The Oceanic Steam Navigation Company, puno poznatiji pod imenom White Star Line, gradio je transatlantske brodove u Engleskoj od 1845. do 1934. Godine 1854. jedan od njegovih brodova, najveći u to doba, plovio je od Liverpoola prema Australiji na svom prvom putovanju noseći teret i 652 duše.
Brod je potonuo blizu zaljeva Dublina i 380 ljudi je umrlo. Ne, nije riječ o Titanicu (isto brodu White Star Linea) koji ide prema New Yorku, već o RMS Tayleuru, sagrađenom 1853., gotovo 60 godina prije poznatog Titanica.
The Tayleur je bio potpuno opremljeni željezni brod s tri palube, dugačak 70 metara i težak 1.750 tona. Nosio je 4.000 tona tereta, 71 člana posade i 650 putnika, mahom mladih obitelji koje su htjele iskoristiti svoje životne ušteđevine da započnu novi život u Australiji. Kapetan je bio 27 godišnji John Noble koji je plovio većinu svog života. The Tayleur je bio ponos White Star Linea i, u to doba, najveći i najbrži brod.
Problemi s brodom koji su ultimativno doveli do njegove propasti su to da su tri jedra bila previše udaljena jedna od drugoga. Kormilo je bilo premalo za brod te veličine i uzrokovalo je probleme pri mijenjanju smjera, i tri kompasa na brodu nisu radila kako spada zbog željeznog trupa.
Posada je imala samo 15-oricu muškaraca koji su bili iskusni mornari i mnogi nisu znali pričati engleski. Kapetan je bio zabrinut, no White Star Line ga je gurala da krene radi pozitivne promidžbe. Noble se otisnuo 19. siječnja 1854. i krenuo prema Melbourneu.
Uskoro su se našli pokraj Irske i u gadnoj oluji te u gustoj magli. Bez kompasa koji rade, Noble je bio uvjeren da je putovao na jug, a zapravo je išao na zapad prema Irskoj. Posada nije znala niti mogla kontrolirati jedra pa su putnici s iskustvom pomagali.
Nova i nefleksibilna užad je stalno zapinjala, a jedno je jedro potrgano. Noble nije spavao nego je vrijeme provodio na palubi. Dio posade i putnika pokušao ga je uvjeriti da idu na zapad, ne na jug, ali nije ih slušao. U jutro 21. siječnja, jedan je mornar ugledao kopno, zapravo su se nalazili nekoliko nautičkih milja od zaljeva Dublin.
Kapetan je pokušao okrenuti masivni brod, ali malo je kormilo bilo posve beskorisno. Bacio je dva sidra, ali su lanci puknuli. Pokušao ga je okrenuti postrance da se nabije na stijene da putnici izađu no toliko su ih bacali valovi da se brod izudarao te počeo tonuti.
Nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje, a i da je ne bi im posebno služili u tako olujnim vodama. Posada je paničarila i više su se brinuli za spašavanje samih sebe negoli putnika. Mnoge su valovi naprosto pobrali sa palube.
Oni koji su skakali na stijene su, mahom, poginuli, a neke je prignječio brod. Valovi su na obalu izbacivali desetine unakaženih tijela, mnoga od njih tijela djece. Noble je zaista zadnji napustio brod, kad mu je voda već došla do grla.
Sve istrage pokazale su kako nema krivnje na kapetanu, baš kao i sa Titanicom. Noble je radi nekompetencije svoje posade bio bez sna danima, a prije puta je udario glavom te imao, vrlo vjerojatno, potres mozga. White Star Line je, na kraju priče, okrivljen što je brod opremio lošom i manjkavom opremom i instrumentima.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
da nema takvih nesreća još bi danas brodovi plovili bez navigacije.