Tko nam kriv. Pitali smo ured načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske i doznali da je lokalna policija, nakon ružnog picigin-incidenta na plaži kod hotela Resnik u Kaštelima, podnijela prekršajne prijave protiv jednog od nekoliko napadača, izvjesnog 55-godišnjaka, te protiv napadnute 29-godišnjakinje. Time smo se primaknuli korak bliže konačnom razbijanju iluzija o Hrvatskoj kao civiliziranoj zemlji. Jer, ako se usred dana, nasred krcate plaže, skupina koja je igrala ono što naziva piciginom, poziva na slobodan javni prostor, za koji se potom golom silom bori protiv jedne majke s djecom, kako ćemo reagirati kad sutra na Rivi ili u gradskom autobusu naiđemo na situaciju u kojoj će također kakav 55-godišnjak u sporu oko mjesta na klupi ili stolcu za sjedenje silom izgurati također nekakvu majku s dvogodišnjakom i dvomjesečnom bebom? Srećom pa ćemo imati na raspolaganju mogućnost prijave policiji koja će podijeliti prekršajne prijave za remećenje javnog reda i mira i 55-godišnjem napadaču i 29-godišnjoj majci.
Odgovor policije redakciji Expressa sadržavao je još nekoliko zabavnih elemenata. Slobodna Dalmacija je u svom prvom članku o junačkom otimanju otete loptice lokalnih samozvanih frajera od rabijatne majke navela da je direktor Hotela Resnik još prošle godine molio policiju da nešto učini s ljudima koji se bacaju na lopticu u plićaku usred kupališta za obitelji i slične štemerske skupine. Pa mu je policija rekla da tu ne može ništa, osim da se kupači sklone s puta. Logično, da im ne bi tko zavrtao ruku kao i 29-godišnjoj turistkinji iz Donjeg Miholjca. Dakle, kaštelanska policija koja se nacionalno proslavila ovakvim poimanjem odnosa u civiliziranom hrvatskom društvu 21. stoljeća navela je da nikakvih postupanja poput ovoga nije imala niti na plaži u Resniku niti u cijelim Kaštelima, niti ovog niti prošlog ljeta. Uzalud trud direktoru Hotela Resnik, čovjek bi mogao početi razmišljati o preorijentaciji tvrtke koju vodi; npr. u uzgoj poma, balancana ili tako nečega, što dalje od ruba mora na kojem prijeti podizanje prekršajnih prijava protiv turista koji se drznu zahtijevati teritorij s osiguranim mirom na plaži.
Da stvar bude gora, i po ugled policije i po civilizaciju kao takvu i po samozvane piciginaše, niti je to što oni igraju picigin, niti im uopće priča drži vodu. Počev od toga što su tvrdili da su pristojno molili gospođu da im (ona njima!?) ne radi probleme. U takvu priču nije lako povjerovati već i time što su izvjesni neki novinara Slobodne i kolegu fotoreportera umalo počeli mlatiti kad su se dan nakon članka zaputili na tu plažu, usput im folklorno nabrajajući sve od majke do stoljeća sedmog. Zatim, sami mještani su svjedočili da je to što ovi tamo rade "teror koji traje već tjednima". Nadalje, samozvani piciginaši, koji se btw. izvlače na navodno terapijsko djelovanje na nečiji PTSP, pa valjda imaju pravo zbog toga nabijati PTSP turistima, tvrde da bi oni igrali drugdje, ali da nemaju gdje. Naravno da je riječ o bezočnoj laži, jer samo kakvih 200 ili 300 metara zapadnije nalazi se plaža na kojoj je puno manje kupača, koja je i plića i puna pijeska, za razliku šljunka na Resniku. No, sve su to detalji koji iziskuju duboku i mukotrpnu kriminalističku analizu kakvoj nije dorasla, primjerice, čak ni hrvatska policija.
Ono što ponosnog Dalmatinca posebno može uvrijediti, osim ubijanja hrvatskog turizma, posljednje slamke spasa ove zemlje od prosjačkog štapa, jest kaljanje picigina kao kulturnog nacionalnog dobra i tradicije pozivanjem na njega od strane napadača na žene. Picigin je, naime, ako tko nije čitao što o tome ima reći Anatolij Kudrjavcev, nastao kao sportska disciplina akrobacija u izrazito pjeskovitom i desecima metara dugom i širokom plićaku na Bačvicama u Splitu, i to u vremenima kad tamo nije bila ni desetina sadašnjih kupača, kada dakle nije bilo gužve. Kasnijim generacijama piciginaša kupači su predstavljali sve veći problem, tako da se u jednom trenutku sezona picigina prebacila u proljeće i jesen. Dakle, u nikakvih metar prostora uzduž, po mjerilima picigina, strme plaže usred krcatog šljunkovitog turističkog obiteljskog prostora za odmor, kao u Resniku, i apsolutno ne usred sezone kupanja. Uopće, filozofiju picigina i dalmatinskog mediteranskog ideala zena savršeno je opisao TBF u hitu "Alles gut", što je, kako se vidi iz priloženog, kakvih dvije ili tri svjetlosne godine (ne)kulture udaljeno od lomljenja ruku majkama koje na plaži brane svoju djecu.
