"Michael i ja imali smo svoj poseban jezik", prisjeća se Harrison Funk.
"Pitao bi me, Harrisone možeš li napraviti nešto čarobno? Ništa manje nije prihvatljivo", govorio bi mi.
Funk je bio fotograf koji se s Michaelom Jacksonom zbližio više nego bilo koji drugi, što i ne čudi s obzirom da je s kraljom popa surađivao od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća do njegove smrti 2009. godine. Tijekom tih desetljeća svojim je fotoaparatom zabilježio sve njegove promjene, a bilo ih je mnogo, jer je kreativnost u imidžu bila obilježje glazbene ikone koji je postao sigurno i najslavnija osoba na svijetu.
Njihovi životi bili su povezani od trenutka rođenja, pa je tako Funk rođen 12 dana prije Jacksona, 17. kolovoza 1958. godine u predgrađu Brooklyna. Fotografija mu je bila u krvi, s obzirom kako mu je ujak bio slavni fotograf Broadwaya Leo Friedman.
Svoj je zanat brusio na ulici, fotografirajući svakodnevicu i košarkaške utakmice. I malo po malo napredovao je do magazina poput Timea, Lifea i Newsweeka. Njegovu je karijeru u zvijezde lansirao slučajan susret s Jacksonom u slavnom newyorškom klubu Studio 54, gdje je Jackson kao stalni gost plesao u kabini DJ-a kako bi se sakrio od fotografa.
"Ljudi Ruperta Murdocha zvali su me i molili da im u tajnosti pošaljem neke fotografije s njegovih proba. Smijali smo se zajedno dok sam mu to prepričavao. Upravo na takvim stvarima je izgradio svoje povjerenje u mene", rekao je Funk.
Kako je turneja odmicala, tako je Funk dobivao sve više i više mogućnosti pristupa pjevaču. Posebno je ponosan na jedan takav intiman trenutak kojeg je zabilježio svojim fotoaparatom, Jacksona kako nanosi šminku prije nastupa.
"On i Jermaine Jackson voljeli su se sami šminkati", sjeća se fotograf. Kaže kako je tijekom vremena Jackson sve više postao zainteresiran za svoj izgled, i odlučan da bude u trendu. Bio je pod utjecajem velikih zvijezda kao što su Gene Kelly, Fred Astaire i James Brown.
Njegova rutina šminkanja i pripreme već je tada bila znak njegove spolne 'fleksibilnosti'.
"Nije tu bilo riječ o feminiziranosti već o androginiji, jer on zapravo nije bio opterećen rodom. Nije htio ljude etiketirati po rodu", naglašava Funk.
U tom trenutku, prisjeća se, "nije se identificirao kao jedan poseban rod". No kada je postao otac, svoj je izgled promijenio u izgled "oca".
"Postao je snažan čovjek u tom smislu", dodaje.
Tijekom Triumph turneje nije baš sve i uvijek išlo glatko. Svjedočio je Funk i nekim ispadima velike zvijezde.
"Nemojte da vas sve ovo zavara. Michael je bio zahtjevan. Ako nešto nije volio, jasno je to dao svima do znanja. Nikad me nije ismijavao, no ako bi netko zeznuo izgled pozornice, on je na njega vikao. Očekivao je i zahtijevao savršenstvo", naglašava Funk.
Upravo ta rasprodana turneja bila je njegova prekretnica. Godinu dana nakon toga izdao je sing Thriller što je ionako već prisutan medijski cirkus koji ga je pratio, doveo na još veću razinu. No Funku omiljene Jacksonove fotografije ne dolaze iz tog razdoblja 80-ih već iz 90-ih, kada su albumi Dangerous i History potvrdili glazbenikovu evoluciju u društveno svjesnog umjetnika koji može biti dubok, ali i smiješan.
Kompleks mesije s The Earth song bio je toliko u neskladu s njegovim dotadašnjim imidžom da je potaknuo Jarvisa Cockera na njegov performans za vrijeme dodjela Brit Awardsa 1996. godine.
U jednom od Funkovim omiljenih snimanja iz tog razdoblja Jackson je prikazan s rukama u gotovo biblijskoj pozi.
"Ljudi kažu kako je Michael imao kompleks Isusa, no to nije istina, i jako me ljuti. Iz sasvim praktičnog razloga snimio sam takvu fotografiju. Michael je imao velike ruke i htio sam ih iskoristiti čim više u toj ekspresivnoj fazi, i bio je to dobar način da ga prikažem kako sa svojim rukama može zagrliti cijeli svijet. Na toj pozornici njegovo cijelo postojanje bilo je prožeto željom da izliječi svijet, a upravo su duge i ekspresivne ruke tako postale važan dio njegovog obraćanja ljudima", rekao je.
Zbog komunikacije koju je vodio rukama, dodaje fotograf, "mogli ste lako pomisliti da je Talijan".
"Umjetnički direktor dao mi je otvorene ruke da radim što želim, pa sam zapravo želio pogurnuti granice. Njegove oči bile su njegovo glavno obilježje, puno više od njegovih stopala. Znao sam da ću uhvatiti dašak njegove duše ako se fokusiram na oči i upravo to se i dogodilo na toj fotografiji", naglašava.
No je li zapravo Jackson svoje lice prekrio knjigom jer je bio sramežljiv?
"Možda. No njegova sramežljivost i introvertiranost mu nikad nije otežavala suradnju sa mnom. On je znao što točno želi u umjetničkom izričaju, gotovo do kraja svog života, prije te dvije posljednje godine kada su ga preuzeli pogrešni ljudi", dodaje.
Bilo je to tijekom This is it turneje s 50 koncerata, koji su trebali uslijediti nakon koncerta u O2 Areni u Londonu. No dvadeset dana prije prvog koncerta, preminuo je nakon zastoja srca, potaknutog trovanjem s anesteticima.
"Iako ne volim pričati o tom kraju, moram reći kako su ga uništili ljudi koji su bili oko njega zbog svojih financijskih interesa. Mogu vam reći da je veliki dio njegovih planova nakon završetka turneje This is it bio baviti se humanitarnim radom i iskoristiti svoj utjecaj kako bi učinio nešto dobro za čovječanstvo", rekao je.
2003. godine optužen je za zlostavljanje djeteta, da bi poslije bio oslobođen tih optužbi. No i samo sjećanje i dalje ljuti Funka.
"Sve te optužbe i sranja kroz koja je prošao...Upitat ću vas sljedeće; ima li boljeg načina da uništite nekoga tko želi napraviti nešto pozitivno za život djece na svijetu od onog da ga diskreditirate?", naglašava.
Jackson je bio svjestan kolika je moć fotografija, a to možda i najbolje ilustrira ona iz ranih 1990-ih sa Elizabeth Taylor i Nelsonom Mandelom, netom nakon što je pušten iz zatvora. Fotografija za koju će Funk reći kako je vrhunac njegove karijere, pokazuje ovaj nasmiješeni trojac, piše The Guardian.
"Mandela je bio jako uzbuđen što će upoznati Michaela. Doputovao je sa svojom obitelji. Publicisti su mi rekli kako nemam vremena za fotografiranje, no Michael ih je sve otjerao i dao mi dovoljno vremena. Nisam htio da to budu neke dosadne fotografije, pa sam im predložio da skoče jedan drugome na leđa i zagrle se. Liz Taylor mi je tada rekla - Harrisone pa znaš da imam problema s leđima. Nelson je rekao kako je prestar za to i da bi najrađe podigao noge u zrak. Pokušao sam uhvatiti njihovu sreću u tom nevjerojatnom trenutku", prisjeća se.
Tvrdi kako je Jackson bio svjestan kako će ta fotografija pomoći Mandeli u njegovoj utrci za predsjednika Južnoafričke republike.
"Ta je fotografija objavljena u 400 magazina diljem svijeta. Bila je snažna. Sljedeće godine otputovao je u Afriku gdje je snimao video spot They Don’t Care About Us. Učinio bi sve za Mandelu, a on i Liz dali su mu i jako izdašne donacije. Mislim da su se Michael i Mandela jako dobro slagali i bili su na neki način slični. Michael je bio Mandela u svijetu glazbe, jer je u glazbenom svijetu srušio niz prepreka. Nemojte zaboraviti da je Michael bio jedna od prvih svjetskih crnih zvijezda", naglašava Funk.
No njegova se imidž u javnosti počeo dramatično mijenjati. Neki su ga kritičari optuživali da se srami svog crnačkog porijekla i da je razvio opasnu ovisnost o plastičnoj kirurgiji.
U nedavnom intervju producent Thrillera Quincy Jones rekao je: "Znao sam ga 'ubijati' zbog plastičnih operacija. Uvijek ih je opravdavao govoreći kako to sve radi zbog nekih zdravstvenih problema. To nije točno...imao je problema sa svojim izgledom jer mu je otac rekao da je ružan i zlostavljao ga. Što drugo možete očekivati?", naglašava Jones.
Funk pak inzistira u tvrdnji kako je Jackson zapravo bio žrtva "okrutne" medijske kampanje i da je bolovao od bolesti kože vitiliga, tvrdnja koju je potvrdio i dr. Christopher Rogers koji je proveo autopsiju.
"Sve su to gluposti. Nije on htio izgledati poput bijelca ili tražio izlaz. Bio je izuzetno ponosan što je crnac. Bolovao je od okrutne kožne bolesti, koja je izmijenila njegov izgled, čemu sam se i ja kao fotograf trebao prilagoditi. Mislim da je problem bio taj što je Michael želio da njegova koža izgleda ujednačeno. U to vrijeme nismo imali Photoshop kako bi mogli izmijeniti slike pa smo se uz specifične tehnike rasvjete morali prilagoditi i pokušati mu pomoći da izgleda najbolje što može", rekao je.
"Sjedio sam nasuprot Michaela i snimao ga dok je on govorio čovjeku koji je upravljao da ide sve više i više. Viknuo sam na njega iz straha da ću ostati bez fotoaparata. On je viknuo na mene i rekao 'Ja ne želim izgubiti svoje keksiće'", koji su mu bili u džepu od majice", prisjeća se.
Unatoč svim ovim zabavnim i lijepim uspomenama na trenutke koje su podijelili, njegova najdraža je ipak jedna mračna. Sjeća se kako je s glazbenikom sjedio u njegovom kućnom kinu na ranču dok su gledali film What’s Love Got To Do With It o zlostavljačkom odnosu Tine i Ikea Turnera. Jackson je zaplakao.
"Gledali smo scene u kojima Ike tuče Tinu i tada je počeo plakati. Pitao sam ga želi li da zaustavim film, no on je odmahnu rukom i rekao ne. Čvrsto je stisnuo moju ruku. U tom sam trenutku osjetio njegovu ljudskost. Kada je film završio, izašli smo iz kina i Michael me pitao hoćemo li se voziti autićima", sjeća se Funk uz smijeh.
"Nismo se štedjeli, bio je kao veliko dijete", dodaje.
Jackson nije bio jednina zvijezda koja je blisko surađivala s Funkom. On trenutačno priprema izložbu u Londonu na kojoj će prikazati fotografije Davida Bowija, Tine Turner i Amy Winehouse, uz fotografije Michaela Jacksona. Bit će to i zanimljiv dodatak posebnom showu On the Wall koji će se prikazivati u National Portrait Gallery i pokušati predočiti Jacksona, njegove portrete kroz slike i fotografije.
Funk koji živi u Los Angelesu zadovoljan je i sretan što su njegovu karijeru obilježile upravo fotografije Michaela Jacksona. Još uvijek se često sjeti njegovog glasa i poznate rečenice koju mu je govorio - Let's make magic.
