Otkako je vjernika i ateista, kritičkog razmišljanja i dogmi, opstaje pitanje o tome postoji li bog. Jedan od zanimljivijih osvrta na to pitanje objavio je "The Conversation".
"Pitanje o postojanju boga u 21. stoljeću posebno se zagrijava. Prema Pew Research Centeru 2014. godine postotak Amerikanaca koji vjerski nisu određeni popeo se na 23 posto. Od njih, jedna trećina je u istraživanju izjavila da u boga naprosto ne vjeruje, što je povećanje od čak 11 posto u odnosu na istraživanje iz 2007. Ovakvi trendovi ironično se pojavljuju u dobu kad (autor Robert H. Nelson se ograđuje da on osobno tako smatra) u kojem vjerojatnost za postojanje natprirodnog boga raste.
U mojoj knjizi iz 2015. "Bog? Vrlo vjerojatno: Pet racionalnih načina za promišljati o postojanju boga" osvrnuo sam se na fiziku, filozofiju ljudske svjesnosti, evolucijsku biologiju, matematiku povijest religija i teologije kako bih istražio da li takav bog postoji. Izvorno sam obrazovan kao ekonomist, ali sam od 90-ih radio na točkama preklapanja ekonomije, očuvanja okoliša i teologije. U 60-ima je dobitnik Nobela i fizičar s Princetona Eugene Wigner postavio temeljno pitanje:
No, moderna matematika je općenito formulirana prije bilo kojeg prirodnog promatranja i mnogi matematički zakoni danas još uvijek nemaju svojih poznatih fizičkih analogija. Einsteinova opća teorija relativnosti iz 1915., primjerice, temeljila se na teorijskoj matematici, razvijenoj kakvih 50 godina ranije. Briljantni njemački matematičar Bernhard Riemann, koji ju je razvio, nije imao baš nikakvih praktičnih primjera iz svog doba na koje bi se referirao.
U nekim slučajevima i fizičari otkrivaju matematiku. Isaaca Newtona su smatrali jednom od najvećih matematičara, ne samo fizičarom koji je obilježio 17. stoljeće. Čak su i drugi fizičari tražili njegovu pomoć u pronalaženju matematičkih predviđanja koji bi objašnjavali radove o načinu funkcioniranja Sunčevog sustava. Svoje zakone o gravitaciji on je dijelom pronašao u svojim matematičkim otkrićima. Ipak, u to vrijeme, mnogi su se na početku opirali Newtonovim zaključcima jer su ih smatrali 'okultnima'.
Kako bi dva udaljena objekta u solarnom sustavu mogla privlačiti jedan drugog, ponašajući se pritom prema preciznim matematičkim zakonima? Sa svoje strane Newton je napravio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi pronašao prirodno objašnjenje. Da bi mu na kraju preostalo samo to da zaključi da je to volja Božja. Unatoč mnogim drugim ogromnim znanstvenim probojima moderne fizike, u tom dijelu malo što se promijenilo.
Kao što Wigner piše 'enormna korisnost matematike u prirodnim znanostima nešto je što graniči s misterioznim i za to ne postoji racionalno objašnjenje'. Zato u svojoj knjizi tvrdim da je potrebno postojanje nečega poput boga kako bi matematički temelji univerzuma bili razumljivi. Veliki britanski fizičar Roger Penrose 2004. je izložio viziju univerzuma sastavljenog od tri neovisno postojeća svijeta – matematike, materijalnog svijeta, ljudske svjesnosti.
Penrose je priznao da ga je sasvim zbunjivalo kako oni djeluju jedan na drugog izvan bilo kakvog znanstvenog ili nekog drugog konvencionalnog modela. Kako fizički atomi i molekule, na primjer, mogu tvoriti nešto što postoji u potpuno drugačijoj domeni koju ne čini fizički svijet, dakle ljudska svijest? Riječ je o misteriju onkraj znanstvenog. Taj misterij isti je onaj koji je postojao u grčkom poimanju Platona, koji je vjerovao da apstraktne ideje, prije svega matematičke, prvo postoje izvan bilo koje fizičke stvarnosti.
Materijalni svijet koji opažamo kao dio ljudske egzistencije, nesavršeni je odraz toga prije formalnih ideala. Kako je stručnjak za antičku grčku filozofiju Ian Mueller napisao u "Matematičkom i božanskom", područje takvih ideala je božji prostor. Doista, MIT-ov fizičar Max Tegmark ustvrdio je 2014. u svom "Našem matematičkom univerzumu" da je matematika temeljna stvarnost koja pokreće univerzum. Rekao bih da matematika djeluje način poput božanskog.
Način na koji djeluje ljudska svijest slično je čudesan. Poput zakona matematike, svijest nema fizičku prisutnost u svijetu; slike i misli u našoj svijesti nemaju mjerljivih dimenzija. A opet, naše nefizičke misli nekako misteriozno pokreću aktivnosti naših fizičkih ljudskih tijela.To nije ništa više znanstveno objašnjivo nego misteriozna sposobnost nefizičkih matematičkih modela da određuju način na koji funkcionira odvojeni fizički svijet.
Sve donedavno znanstveno nedokučiva kvaliteta ljudske svijest onemogućavala je vrlo znanstvene rasprave o tom pitanju. Od 70-ih, ipak, to postaje glavno područje istraživanja među filozofima. Vodeći ateist Daniel Dennett, priznajući da ne može pomiriti svoj vlastiti znanstveni materijalizam s postojanjem nefizičkog svijeta ljudske svjesnosti, 1991. je učinio radikalni korak – zanijekao je da svijest uopće postoji.
Evolucija je sporno mjesto u američkom javnom životu. Prema Pewu 98 posto znanstvenika povezanih u Američko udruženje za napredne znanosti 'vjeruje da su ljudi vremenom evoluirali', dok samo manji dio Amerikanaca 'u potpunosti prihvaća evoluciju kroz prirodnu selekciju'. Ističem da ja ne dovodim u pitanje utemeljenost prirodne biološke evolucije. Ono što me zanima su žestoki argumenti među samim evolucijskim biolozima.
Mnoga otkrića iz teorije evolucije izazvala su tradicionalni darvinistički i kasniji neodarvinistički pogled koji ističe nasumične genetske mutacije i postepenu evolucijsku selekciju kroz proces preživljavanja najsposobnijih. Od 70-ih naovamo, harvardski evolucijski biolog Stephen Jay Gould izazvao je kontroverze postavljajući drugačiji pogled, 'punctuated equilibrium', na polagalni i postepeni razvoj vrsta kako je teoretizirao Darwin.
2011. je evolucijski biolog James Shapiro sa Sveučilišta u Chicagu rekao da mnoštvo mikroevolucijskih procesa djeluje kao da su smiljeno vođeni 'osjećajem' biljnih ili životinjskih organizama. "Kapacitet živih organizama da mijenjaju vlastitu sudbinu je neporeciv. Naše sadašnje ideje o evoluciji trebaju uključiti i ovu temeljnu životnu činjenicu", napisao je. Što se mene tiče, najnoviji razvoj evolucijske biologije podigao je vjerojatnost postojanja boga.
U posljednjih 10.000 godina najvažniji pomaci u ljudskom postojanju bili su vođeni kulturnim razvojem u području ljudskih ideja. U aksijalnom dobu, od 800. do 200. prije Nove ere, ideje koje su mijenjale svijet, poput budizma, konfućijanizma, fiolozofija Platona i Aristotela, kao i hebrejskog Starog zavjeta, pojavile su se zaprepaščujuće u sličnim razdobljima u Indiji, Kini, antičkoj Grčkoj i među židovima na Bliskom istoku, u skupinama koje su imale jako malo interakcija jedne s drugima.
Razvoj znanstvenih metoda u 17. stoljeću u Europi i njihov daljnji uspon imao je u najmanju ruku posljedice koje su uključivale cijeli svijet. Bilo je puno povijesnih teorija, ali smatram da nijedna nije objasniti razvoj modernog svijeta. Bila je to revolucija ljudske misli, koja je djelovala izvan objašnjenja utemeljenih u znanstvenom materijalizmu.
To što su se te čudesne stvari dogodile u području svjesnog djelovanja ljudskog uma, funkcionirajući izvan fizičke stvarnosti, nudi daljnji racionalni dokaz, smatram, za zaključak da bi ljudska bića doista mogla biti stvorena 'na sliku boga'. Svi nešto pobožno štuju, samo je pitanje što će odabrati. Čak i Karl Marx, koji je osuđivao iluziju religije, prerastao je vremenom u objekt obožavanja među svojim sljedbenicima kroz marksizam.
Američki filozof Alasdair MacIntyre čak je napisao da je kroz veliki dio 20. stoljeća marksizam bio povijesni nasljednik kršćanstva, i to tako što je na sebe preuzeo tvrdnju da pravovjerne vodi ispravnim putem prema novom nebu na zemlji. U nekoliko svojih knjiga istražio sam kako su marksizam i druge 'ekonomske religije' oblikovale moderno doba. Kršćanstvo, rekao bih, nije nestalo koliko se reinterpretiralo u mnoštvu prikrivenih formi 'sekularnih religija'.
A to što je krščanska suština, kakva je iznikla iz judaizma, pokazala veliku moć preživljavanja usred političkih, ekonomskih, intelektualnih i drugih radikalnih promjena modernog doba, još jedan je razlog koji nudim za promišljanje da je postojanje boga vrlo vjerojatno."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ne bih o Bogu nego o tekstovima poput gornjeg i matematičkim dokazima, pogotovo Einsteinove matematike: svaki student matematike vidi da je Einstein muljao s matematičkom podlogom za E=mc2 pa c2 u izvodu ima veze koliko i s Pitagorinim c2=a2+b2. No ... prikaži još! formula štima empirijski i bez "potvrde". Na dvoru Katerine II jedan matematičar reče ateistu Diderotu: "2kl=p dakle Bog postoji" a Diderot pobježe u depri (formule se ne sjećam pa sam izmislio - vidi kod Hogbena). Matematiku se često zlouporabi.
E moj kanaderu a čija si ti izmišljotina?
Bog je ljudska izmišljotina !