Nekoliko trenutaka prije nego je silovao 12-godišnju djevojčicu, borac Islamske države malo je promislio o tome što će učiniti i zaključio kako to nije grijeh. Budući da je ta djevojčica bila druge vjere, Kuran, ne samo da mu je dao pravo da ju siluje, već ga je i poticao na taj čin, smatrao je.
Zavezao joj je ruke i usta. Kleknuo je na pod pored kreveta i pao ničice u molitvi prije nego se popeo na nju. Kada je završio, kleknuo je na pod u molitvi, opravdavajući silovanje kao čin vjerske pobožnosti.
"Cijelo vrijeme sam mu govorila da me boli i da prestane", rekla je djevojčica čije je tijelo toliko maleno da joj odrasla osoba može obuhvatiti struk s obje ruke.
"Rekao mi je kako mu je po Islamu dozvoljeno silovanje nevjernika. Rekao mi je da se tako približava Bogu", rekla je to ova djevojčica u intervju uz svoju obitelj u izbjegličkom kampu, u koji je stigla nakon bijega iz 11 mjesečnog zarobljeništva.
Sličnu tužnu i stravičnu priču može ispričati i 25-godišnja Nadia Murad ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za mir koju su borci Islamske države oteli kada je imala 19-godine i zajedno sa više od 6700 žena Jazida držali u zarobljeništvu mjesecima. Kupljena je i prodana nekoliko puta, zlostavljana, silovana i mučena tijekom mjeseci zarobljeništva. Nakon što je uspjela pobjeći 2014. godine svoj je život i rad posvetila velikoj kampanji čiji je cilj svijet upoznati sa teškim životom Jazida i uvjeriti kako je silovanje postalo moćno i smrtonosno ratno oružje.
UN ju je proglasio ambasadoricom svih onih koji su preživjeli trgovinu ljudima. Uz nju Nobelom je nagrađen i Denis Mukwege, ginekolog iz Konga, koji je liječio desetke tisuća žrtava silovanja. I Nadia i Denis svoj su život posvetili i dali ključan doprinos borbi protiv nasilja protiv žena.
Sistemsko silovanje žena i djevojčica iz vjerske manjine Jazida, postalo je prisutno nakon što se u radikalnu teologiju Islamske država učvrstila ideja oživljavanja ropstva. Trgovina žena postala je prava manufaktura, sa posebnim skladištima u kojima se žene drže u zarobljeništvu, sobama za pregledavanje, te nizom prijevoznih sredstava (najčešće autobusa) u kojima se transportiraju diljem zemlje.
Godišnje otmu oko 6000 žena a prema otmicama i silovanjima ponašaju se kao prema jako dobro uigranom birokratskom sustavu. Tu su i ugovori o prodaji, potpisani od njihovih sudova, a takvom praksom pokušavaju i namamiti, tj, regrutirati nove članove, nudeći im nešto, seks bez obaveza, što je u muslimanskom svijetu i dalje tabu tema, piše The New York Times.
Polazište za to svoje stravično ponašanje pronaći će u uskom dijelu Kurana, kojim će opravdati ne samo nasilje i zlostavljanje, već i svako silovanje slaviti kao gotovo božanski čin.
"Svaki put kada bi me silovao, molio bi se. Rekao mi je kako je silovanje njegova molitva Bogu. Ja sam mu rekla da je to što mi radi loše, i da ga to neće približiti Bogu. A on mi je rekao kako je to dozvoljeno. Kako je halal", rekla je 15-godišnja djevojčica prodana jednom od boraca.
Nasreću ipak je uspjela pobjeći.
Sustavni oblik seksualnog ropstva započeo je tijekom 2014. godine kada su borci Islamske države napali selo na južnom dijelu planinskog lanca u iračkom Kurdistanu Sinjar. Uništili su domove Jazida. U početku se činilo kako je njihov napad bio potaknut potrebom traženja dobrog skrovišta i širenja teritorija na planini, no ubrzo se pokazalo kako im je prava namjera puno drugačija. Odmah su razdvojili žene i muškarce. Žene, djevojčice i djeca odvezeni su, a muškarci ubijeni.
15-godišnja djevojčica bila je jedna od zarobljenih, i uhvaćenih u trenutku bijega.
"Oni su odmah razdvojili muškarce od žena. Odveli su nas do najbližeg grada i tamo me razdvojili od majke. Mlade, neudane djevojke prisilili su da uđu u autobuse", rekla je.
Busevi su bili zatvoreni i prekriveni zastorima kako se njihova unutrašnjost ne bi mogla vidjeti. Većinu su odvezli u Mosul, no i u gradove poput Tal Afara, Solaha, Ba’aj i Sinjara.
Neke su bile zatočene danima, neke mjesecima prije nego su autobusima preseljene u druge lokacije u Siriji ili Iraku, gdje su ih prodali za seks.
"To je sve bilo pripremljeno. Telefonski sam razgovarao sa prvom obitelji koja je stigla u skladište u Mosulu, gdje su ih očekivali. Bili su spremni madraci i pribor za stotine ljudi", rekao je Khider Domle, aktivist koji ima detaljnu bazu o žrtvama.
One koje su uspjele pobjeći sjećaju se kako su bile u tom skladištu među gotovo 1300 ostalih, kako su ih borci popisivali, zapisivali detalje o njima i jesu li u braku i imaju li djece.
Prvi je put djevojčica riječ "sabaya" (rob) čula kada su ju nakon dva mjeseca odveli u vojnu bazu u Iraku.
"Smijali su se i govorili nam "Vi ste sabaya". Nisam znala što ta riječ znači, dok ju nisu objasnili. Govorili su nam kako Taus Malik (jedan od sedam anđela kojem se Jazidi mole) nije Bog. Rekli su da je on vrag i da zato što obožavamo vraga, pripadamo njima. Možemo vas prodati i raditi s vama što hoćemo, govorili su", prisjeća se djevojčica.
Čini se kako je Islamska država otimala i prodavala samo žene iz zajednice Jazida, a Barber sa Sveučilišta Chicago smatra kako je to zbog toga što su oni bili politeisti, sa usmenom tradicijom, zbog čega su ih prezirali kao nevjernike, čak više i od Kršćana i Židova koje je spašavala činjenica da po Kuranu imaju zaštitu i imaju svoje "svete Knjige".
Primjera zarobljavanja Jazida žena bilo je pregršt. Čak su i u svom online magazinu naglasili kako je to porobljavanje bili pomno isplanirano.
"Prije nego su zauzeli planinu Sinjar, proučili su Jazide", stajalo je u njihovom magazinu. I bilo je potpuno jasno kako se Jazide neće moći spasiti ni plaćanjem poreza. Citiraju određene dijelove Kurana kako bi opravdali trgovinu ludima. Oni koji su proučavali islamsku teologiju kažu kako njihovo tumačenje nije pravilno. Mnogi će tako reći kako je to tumačenje slično onome u Bibliji, kao obilježju davnog vremena u kojem je religija rođena.
"U tom vremenu nastanka Kurana, bili su česti primjeri muškaraca koji su održavali seksualne odnose sa zarobljenim ženama, ropkinjama. Nije to bio dio neke religiozne prakse, već jednostavno stvar koju su ljudi radili", rekla je Kecia Ali sa Sveučilišta Boston.
Najmlađe i najljepše djevojčice i žene bile su kupljenje u prvim tjednima zarobljeništva. Ostale, starije i udane, selili su često sve dok nisu pronašle kupca. Nazivali su ih "Sabaya" uz ime. Neke su kupili preprodavači, koji su ih fotografirali i dali im brojeve kako bi ih mogli reklamirati potencijalnim kupcima. Sistem je funkcionirao bez ikakvih problema.
Žene su smještali u prostore poput prave trgovine, s prostorima za razgledavanje, i slikama žena s rednim brojevima i oznakama.
"Kada su nas stavili u tu zgradu, rekli su nam da smo stigli na Sabaya tržnicu. Shvatila sam da smo na tržnici robova", rekla je jedna 19-godišnja žrtva.
Kada bi stigli kupci djevojke bi odlazile s njima u posebne sobe.
"Sjeli su i nazvali nas imenom. Morali smo sjediti u stolcu preko puta njih. Morali smo ih gledati a prije nego bi ušli u prostoriju, skinuli bi nam šalove ili bilo koja pokrivala", rekla je.
Ispitivali su ih niz intimnih pitanja, između ostalog i kada su zadnji put imale mjesečnicu, pokušavajući otkriti jesu li možda trudne, jer je seks sa trudnom ženom ipak zabranjen. Stravičan način ponašanja prema ženama iznenadio je i njihove gorljive pristaše, a Islamska država pokušavala je na niz način opravdati svoja postupanja prema široj zajednici. Objašnjavali su tu praksu i pisali kako robovi pripadaju borcima koji su ih kupili a drugome mogu biti dani nakon njihove smrti, kao i ostala 'nekretnina'. Prilikom takvih 'transakcija' radili su se novi ugovori.
No isto tako robovi su mogli biti oslobođeni, za što je borcima obećana božanska nagrada. Upravo taj dio omogućio je bijeg mnogim žrtvama. 25-godišnjakinja opisuje kako joj je njezin gospodar jednog dana uručio papirić. Objasnio joj je kako je završio svoju obuku za bombaša samoubojicu i kako ju pušta na slobodu jer se planira raznijeti. Potvrda o oslobođenju, bila je potpisani službeni komad papira i žena je bila slobodna.
Bilo im je dozvoljeno sve, pa čak i seks sa kršćankama i Židovkama, no nije bio dozvoljen seks sa trudnim ropkinjama. Dozvoljen im je bio i seks sa djecom.
"Dozvoljeno je imati odnos sa ropkinjom koja nije još u pubertetu, ako je spremna za odnos", stajalo je u jednom od njihov pamfleta.
34-godišnja ropkinja opisuje sudbinu djevojčice od 12 godina koja je s njom bila zatočena u istom kućanstvu. Prisjeća se kako ju je silovao danima, bez obzira na krvarenje.
"Uništio je njezino tijelo, i dobila je tešku infekciju. Borac me stalno pitao zašto tako smrdi? A ja sam mu rekla da ima infekciju unutra i da se za to treba pobrinuti", prisjeća se.
Umjesto da joj pomogne, ignorirao je njezinu agoniji i nastavio se moliti i silovati ju.
"Rekla sam mu da je ona samo mala djevojčica. On mi je odgovarao, ne ona nije djevojčica. Ona je rob. I točno zna kako. A seks s njom zadovoljava Boga", rekao je.
