Među mafijašima je oduvijek vladalo pravilo da je osveta, uz bilo koji zločin za postizanje cilja, uvijek slađa kada se počini ne onome tko je zaslužuje, već prema nekom njegovom dragom i bliskom srodniku, djetetu, bratu...
Takav pravi mafijaški stil s juga Italije početkom 1990-ih godina doslovce se prelio i među hrvatske mafijaše koji su stavili svoj “potpis” na prvu otmicu djeteta s milijunskom ucjenom. Bio je to prvi zabilježeni slučaj otmice u Hrvatskoj uopće. Žrtva je bio jedan imućni trgovac iz Slavonije, ili narodski rečeno, švercer alkoholom koji svoje lako stečeno carsko bogatstvo nije skrivao. Susjedi i oni koju su ga poznavali kažu da se novopečeni bogataš šepurio pokazujući ljudima što ima. U srebrnom Rolls Royceu, jedinim takvim primjerkom u Hrvatskoj, jedva se i provlačio uskim uličicama malog istarskog gradića u kojem je živio sa suprugom i djecom. Svojim bahaćenjem i bogatstvom postao je trn u oku ljudima s kojima je imao neraščišćene račune. Odlučili su mu se osvetiti na pravi mafijaški način. Oteli su mu sina iz dječjeg vrtića.
- Donesi milijun njemačkih maraka, ako ne, nema malog – poručili su otmičari prestravljenom ocu samo nekoliko sati nakon nakon što su mu oteli i u nepoznato odveli 6-ogodišnjeg sina. Drugom porukom otmičari su ocu dali upute da novac donese u jedan hotel u Portorožu u susjednoj Sloveniji testirajući ga je li slučaj već prijavio policiji. Uistinu, portoroški hotel je bio prepun prerušenih policajaca. Jedni su bili odjeveni kao recepcioneri, drugi kao perači ulica a neki su pak s oružjem ispod radnog mantila revnosno uređivali cvijeće ispred ulaza u hotel. Koliko su god policajci nastojali biti prerušeni i tajnoviti i otmičari su imali svoje ljude raspoređene u i oko hotelu gdje se trebao isporučiti novac za otkup otetog djeteta.
Otmičarevi promatrači su ubrzo zamijetili neuobičajene kretnje policije oko, ali i podalje od hotela. Odmah je s tajne lokacije i nepoznatog telefonskog broja uslijedila nova poruka izbezumljenom ocu: “Igraš se s nama, rekli smo bez policije.” Otmičari su do u tančine isplanirali otmicu dječaka. Obećavši joj veliku novčanu nagradu za svoj su naum angažirali jednu Ruskinju, nekadašnju kućnu pomoćnicu kod otmicom ucijenjene obitelji. Ona je znala sve o njima, sve njihove navike, a što je otmičarima bilo najbitnije, jako dobro je poznavala otetog dječaka jer ga je godinama čuvala. I mališan je nju poznavao te je upravo ta činjenica bila ključni trenutak da je otmica djeteta iz vrtića izvedena na gotovo neprimjetan način.
Ruskinja, nekadašnja kućepaziteljica u dječakovu domu, došla je u dječji vrtić po dijete nekoliko sati prije nego što je to uobičajeno. Tetama u vrtiću ništa se nije učinilo sumnjivim. Dječak je veselo, gotovo poskakujući, s omiljenom tetom V., koju dugo nije vidio, otišao iz vrtića. Umjesto kući, teta V. ga je u starom Yugu vozila do jedne, od otmičara unaprijed pripremljene, kuće gdje su trebali čekati daljnje upute. Otmičari su plan, kako od dječakova oca izvući milijun njemačkih maraka, kovali desetak kilometara dalje od kuće u kojoj je dječak bio zatočen.
Shvativši da se policija vrzma oko portoroškog hotela koji je bio određen kao test mjesto za primopredaju milijunske otkupnine, plan se mijenjao. Otmičari su bili sve nervozniji. Sumnjali su da ih se nadzire, prisluškuje i prati. Komunikacija s Ruskinjom koja je bila s otetim dječakom je jenjavala i bila sve rjeđa. Njima je ponestajalo hrane, ali i strpljenja. Dječak je želio kući, a Ruskinja je, shvativši u što se uplela, željela stvar čim prije privesti kraju. Ne mogavši dočekati javljanje otmičara i daljnje upute, treće večeri od otmice, pod okriljem mraka zaputila se k otmičarima. Dječaku je rekla da ide po igračke, hranu i omiljene mu slatkiše. Zaključala ga je rekavši mu da se nikome ne javlja i ne otvara vrata.
Ubrzo je upala u policijsku klopku ispred otmičareve kuće. Policajci su je odveli tek na rutinsko ispitivanje i ne sluteći da je upravo ona svo vrijeme bila s otetim dječakom. Pred istražiteljima je izmorena nesanicom pred jutro doslovce “pukla” ispričavši gdje se nalazi oteti dječak. Drhteći je govorila da mu ništa loše nije učinila. Pred jutro policajci su se u pratnji liječnika i psihologa zaputili do kuće u kojoj je bio zatočeni mališan. Nije se znalo je li netko od opasnih otmičara s dječakom pa je jedan policajac prerušen u poštara s torbom oko 8 sati pozvonio na vrata. Kako se nitko nije javljao, banuli su unutra i zatekli prestravljenog dječaka.
- Uplašenog pogleda, blijed u licu, u nekoj zgužvanoj jaknici i trapericama dječačić je stajao uza zid. U ruci je držao daljinski od televizora. Vidjelo se da cijelu noć koju je proveo sam nije spavao. Jednostavno je bio isprepadan i šokiran. Ne boj se, mi smo prijatelji i odvest ćemo te tati i mami, govorili smo mu – prisjeća se trenutka pronalaska otetog dječaka jedan od istražitelja prve zabilježene otmice u Hrvatskoj.
Oteti dječak je dok su ga vozili prema roditeljima ispričao kako ga je otmičarka teta V. plašila da će, ne bude li dobar, doći neki jednooki gusari i lopovi iz bande Đinđi-minđi koji će ga napasti, što je doslovce do suza nasmijalo istražitelje. Otmičari i njihovi pomagači su ubrzo uhićeni i osuđeni, a dječak, žrtva prve otmice ikad zabilježene u Hrvatskoj, se sretno vratio kući svojim roditeljima.
Pozornost javnosti početkom 90-ih po svojoj brutalnosti privukla je i otmica jednog Austrijanca u Novigradu Istarskom. Lokalni kriminalci udruženi s pravim mafijašem s juga Italije, koji je držao kockarnicu u jednom hotelu, namamili su bogatog i strastvenog kockara u hotel. U njemu su prepoznali bogataša prepunog novca kojeg su odlučili oteti, a obitelj ucijeniti velikom otkupninom.
Plan je skovao Talijan slikovitog nadimka Miš jer je doslovce tako nekako i izgledao. Ne sluteći ništa Austrijanac se dao navući na trik lokalnih kriminalaca. Sjeo je s njima u auto i krenuo na piće u obližnji restoran. Nisu daleko stigli i Austrijanac je već postao žrtvom otmičara. Omamili su ga još u automobilu i onako bespomoćnog poput vreće ubacili u prtljažnik automobila. Odvezli su ga 15-ak kilometara izvan naselja i smjestili u jednu napuštenu smrdljivu baraku bez prozora. Lancima su mu vezali ruke i noge. Kada se probudio, prestravljeni Austrijanac je pored sebe ugledao lešinu usmrćene srne koja je nesnosno zaudarala. Gotovo je povraćao od smrada. Sav novac koji je imao kod sebe, više desetaka tisuća ondašnjih njemačkih maraka i austrijskih šilinga, su mu opljačkali.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
izgled da je novinar zaboravio spomenuti PRVU otmicu koja se dogodila u samostalnoj RH, gdje su 4-ica mangupa po nalogu naručitelja ( državljanin RH i drage nam BiH ), oteli suprugu poslovnog parntera, vozali je po ZG, odveli u Vrbovec, ... prikaži još!, pa ih je na kraju pri povratku u Zg presrela policija i oslobodila gospođu. novinar zaboravlja da je to bila prva otnica koja je bila preko 4 duplerice u Večernjem listu, itd.........
Dobrodošli na najbolju stranicu sex dating ==>> Sexydrom.com