Misterija koja obavija istragu o padu zrakoplova u kojoj je prije 57 godina poginuo glavni tajnik UN Dag Hammarskjold mogla bi uskoro biti riješena. Naime, nakon dugotrajnih i neuspjelih pokušaja dobivanja pristupa tajnim obavještajnim arhivima, čini se došlo je do napretka. Istraga bi se tako mogla proširiti i na niz drugih zemalja koje su tada imale ključne uloge u sukobima na području Afrike, a slučaj bi trebala rasvijetliti njihova da sada tajna dokumentacija.
Mohameda Chande Othmana u ožujku je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres ponovno ovlastio da utvrdi je li uzrok zrakoplovne nesreće u blizini Ndole u Zambiji "vanjski napad ili prijetnja".
Najveća tajna u povijesti UN-a povezana i s Belgijom
Smrt istaknutog švedskog diplomata Hammarskjolda, kojem je posthumno dodijeljena Nobelova nagrada za mir, jedna je od najvećih tajni u povijesti UN-a. Naime on je 18. rujna 1961. godine s još 15 ljudi putovao zrakoplovom DC-6 u misiji koja je trebala pregovorima završiti secesiju rudama bogate provincije neovisnog Konga, Katange.
Švedski diplomata uputio se na razgovor s katanškim vođom Moiseom Tshombeom. Nesreća se dogodila na vrhuncu Hladnog rata dok su mnoge zemlje nastojale ostvariti političku i komercijalnu prevlast u bivšoj belgijskoj koloniji Kongu, koja je tada, kao što to i danas čini, kontrolirala ogromne mineralne rezerve.
S Tshombeovom odmazdom povezuje se i slučaj ubojstva Patrice Lumumbe, prvog legalno izabranog premijera Demokratske Republike Kongo, zakletog Tshombeovog neprijatelja. Ubrzo nakon proglašenja neovisnosti u vojsci je došlo do pobune, i tako je počela kriza u Kongu.
Lumumba je pozvao SAD i UN da pomognu u suzbijanju katanačkih secesionista koje je podržavala Belgija. Oni su ga odbili pa se obratio Sovjetskom savezu, što SAD i Belgija nisu baš dobro prihvatile. Lumumba se borio za neovisni Kongo, i često je bio po zatvorima. Jednom su ga uhitili, a njegovi sljedbenici su uhitili sve Belgijce, i zaprijetili da će nekima od njih odrubiti glave, ako se Lumumba ne pusti u roku od 48 sati.
Ubijen je s još dva suradnika sredinom siječnja 1961. godine u pokrajini Katanga, a na vlasti je proveo ukupno 67 dana. Čovjek koji je zapovijedao streljačkim strojem kad je ubijen bio je belgijski plaćenik Julien Gat.
Sukobi kolonijalnih vlasti u kojima je dosada stradalo pet milijuna ljudi
Na početku istrage mnogi su smatrali da je za njegovu smrt kriva pogreška pilota ili da je riječ o sabotaži. No, tri različite službene istrage nisu uspjele dokazati popularnu teoriju da je mirovnu misiju presreo zrakoplov Tshombeovih vojnih snaga i srušio ga.
Na 'vrućem' kontinentu u godinama sukoba kolonijalnih sila koje su svom silom željele zadržati svoj utjecaj u zemljama bogatima rudnim bogatstvima, da ne doživi sudbinu Lumumbe pazio je i Robert Mugabe, čovjek koji Zimbabveom vlada još otkako je tu zemlju njegova stranka ZANU-PF s njim na čelu oslobodila britanske kolonijalne vlasti.
Na vlasti je od 1980., prvo kao premijer, a zatim i kao predsjednik. Mugabeov Zimbabve bio je odani član Pokreta nesvrstanih, s relativno snažnom vojskom, te je uz prilagođeni socijalistički politički sustav to značilo da je nedostupan za scenarije poput onog što se događalo DR Kongu.
Nije poznato zašto prethodne istrage o smrti glavnog tajnika Hammarskjolda nisu uključile i tvrtke kao što je belgijski sindikat Miniere, uključen u tadašnja politička zbivanja i koji se natjecao za pristup mineralnim rezervama regije.
Sudjelovanje neovisnih stručnjaka
U svom najnovijem istraživanju Othman je pokušao uvjeriti vlade zemalja koje bi mogle imati određene informacije o slučaju, da imenuju "neovisnog i visokog dužnosnika koji bi pregledao arhive obavještajnih, sigurnosnih i obrambenih službi". Riječ je o Velikoj Britaniji, Kanadi, SAD-u, Rusiji, Francuskoj, Švedskoj, Južnoj Africi i Belgiji.
Takvog neovisnog dužnosnika, kako stoji u priopćenju UN-a, dosada su imenovale Belgija, Francuska i Švedska, dok su SAD, Kanada i njemačka "identificirale" takve službenike, a Rusija je potvrdila napredak na tom području. Što se tiče Južne Afrike i Velike Britanije izvješće navodi kako postoje još "neki strahovi na koje se treba odgovoriti", piše The New York Times.
Lista zemalja mogla bi se proširiti i na Zambiju, Portugal, Angolu i DR Kongo.
Vjeruje se da bi takvi neovisni promatrači mogli savjetovati Othmana da u istragu uključi i međunarodne korporacije koje su za vrijeme nesreće bile uključene u tu ekstraktivnu industriju. Othman će pokušati uz pomoć tajnih izvješća i transkripata američkih i ostalih obavještajnih službi saznati što se dogodilo.
O napretku bi trebao izvijestiti tijekom sljedeća tri mjeseca, a prije sljedeće generalne skupštine UN.
