- Meni moje dijete nikada nisu doveli, oglušili su se na sve propise, na kraju sada pokušavaju prikazati da sam ja ostavila dijete i da sam ja to tako sve htjela. Kada dođemo na sud psihologinja s centra 1 mu glumi odvjetnika do te mjere da je mene proglasila opasnom za dijete – govori shrvana majka te tvrdi da cijeli slučaj svjesno i planirano opstruira centar 1, a na kraj im ne mogu stati niti opomene sutkinje da se slučaj riješi te da se napokon napravi psihološko vještačenje oca.
- Moje dijete je necijepljeno. Centar 1 za to zna. On jednostavno odbija cijepiti jer ima viziju da netko želi ubiti njega i njegovo dijete. On sigurno ima dijagnozu i mislim da je to razlog zašto centar 1 neće dati svoje mišljenje. Mislim da je novac u igri. On ima jako puno novaca, i oni su u tom gradiću dosta poznati. Bila sam prisutna kada je on sjedio i pričao s Isusom. Pričao mi je kako je vidio vraga kako nosi susjedovu dušu, pa kako se sprema potres. Ne želim da moje dijete raste uz njega, a bez mene – kaže Tea koja je u sigurnoj kući bez djeteta bila puna tri mjeseca.
Poslije izlaska se zaposlila i nabavila odvjetnicu te tražila svakodnevno viđanje. Kada bi išla u njihovu kuću nije joj, kaže, bilo svejedno posebno zbog oružja. Bivši i njegova majka bi je slijedili, snimali i provocirali pa je zatražila da susrete netko nadgleda.
- Sigurna sam da on nije pod povećalom institucija da bi on mene ubio samo tako – kaže Tea i ponavlja kako je jako lukav otkad su se uključile institucije te jako pazi što šalje porukama i kako se ponaša. U sigurnoj kući su Tei osigurali prvu psihološku i pravu pomoć, ali tamo je, kaže, svašta vidjela.
- Bili su ok prema meni. Nije bilo razloga da ne budu. Pružili su mi prvu psihološku pomoć koja mi je bila najpotrebnija, pružili su mi pravnu pomoć, jedino što mi se nije svidjelo jest što nisu našli nikakav način da stupimo u kontakt s djetetom. Vidjela sam tamo svašta, ne znam kako bih to opisala. Bila sam prisutna kada je majka tukla svoje dijete i nitko na to nije reagirao, cijeli stručni tim na to šuti. Na kraju ona je sa svojom djecom otišla doma, a ja koja nisam napravila ništa tako osim što sam cijelu sebe dala za svoje dijete – meni je moje dijete oduzeto – kaže Tea koja ponavlja kako bi htjela zajedničku skrb jer misli da djetetu trebaju oba roditelja i kakav god on bio on će biti njegov otac cijeli život, no misli da je kćeri mjesto uz majku.
- Pitanje je kakav će biti ishod mog slučaja. Izuzeće centra 1 je teško dobiti jer time država priznaje da nešto nije u redu, a to ne žele. Potpuno sam nezaštićena. Slala sam svoj slučaj i u ured za ravnopravnost spolova, i na Ministarstvo. Uložim prigovor na rad socijalnih radnica, a meni te institucije kažu da je sve po pravilima, i da nema propusta, a to im pošalju iz centra 1 kojeg sam prijavila. To je zatvoreni krug, a ja imam osjećaj da je to jedna zločinačka organizacija koja sjedi i zagorčava nekome život i dobiva plaću time što ja lomim kičmu – kaže Tea koja kada pogleda unatrag gotovo misli da je bivšem poslužila kao surogat majka.
- On nema argumente zašto je dijete s njime. On ima zahtjeve. Zahtjeva da dijete živi s njim. Da može mene viđati, ali ni u kojem slučaju mu nije prihvatljivo da dijete ide u moju kuću, da ide vikendom kod mene, jer smatra da mora svaku noć spavati u svojem krevetu, da može ići samo tamo gdje on ide. Kad smo bili na sudu za donošenje privremene mjere argument njima je bio da dijete ne treba ići sa mnom na vikend jer bi odvajanje od oca bilo traumatično s obzirom na to da dijete nije imalo kontakta sa mnom tri mjeseca. Što je istina jer sam ja tri mjeseca bila u sigurnoj kući radi njegovog maltretiranja. Zanimljivo je da u pet mjeseci koliko sam ja bila sama s djetetom tog oca nije bilo, ali to očigledno nije problem. I nije bio problem kada me i trudnu bacao van. Na moje plakanje su mi rekli da sam emotivno nestabilna, oni to nisu gledali kao zlostavljanje nego kao da sam ja tužna. Ja ne znam kakva bi trebala biti majka kojoj oduzimaju dijete i žena koja doživljava takvo nasilje – kaže ogorčeno Tea o sustavu ali evidentno i svjetonazoru onih koji njezinu, ali i sudbinu njezine kćeri, drže u svojim rukama.
Njezin bivši, kaže, ima brdo veza i poznanstava, posebno po političkoj osnovi.
- Na ročištima za privremenu mjeru njezin bivši imao je i svesrdnu pomoć psihologice s centra 1 koja je govorila njegovo ime. Ja sam se sudu obratila jako kratko i jako malo, ja sam tada došlo bez odvjetnika jer ga nisam imala s čime platiti. Došla sam sama – kaže Tea kojoj je ubrzo bilo jasno da s njime neće dijeliti starost i čitav život.
- Uvijek je pričao o tome kako ćemo se odseliti od njegovih, ja sam čak mislila da je on pod dodatnim stresom jer živi s njima. Pričao je o tome kako ćemo se odseliti iz Hrvatske. Ubrzo sam shvatila da se on neće promijeniti i da vjerojatno neće biti neke budućnosti, posebno na duže staze. Ja sebe nisam vidjela u starosti s njim. Išla sam na to da dijete malo ojača i da odem – kaže Tea koja ipak niti u najgorim noćnim morama nije očekivala ovakav rasplet situacije.
Kaže kako je jasno da joj dijete pune mržnjom prema majci, a nakon susreta otac djeteta piše joj poruke u kojima stoji kako kći nakon toga ima noćne more.
- On se o djetetu ne brine, to radi njegova mama. Dijete je počelo pokazivati da me odbija. Govori mi 'odi, makni se, idi svojoj kući' – to je utjecaj njega i njegovih roditelja. On meni piše poruke da dijete nakon susreta sa mnom ima noćne more. Ja sam pisala na centar i tražila pomoć od centra jer nema smisla da dvogodišnje dijete ima noćne more. Onda se priča utišala i zaključilo se da je to manipulacija oca. Ali nisu to stavili napismeno – kaže Tea koja je uvjerena da joj kćeri ispiru mozak.
Nastavak na sljedećoj stranici...
