo dugo dijete iz njezine škole, gdje su ju zlostavljali. U udomiteljskoj kući postal je depresivna i počela se samoozljeđivati. Dobila je lijekove i zatim druge zbog nuspojava, što je jako narušilo njezino zdravlje.
Medicinska dokumentacija nakon testiranja u Poljskoj ne potvrđuje dijagnozu postavljenu u Norveškoj. Liječnici kažu kako je u dobrom stanju i jedino pati od stresa uzrokovanog njezinim iskustvom u posljednje dvije godine.
"Kad smo došli u Norvešku mislili smo da ćemo ovdje živjeti u miru i zaboraviti sve teške i traumatične događaje. Ali smo svi opet proživljavali traume", rekla je Hiba.
"Propustio sam odrastanje svoje djece dok sam bio zarobljen u Siriji. Leen se rodila u Norveškoj i bila je pravi dar s neba. Kako smo se mogli prema njoj ponašati loše? Bila je to kao neka loša šala kad su nam rekli. Ne možete pobijediti na sudu protiv njih čak i kad imate svjedoka, kao što je bilo i u Siriji. Nevjerojatno je to za jednu državu, dobro stojeću skandinavsku državu", naglašava Talab.
Kažu kako Leen nikad nisu fizički kažnjavali i vjeruju kako su optužbe protiv njih donesene na temelju toga što su migranti.
"Ako dolazite sa Bliskog istoka automatizmom postajete nasilni", naglašava Hiba.
Iako nisu htjeli komentirati slučaj, iz službe za zaštitu djece rekli su kako se ne slažu s tumačenjem obitelji i da to što su migranti nije imalo nikakve uloge u slučaju. Reidar Hjermann, bivši dječji pravobranitelj, kaže kako nitko ne bi smio biti proglašen nasilnim bez dokaza.
"Kada obitelj dođe u Norvešku s majkom i ocem koji su sami odgojeni u nasilju, mislim da bismo trebali pomoći ovoj obitelji da shvate odakle dolaze, gdje je fizička kazna vrlo česta, no u Norveškoj je apsolutno zabranjena", naglašava.
Roditelji, tako je barem mišljenje u Norveškoj, ne trebaju biti "dobri", već "dovoljno dobri", no što to dovoljno dobro znači čini se u Norveškoj nije baš jasno svima. Ministarstvo djece donijet će zakonske promjene koje bi trebale ojačati dječja i obiteljska prava. Pregledavaju i neke naloge za oduzimanjem skrbništva, iako nije jasno jesu li povezani s mišljenjem osuđenog psihijatra.
Kao i druge agencije u sustavu zaštite djeteta, Ministarstvo uopće ne želi komentirati njegov slučaj.
No, Inez koja je sada postala pokretač borbe za obiteljska prava, njihovo odbijanje komentiranja slučaja osuđenog psihijatra i njegovih mišljenja, doživljava prikrivanjem. Ona i ostali roditelji koji su izgubili svoju djecu iznenađeni su odlukom obiteljskog suda da osramoćeni psihijatar, nakon presude, može zadržati skrbništvo nad vlastitom malom djecom.
"Ja nemam riječi i bijesna sam. Poznajem roditelje koji su zbog puno manjih optužbi izgubili svoju djecu", naglašava.
Thore Langfeldt, psiholog koji radi sa seksualnim prijestupnicima i koji je svjedočio kao neovisni stručnjak u slučaju osuđenog psihijatra, smatra takvu reakciju "moralnim bijesom". On kaže kako nema dokaza koji bi ukazivali na to da će ljudi koji skidaju dječju pornografiju s interneta imati veću mogućnost u usporedbi s onima koji to ne čine, da počine druga kaznena djela protiv djece.
"Nekada nas preuzme ta moralna panika i neki drugi podaci nestaju", dodaje.
No Inez koja je postala jako aktivna u svojoj zajednici, kaže kako je njezin slučaj promijenio njezino viđenje Norveške.
"Prije 2013. godine smatrala sam da je Norveška najbolja zemlja na svijetu. U mnogim aspektima ona to i dalje je. No ako je sustav zatvoren i nije transparentan, lako je stvari pogurati pod tepih kada nešto pođe krivo", naglašava.
Smatra kako sustav može i treba učini puno više.
"Mora postojati spremnost da se stvari poprave, jer samo tako će ljudi moći imati povjerenja u sustav u kojem žive", poručuje.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Norveška i Švedska,puna usta demokracije,ljudskih prava,prava manjina,žena,djece,homoseksualaca...... A u stvari nacizam. Mali Hitler bi bio oduševljen .