Ništa se nije promijenilo, nažalost. Razlog je da crkva ne želi rješavati taj problem jer je primarni cilj nije zaštita djece i ljudi od seksualnog zlostavljanja, nego čuvanje ugleda i autoriteta zbog dobrobiti ove institucije“, kaže Colm O'Gorman, izvršni direktor Amnesty Internationala za Irsku, koji je i sam jedan od tisuća Iraca, žrtvi seksualnog zlostavljanja katoličkih svećenika.
Jedno od mjesta koje najbolje ilustriraju koliko je duboko ova katolička zemlja u problemima i koliko su svećenici predatori uzeli maha, je okrug Donegal, na obali Atlantskog oceana, u sjeverozapadnoj Irskoj. Ima nešto malo manje od 160.000 stanovnika, ali najveću stopu seksualnih zlostavljanja u Irskoj.
Čak 14 svećenika tamo je optuženo da su desetljećima zlostavljali djecu i odrasle, a jedan od njih bio je i Eugene Greene, notorni pedofil koji je završio na devet godina u zatvoru jer je silovao i zlostavljao 26 dječaka u razdoblju od 1965-1982., iako se smatra da je broj žrtava bio i veći, ali mnogi ga nisu nikad prijavili, piše New York Times.
Ogorčeni su na papu Franju jer je u susjednu nadbiskupiju imenovao nedavno Phillipa Boycea, čovjeka koji je godinama prikrivao Greeneova nedjela dok mu je bio nadređen, kasnih 90-ih. Stoga njegov posjet nosi teret bolnih sjećanja na dugu povijest prikrivanja seksualnih zločina koje su počinili svećenici pedofili. Očekuju od pape da se s njima obračuna.
Iako je papa najavio konkretne mjere u borbi i kažnjavanju ovakvih zločina čak i u konzervativnom katoličkom Donegalu očekuju da se riječi počnu pretvarati u djela. Za biskupa Boycea, kažu da je čak štitio obitelji predatora:
"Nije ih htio izbaciti iz crkve da dodatno ne traumatizira njihove obitelji", objavila je 2011. godine Udruga za zaštitu djece od svećenika.
„Otac Greene, sada u svojim devedesetim godinama, živi u zaštićenom domu kojim upravlja crkveni red u Corku. Uživa u "sretnom umirovljenju", što smatram šokantnim, izjavio je John McAteer, urednik tjednika 'Tirconaill Tribune'.
"Čak i za jedan Donegal to je previše. On i takvi poput njega razorili su obitelji, uništili mlade ljude", rekao je Jackie Hughes, umirovljeni vozač kamiona.
Predator Green otkriven je doslovno pukim slučajem i to kad je sam prijavio policiji da ga jedan mladić želi ucijeniti. Ucjenjivač je zapravo bio jedan od njegovih žrtava.
Da nije bilo dvojice detektiva koji su se potrudili oko slučaja i otpočeli s detaljnom istragom, što je konačno dovelo do Greeneovog uhićenja 1998. godine i otkrićem i drugih žrtava.
Jedan od detektiva, Martin Ridge, u Donegal je došao po sasvim drugom zadatku. Tamo je trebao zapravo prikupiti podatke o irskim republikanskim militantima, pripadnicima terorističke skupine I.R.A., koji su pljačkali banke i organizirali bombaške napade.
"Otvorio sam Pandorinu kutiju", rekao je u intervjuu. Borba protiv I.R.A. je nešto što vidite ali seksualni zločini u crkvi su dobro skriveni i zato je ova istraga bila mnogo gora od borbe protiv terorizma“, kaže Ridge.
Njegovi nadređeni bili su sasvim nezainteresirani za seksualna zlostavljanja svećenika, da je Ridge sobu u kojoj je živio, pretvorio u svoj ured i sam kupio računalo.
"Nadređeni su od toga prali ruke, nisu se s tim htjeli baviti jer su rekli da to nije važno, tim više jer je moć crkve bila nevjerojatno velika.“
Žrtve su bile tolio istraumatizirane crkvom da su bile potpuno nepovjerljive prema policiji. Ridge se s njima sastajao na napuštenim parkiralištima i drugim udaljenim i osamljenim mjestima, obično baš tamo gdje su bili zlostavljani.
Prema riječima inspektora Ridgea, do trenutka kad je otac Greene uhićen, on je odrazgovarao s 45 muškaraca koje je svećenik zlostavljao. No, on nije bio jedini. Zlostavljao ih je i učitelj u katoličkoj školi, Denis McGinley, koji je 2002. poslan u zatvor na dvije godine jer je tijekom tri desetljeća zlostavljao desetke učenika.
Prema "Breaking the Silence", detaljnog prikaza istrage koje je napisao g. Ridge, žrtve su opisale kako su bile prisiljene masturbirati svoje silovatelje. Predatori su ih nasilno skidali i opetovano silovali da su kasnije danima krvarili.
Mnoge žrtve govore da je upravo to seksualno zlostavljanje bilo sastavni dio njihovog odrastanja koje je kasnije uzrokovalo probleme s alkoholizmom i druge ovisnosti.
Donegal je preplavljen mjestima na kojima su žrtve bile zlostavljane, a svako od njih govori o jednoj životnoj tragediji.
Na groblju u Gortahorku, malom selu blizu obale, pokopano je osmero muškaraca, sve žrtve svećeničkog zlostavljanja, koji su se kasnije ubili. Nekoliko kilometara dalje, 15-godišnja žrtva zlostavljanja objesila se u šupi.
Bili su zlostavljani i u školi, na skrovitim plažama, u sjeni stabala i pored oltara u crkvi na otoku Inishboffinu, koji prema posljednjem popisu stanovništva ima tek 11 stanovnika.
„Sve izgleda kao najneviniji, idilični pejzaž“, govori Ridge dok vozi automobil niz cestu kroz tipični, bajkoviti i pitomi irski pejzaž.
"Teško je shvatiti da su svi ti zločini počinjeni i sakriveni. Otac Greene bi im govorio 'To je samo naša tajna, koju samo Bog zna'", citira Ridge riječi svjedoka.
Martin Gallagher je imao 12 godina, kada ga je otac Greene prvi put silovao i zlostavljao, a zlostavljanje je nastavljeno više od godinu dana. Napustio je školu s 14 i počeo piti u 16-oj godini. Izliječio se tek prije šest godina, kad mu je bilo 46.
Postoje neke stvari koje ne možete zaboravit. To su užasi s kojima morate živjeti ostatak života“, govori Gallagher.
Imao je 33 godine kada je Ridgeu priznao zlostavljanja i bilo je to prvi put da se ikad ikome povjerio. Kasnije je saznao da su Greeneove žrtve bila i dva njegova rođaka.
„U to vrijeme nije imalo nikakvog smisla otići u policiju.tko bi mi vjerovao, pa bio sam dijete! Također nisam se usudio to reći ni roditeljima. Kako bi mi oni pomogli? Sve je bilo nemoguće“, govori Gallagher.
Kaže da mu papin posjet Irskoj ništa ne znači.
"Oni znaju jako dobro što moraju mijenjati, ali ništa ne rade po tom pitanju. Ne miču predatore iz crkve. Šire se poput ospica. Umjesto da ih otpuste i zatvore, jednostavno ih premjeste i tamo nastavljaju dalje, poput virusa“, zaključio je Gallagher.
Stoga u ovom irskom okrugu, u kojem je na nedavnom referendumu protiv pobačaja glasao najveći postotak glasača u odnosu na ostatak zemlje, ovaj put od pape Franje ne očekuju samo riječi žaljenja, nego i akciju. Očekuju od njega da poduzme konkretne mjere i kazni počinitelje.
