Pronađene su fascinantne posljednje fotografije Hitlerovog zamjenika Rudolfa Hessa i stavljene su na prodaju zajedno s pismom upućenom njegovom sinom o tajnovitom bijegu u Britaniji kako bi pokušao okončati rat.
Nikad prije viđene slike pokazuju bivšeg zamjenika Fuhrera kao krhkog starca zatočenog u zloglasnom zatvoru Spandau. Hess je proveo 41 godinu u zatvoru u Zapadnom Berlinu nakon rata, kada je osuđen za zločine protiv mira i osuđen na život iza rešetaka. Nacist se objesio 1987. godine u dobi od 93 godine u ljetnoj kući koja je izgrađena za njega unutar zatvorskih zidina. Bio je posljednji stanovnik Spandaua.
Jezive fotografije prodaju se na aukciji uz pismo sinu Wolfu gdje piše: "Ja sam već bio u Engleskoj zbog vas".
Fotografije i pisma otkrio je nekadašnji britanski zamjenik upravitelj zatvora koji se dobro upoznao s Hessom tijekom njegovog mandata.
Ne zna se točno kada su njegove neobične slike nastale tek nekoliko metara od mjesta njegove smrti, ali izgleda da su nastale negdje oko sredine 1980-ih godina prošlog stoljeća.
Pismo napisano 27. lipnja 1983. govorio o Hessovom tajanstvenom putovanju u Škotsku u svibnju 1941. Bio je Hitlerov najvažniji suradnik u Trećem Reichu tijekom 1930-ih, ali je bio marginaliziran nakon izbijanja Drugog svjetskog rata. Zbog toga je bio zabrinut za budućnost Njemačke nakon Hitlerovih planova za napad na Rusiju, pa se u svibnju 1941. godine odlučio naučiti letjeti i ukrasti avion.
Smatra se da je letio Messerschmitt Bf 110 prema Škotskoj u pokušaju da dovede Britaniju za pregovarački stol i okonča rat.
Do danas je Hessova smrt je ostala zavijena brojnim teorijama zavjere.
Neki, uključujući i njegovog sina Wolfa, tvrdili su da su ga ubili agenti britanske tajne službe kako bi spriječili otkrivanje britanskih ratnih zločina u Drugom svjetskom ratu.
Bilješka koju je Hess napisao stavljena je na poleđinu razglednice koju je Wolf izvorno dao svom zatvorenom oca.
Poruka nikad nije stigla do sina i završilo je u arhivima koje je vodio William Orwin. Sadrži i slike Wolfa kao djeteta i slike obitelji Hess.
Tijekom svog boravka u Spandauu Hess je zabranio vlastitoj obitelji da ga posjeti sve do 1969. kada je završio na liječenju zbog puknutog čira.
Do tog je vremena njegov sin imao 32 godine, a supruga Ilse 69 godina. Nisu ga vidjeli otkako je napustio Njemačku 1941.
Arhiv također sadrži slike zatvora i sumornu sliku koja prikazuje zapuštene ćelije, a sve fotografije možete vidjeti OVDJE.
Nedavno otkriveni dokumenti iz arhiva Margaret Thatcher pokazuju koliko su Britanci zapravo htjeli da Hess napokon iziđe iz zatvora. Dokumenti su ostavština britanskog vojnog upravitelja zatvora Spandau, nedaleko od Berlina, i otkrivaju da su barem trojica ministara vanjskih poslova tražila puštanje Hitlerovog prijatelja zbog humanitarnih razloga. Jedno, nikad poslano, pismo složeno je u ime premijerke Thatcher 1982. godine. Primatelj je trebao biti sovjetski čelnik Leonid Brežnjev.
"Uvjerena sam da nema nikakvog opravdanja za nastavak Hessovog zatočeništva. Ima 88 godina, a u zatvoru je proveo već četrdeset. Čitavih šesnaest godina nema nikakvog društva u zatvoru. Humanitarna pravila nalažu da se prema nikome ne smije tako postupati", stoji u tom pismu.
Britanci su uputili ukupno 11 unilateralnih molbi, a poslali su i 14 molbi poslale su i američke i francuske vlasti. Sve to su sovjetske vlasti jednostavno odbile zato što su uvjereni da bi puštanje zamjenika nacističkog vođe bila uvreda desecima milijuna mrtvih sovjetskih civila i vojnika. Postojali su i opravdani strahovi da bi Hessovo puštanje izazvalo novi val neonacizma.
Hess je počinio samoubojstvo 17. kolovoza 1987. godine nakon što je bio jedini zatvorenik sve od 1966. godine i puštanja Alberta Speera, nacističkog arhitekta, i Baldura von Schiracha, nekadašnjeg šefa Hitler Jugenda i guvernera Beča.
Nakon njegove smrti uništen je čitav zatvor Spandau kako ne bi postao hram neonacistima kakav je s vremenom postala Hitlerova rodna kuća.
Zanimljivo je spomenuti da su Spandauom zajednički upravljali saveznici, a većina nedavno objavljenih dokumenata pripadalo je posljednjem britanskom guverneru zatvora pukovniku Tonyju Le Tissieru.
Interni dokumenti ministarstva vanjskih poslova više se tiču brojnih kontroverzi koje su pratile Hessa posljednjih desetljeća. Stoji da nije bilo nikakve zavjere o njegovom bijegu u Škotsku. Hess je, naime, uhvaćen u Škotskoj 1941. godine gdje je planirao susret i pregovore s vojvodom od Hamiltona, inače pravim pionirom letenja. Htio je Hess dogovoriti suradnju između Velike Britanije i nacističke Njemačke kako bi zajedno vladali svijetom. Istraga britanskog ministarstva vanjskih poslova pokazala je da je Hess samostalno odlučio doći u Škotsku, a u zatočeništvu nije otkrio nikakve njemačke vojne tajne iako je operacija Barbarossa, propala invazija Sovjetskog saveza, počela tek mjesec dana nakon njegovog dolaska.
Nikada nije Hess dobio službenu dijagnozu mentalne nestabilnosti, iako su liječnici redovito izvještavali da je sklon histeričnoj amneziji, deluzijama i paranoičnim psihozama.
Neki dokumenti pokazuju i da su vlasti ozbiljno shvatile optužbe bivšeg zatvorskog liječnika Hugha Thomasa koji je u knjizi objavljenoj krajem osamdesetih godina tvrdio da su nacisti ubili pravog Hessa i podvalili lažnjaka. Tvrdio je Thomas da zatvorenik broj sedam nema ožiljke koje je Hess dobio nakon ranjavanja u Prvom svjetskom ratu, a da Hessov Messerschmitt Me-110 uopće nije mogao doletjeti do Škotske.
Britanske vlasti su šturim priopćenjem za javnost odbile sve navode iz knjige, ali iza kulisa su pokrenuli čak četiri istrage da bi se ustvrdila istina. Zaključili su da je Thomasova knjiga prepuna neistina i fabrikacija. Toliko su se sprdali s Thomasovim navodima da je Hessova supruga Ilsa jednom prilikom pozdravila Le Tissiera pitanjem: "Kako je lažnjak danas?"
