Je li imao osjećaj da nije uspio u životu dok je išao prema Diriyi? Je li razmišljao o odluci da onu ženu treba kamenovati? Možda je protjerivanje iz rodnog grada zbog vjerske tiranije samo očvrsnulo njegove stavove da islam treba pročistiti i počistiti. Bez obzira na njegove motive, Muhammed ibn Abdul-Wahhab nikad nije znao odustati.
U kasnom osamnaestom stoljeću jedna njegova šetnja od Uyayne do Diriye, u blizini sadašnjeg Rijada, zauvijek je promijenila Bliski istok. Njegova filozofije vehabizma manjinska je i puritanska reinterpretacija islama nastala u 18. stoljeću kada je Abdul-Wahhab postao najradikalniji reformator u tisućljetnoj islamskoj povijesti.
Politički zaštitnici
Bio je on nadareno dijete iz imućne obitelji i duge loze pravnih stručnjaka. Kur'an je naučio napamet prije desetog rođendana, a u Mekku je hodočastio još dok je bio mladić. Bio je izvanredan učenik koji je redovito odlazio na poduke u Basru ili Medinu. Sa studijskih putovanja vraćao se obogaćen za nekoliko sljedbenika i što je još bitnije, dobivao je političke zaštitnike. Zatim se okrenuo reformama. Osudio je obožavanje predaka, grobova, čak i slavljenje rođendana mu je smetalo.
Groblja i hramovi njegove rodne Uyaynije su bili uništeni i vođama je to smetalo. Iako su mu iz početka davali podršku, nakon nekog vremena im je bilo dosta. Dali su mu jednostavan ultimatum, odlazi ili ćemo te ubiti. On je skupio svoje prnje i otišao u obližnju oazu Diriyu. Tamo je vladao čovjek pod imenom Muhammad ibn Saud. Njih dvojica udarit će temelje novoj državi, Saudijskoj Arabiji.
U to doba je Diriya bila tek jedna u nizu malih oaza u Nedždu, a ibn Saud bio je tek osrednji trgovac bez većeg političkog utjecaja. Majstorskim potezom doveo je vjerskog reformatora u svoje okrilje, a s njime je dobio veliku bazu mogućih sljedbenika. Osim toga, Abdul-Wahhab promovirao je oporezivanje i pravnu sigurnost što je moglo samo ići u prilog ibn Saudu. Što je još važnije, obojica su htjela ujedinjen Arapski poluotok.
Abdul-Wahhab je 1744. godine objavio je svoju odanost ibn Saudu, a zauzvrat je tražio da bude vođa u svim vjerskim stvarima.
Krvavo osvajanje pustinje
Dvije godine kasnije počeli su s krvavim pokoravanjem arapske pustinje. Saud je započeo džihad protiv okolnih naselja i natjerao ih je da mu se pokore. Iako je muslimanima strogo zabranjeno ratovanje protiv drugih muslimana, Abdul-Wahhab je imao rješenje i za to. Protivnike je proglasio nevjernicima, kafirima, i time je rat protiv ostalih arapskih plemena preko noći postao sveta dužnost obitelji Saud.
Sami Abdul-Wahhab često je izbjegavao bitke, ali je obitelj Saud revno širila njegovo učenje ognjem i mačem. Međutim, ponekad su sklapali i savezništva putem dogovorenih brakova. Nakon osvajanja Riyada, Abdul-Wahhab povukao se iz aktivne politike i povukao se u osamu. Ibn Saudovi nasljednici nastavili su širiti njegovu poruku osvajanja i ujedinjenja Arapskog poluotoka.
1792. godine, godine Abdul-Wahhabove smrti, većina Arapskog poluotoka bila je u Saudskim rukama. Moderna država Saudijska Arabija nastala je 1932. godine, ali Abdul-Wahhabovo učenje je i dalje bilo temelj saudijskog društva.
Danas je vehabizam simbol religijskog ekstremizma i puritanizma. Abdul-Wahhab izvor je i opravdanje za dobar dio džihadističke propagande, ali čak ni al-Qaida za sebe ne kaže da su vehabije. Njima je najviše smetala politička konotacija zato što Saudijski režim vide kao američkog saveznika i izdajnike muslimana. Zbog toga najveći ekstremisti današnjice za sebe kažu da su selefije, iako neke praktične razlike među njima ni nema.
