Pri rukovanju se primijetilo da šaku zatvara pod malo neprirodnim kutom. A i lijevo rame mu se pokretalo za nijansu drugačije nego što bi bilo za očekivati. Dakle, istina je. Reumatoidni artritis koji mu se 1973. pojavio u koljenu i uništio mu karijeru perspektivnog nogometnog golmana u dobi od samo 21 godine, tijekom 44 godine se proširio i sad mu zagorčava život po svim udovima. "David, drago mi je", srdačno me je pozdravio David Icke u osunčanoj Gajevoj. Bio je to dobar znak.
To je značilo da uživam u blagodati zaborava najvećeg teoretičara zavjera koji je možda ikad kročio svijetom i koji posljednjih godina toliko putuje po svim kontinentima da je u moru ljudi koje svakodnevno upoznaje, zaboravio mladog novinara na kojega se iz petnih žila derao prije gotovo šest godina. Icke naprosto nije mogao svariti da mu sugovornik Orwellovu "1984." i Huxleyjev "Vrlo novi svijet" doživljava kao književna remek-djela, a ne kao razrađene planove o svjetskoj dominaciji.
"Proučavao sam to u 52 zemlje 21 godinu! Našao sam ljude iznutra koji su mi podastrli poglavlja planova iz pozadine! Kad ćete se vi ljudi iz mainstream medija probuditi? Vaša djeca će živjeti u svijetu naspram kojega će ovaj sad izgledati kao sušta sloboda. Što to činite!!? Pobogu!!! Probudite se čovječe!!!", urlao je tada na mene. Možda bi se toga još i sjetio da tog podneva nije trebao sa štekata žuriti na čvenk s Ivanom Pernarom pred Sabor. Zbog vremenske stiske telefonski smo se dogovorili razgovarati usput.
"Od našeg posljednjeg razgovora, ne znam sjećate li se, krajem 2011. godine, dogodilo se puno stvari, tako i Brexit. Jeste li glasali za ili protiv?", pitao sam ga. "Prije svega, žalostan sam što je toliko zemalja bivše Jugoslavije i bivšeg SSSR-a izborilo svoju neovisnost, samo da bi je predalo birokratima u Bruxellesu. Prošli put, kad sam bio ovdje, rekao sam da se vojska okuplja na hrvatskim granicama. Ali da ovi sada nemaju oružje, nego aktovke i zakone.
Mi u Britaniji bili smo u EU od 1973., bili smo izmanipulirani zajedničkim tržištem i premijerom Edwardom Heathom. Vidjeli smo kako se britanski suverenitet sistematski uništava. Brexit se dogodio najviše zbog starijih ljudi koji su htjeli van, dok su mlađi htjeli ostati. Mlađi nisu znali za ništa drugo do EU. No moja generacija se sjećala kako je bilo prije", pričao je već pomalo zadihan dok smo stigli do Ilice. A on doista može pričati. Iste stavove imao je i 2011.
I dok je ovaj put Icke bio ugodno društvo i nije se uzrujavao, prošli put ga je najiskrenije potreslo to što je Hrvatska na pragu EU. "Pa to je suludo! Što to vaša zemlja čini!!?", hvatao se za glavu zato što zemlja, koju je prvi put posjetio još 1990., "srlja u kandže elita humanoidnih reptila koje potječu još iz Sumera". Čak mi nije posebno zamjerio to što "kao mainstream novinar samo ponavljam službene verzije događaja".
Ali mi je zamjerio kad sam ga pitao zar baš mora svaku tragediju koja se događa u svijetu objašnjavati, primjerice, "obiteljima koje potječu još iz Sumera i Babilona", a koje danas vladaju svijetom i koje plan o svjetskoj dominaciji nasljeđuju po krvnoj liniji sve do današnjih Rockefellera i Rotschilda. To je ona epizoda iz njegova svijeta urota po kojoj su gmazoliki izvanzemaljci stvorili "babilonsko bratstvo" tako što su križali originalnu ljudsku rasu i stvorili humanoidne gmazove kako bi podigli rasu koja danas vlada svijetom.
Tvrdio je da je riječ o projektu koji se počeo odvijati prije 200 ili 300 tisuća godina te dovršio prije 7000 godina. Sve kako bi mikročipirali ljude, postajali kraljevi, predsjednici, premijeri, uvodili fašizam... Bio je to jedan od najčudnijih razgovora koje sam vodio u životu. No ovaj sunčani četvrtak u Zagrebu bio je nešto sasvim drugačije. Stigli smo pričati isključivo o Brexitu. Sad već u uspinjači, s panoramom Zagreba u pozadini, mirno mi je objašnjavao zašto je glasao za izlazak Velike Britanije iz EU.
"Moj razlog je to da ljudi žele imati utjecaj na zakone unutar svoje zemlje. U vrijeme kampanje uoči referenduma prikazivali su nam tolika lica ljudi iz Bruxellesa i nitko nije znao kako se oni zovu", rekao je Icke. Stvar je bila u tome da je on bio taj koji nije znao kako se oni zovu. I tu mi je palo na pamet da, zapravo, malo tko razumije što je doista posrijedi s tim čovjekom.
Nakon što uzmemo kao čvrstu činjenicu da su tvrdnje o izvanzemaljskim fašistoidnim humanoidnim gmazovima, o šupljem Mjesecu kao svemirskoj kolonizatorskoj bazi, o tome da Windsori svako jutro piju krv male bijele djece, o tome da je "Zemlja ravna ploča, ako uopće i postoji" i mnoge druge sulude stvari posljedica bujne mašte u kombinaciji s paranojom, to ne znači automatski da je riječ o glupom čovjeku. Icke je načitan, pismen, zna zanimljivo iznijeti to što misli, pa koliko god to bilo "opaljeno mokrom krpom".
Ono što kod njega ne štima zaiskrilo je na jednom ključnom mjestu u intervjuu iz 2011. Rekao sam mu da je u pravu kad kaže da svijet doista nije posebno sretno mjesto, da i Zapad i većina drugih kao da pokazuju namjeru da svi skupa odemo u vražju mater. Ali da je za objasniti sve te ratove, krize, siromaštvo i ljudsku patnju sasvim dovoljno sve to sagledati kao posljedicu gomilanja financijske i političke moći koje nagrizaju i demokraciju i civilizaciju.
