Jedan manji dio Engleske crkve, onaj u Sussexu, posebno u djelu istočnog Sussexa i episkopije Chichester poznat je po velikom broju svećenika, zlostavljača djece, koji su zbog svoje stravične prakse osuđeni i završili su u zatvoru. Britanska vlada pokrenula je veliku istragu vezanu uz zlostavljanje djece u Engleskoj i Walesu i tako se dotakla i ove župe. I otkrila dugogodišnju tradiciju zlostavljanja u kojoj je stradao veliki broj mladih ljudi.
Saslušanja traju već nekoliko tjedana i dosada su otkrila veliki broj svećenika - zlostavljača djece. Posebno onih koje vam donosimo u nastavku...
Peter Ball, koji je župu i osnovao, bio je biskup Lewesa od 1977. do 1992. godine, a nakon toga biskupa Gloucestera. U listopadu 2015. godine priznao je krivnju za niz optužbi zbog seksualne aktivnosti s mladima i po dvije optužbe nedoličnog napada na odrasle. Osuđen je na 32 mjeseca zatvora, piše Independent.
Vickery House bio je vikar i blisko povezan s Peterom Ballom. On je pak zbog optužbi u pet slučajeva osuđen na šest i pol godina zatvora u rujnu 2015. godine. Još jedan svećenik Noel Moore osuđen je za seksualno zlostavljanje djece 1951. godine i u zatvoru proveo četiri godine. Roy Cotton osuđen je 1954. godine za gnjusno ponašanje pred djecom zbog optužbi kako je djetetu pokazivao svoje spolne organe. Svećenik Pritchard priznao je krivnju za sedam optužbi seksualnog napada u 2008. godini nad dvojicom dječaka i zatvoren na pet godina. Još jedan, Robert Coles priznao je krivnju za napada i sodomiju i osuđen u veljači 2013. godine na osam godina zatvora.
Svećenik Jonathan Graves osuđen je 2017. godine zbog 12 nedjela uključujući i neprimjerne napade na djecu te posebnu okrutnost prema djeci zbog čega je osuđen na 12 godina zatvora. Svećenik Gordon Rideout osuđen je po 34 točke optužnice i za dva pokušaja silovanja nad ukupno 16 žrtvi od svibnja 2013. godine. Dobio je 10 godina zatvora. Također priznao je krivnju u prosincu 2016. godine za još niz optužbi napada za djecu ispod 16 godina i dobio još 9 mjeseci zatvora. Svećenik Keith Denford dobio je 18 mjeseci zatvora zbog tri napada u travnju 2013. godine. Svećenik Christopher Howarth osuđen zbog je zbog seksualnih napada na djecu i ukupno je osuđen na 16 godina zatvora.
Peter Pannet, đakon iz Brightona, osuđen je po dvije točke optužnice za posjedovanje neprimjerenih fotografija djece, zbog poticanja djece na seksualnu aktivnost i za poticanje djeteta mlađeg od 16 na seksualnu aktivnost. Priznao je kako je djecu poticao da gledaju spolni odnos. Osuđen je na 32 godine zatvora.
Veliki broj svećenika...niz optužbi i godine zlostavljanja postavljaju pitanje što se i zašto događalo u ovoj župi?
Ovaj veliki broj otkrivenih svećenika i njihovog neprimjerenog zlostavljanja djece šokirali su cijelu javnost. Biskup Chichestera od 2001. do 2012. godine John Hind, rekao je kako je istraga pokazala kako "zlostavljanje nije samo čin nekog pojedinca, individualnog predatora, već može zapravo povezati različite ljude i stvoriti klimu u kojoj ovakvo ponašanje koje je inače za osudu, može dovesti do toga da se ljudski otpor prema lošem ponašanju smanji. Što je to što zapravo smanjuje njihove inhibicije? Smatram kako jedan od razloga leži i u tome što većina njih živi u okruženju u kojem svi to rade, pa im na neki način takva vrsta ponašanja postaje normalna, uobičajena, bez obzira na to koliko je ona zapravo stravična."
Još jedan biskup Wallace Been, rekao je kako je ovdje očigledno riječ o pedofilskom krugu. No taj dio koji je pomogao u 'normalizaciji stanja', činjenju da nešto stravično zapravo bude uobičajeno leži i u nauci koju Crkva na neki način propovijeda i iskorištava ju kako bi obranila svoje.
Janet Hind, biskupova žena, dok opisuje neke od prigovora žrtvi i preživjelih ovakvih zlostavljanja, kaže kako je za vrijeme suđenja jednom zlostavljaču jedan od članova klera svaki dan sjedio u sudnici i pokazivao svoju podršku svećenicima. Svaki put kad bi se pojavio neki novi slučaj, nova žrtva i kada bi došlo do njegovog svjedočenja, članovi svećeničke zajednice više bi pažnje posvetili svojim optuženim svećenicima nego žrtvama. Sve optužbe pokušavali su riješiti unutar crkve umjesto da su slijedili uobičajenu proceduru. Tako je u svom svjedočenju tvrdila i Shirley Hosgood, savjetnica biskupije za sigurnosna pitanja.
Još jedna od procedura za normalizaciju bila je i naglašavanje kršćanske vrline praštanja, oprosta, koji je oprost nudio i tražio za svoje svećenike, predatore. Unatoč presudama i suđenjima, kao što je bilo u slučaju Roya Cottona, naglašavali su kako slobodno mogu nastaviti sa svojim dužnostima.
"Po mom mišljenju, sve je u redu. Policija nije dobro s njim postupala. Možete mu dozvoliti da preuzme crkvene dužnosti nakon toga", rekao je Eric Kemp za svog kolegu biskupa.
Poznat je još jedan primjer, onaj velečasnog Pritcharda koji je dobio dozvolu da se nastavi baviti svojim dužnostima u veljači 2007. godine nakon svog umirovljenja, unatoč tome što je bio uhićen zbog seksualnog zlostavljanja djece.
Oprost kojeg crkva toliko propovjeda zapravo ima mogućnost da 'obriše sve što se dogodilo'. U svom svjedočenju za vrijeme istrage arhiđakon Philip Jones pokazao je upravo takvo 'zanimljivo' mišljenje. Rekao je kako je Rodeout, koji je osuđen na 10 godina zatvora, odbijao bilo kakvu mogućnost svoje krivnje, te rekao "vjerujem kako je vjerovao da mu je Bog oprostio i zato je sve obrisano. U njegovoj glavi, po njegovom mišljenju, zapravo se ti događaji nikada nisu ni dogodili, oni zbog kojih je bio i na kraju osuđen. Njegov mentalni pristup je kako božje opraštanje u tim okolnostima zapravo znači kako je grijeh nestao". Jones je tako smatrao kako ovaj pogled i mišljenje prevladava među većinom svećenika uključenih u desetljeće zlostavljanja djece.
Recenzija koju je provela Moira Gibb pokazuje kako je zapravo župa nastala i što se sve u njoj događalo.
Tako piše kako su 1960. godine Peter Ball i njegov brat osnovali su ovu vjersku zajednicu. 1968. godine u Somersetu su kupili staru staju, renovirali ju i ubrzo je pet članova zajednice počelo živjeti tamo. U psihološkoj procjeni koju je provedena 2009. godine Ball je rekao kako je tada vrijedilo mišljenje kako je crkva "omekšala" pa su oni počeli prakticirati malo teži crkveni život. Tako su provodili sate sjedeći na hladnom kamenom podu, molili goli u hladnoj kapelici, postili i ozljeđivali se, bičevali, a postoje primjeri kako su se i međusobno udarali. Kaže kako su u tom trenutku "stvari krenule krivo".
Biskup Bell slijedio je njihov primjer. Kad je postao biskup najavio je kako će "nastaviti živjeti religiozno sa svojom braćom" - što je neobičan način života za svećenika. 1980. godine pozvao je mlade ljude da se priključe zajednici koja im pruža životno iskustvo manastirske discipline, duhovnog razvoja i praktične crkvene službe. Ova inicijativa naziva se "Year for Christ" projektom. Priključili su se i drugi. Ball je od tog trenutka živio s velikim brojem mladih ljudi.
Unatoč tome nije nikad zapošljavao nekoga da mu pomogne oko kućanskih dužnosti. Navodno je i koristio svoje veze kako bi osigurao posao i drugima koji su optuženi u aferama zlostavljanja. Po njegovom mišljenju bilo je to 'normalizacija' na velikoj razini. Na njegovom suđenju za zlostavljanje između 1977. i 1992. godine za napade na dječake od 12 ili 13 godina, suđenju 1978. godine zbog napada na muškarce od 19 ili 20 godina tužitelj je rezimirao:
"Njega su smatrali božjim čovjekom koji je imao posebnu naklonost prema mladim ljudima. Istina je zapravo kako je on tih 15 godina na mjestu biskupa iskoristio kako bi identificirao i seksualno izrabljivao posebno ranjive mlade dječake. Za njega je religija bila samo ogrtač iza kojeg se skrivao i koja mu je omogućavala da zadovolji svoje seksualne apetite i interese nad onima koji su mu vjerovali".
Osuđen je na 32 mjeseca zatvora.
Na biskupu Marinu Warneru, koji je naslijedio Hinda 2012. godine, ostaje sada da očisti ova strašna nasljeđa. On je žrtvama punudio svoju najdublju ispriku.
"Iako isprika može zvučati formalno i službeno, želim pokazati svoju tugu i isprike zbog seksualnog zlostavljanja koje se dogodilo u župi u Chichesteru, i načini na koji je to bilo rješavano u prošlosti".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Molim Express da objavi rang listu najgorih župa. Ovako nemamo potpunu vijest.
englezi su prirodno rođeni pederi...
a nemojte danas uskrs je