Pregled splitske krim scene: bande koje vladaju gradom

U utorak navečer oko 19.45 splitski kafić Clo bilo je poprište krvavog sukoba. Ivan Giljanović (36) propucao je Marka Bekavca (27), a prije pucnjave dvojac se žestoko posvađao. Giljanović i Bekavac su se navodno sukobili zbog novca, a obojica su dobro poznata splitskoj policiji.

Bekavac je devet godina proveo u zatvoru, te neko vrijeme u komuni, o čemu svjedoči u svom video blogu. Marko Bekavac završio je u zatvoru kao maloljetnik, odslužio je pet godina zatvora zbog ubojstva Marka Jurića (21) u studenom 2008. u kafiću na Bačvicama. Posljednjih godina je dva puta uhićen, no zbog nedostatka dokaza slučajevi nisu riješeni, a Bekavac je pušten iz pritvora. Samo mjesec dana nakon što je izašao iz zatvora na Bilicama, u rujnu 2016. oteli su ga i brutalno pretukli.

Ivan Giljanović, kineziolog i bivši boksač, dva puta je osuđen zbog iznude, odnosno sklapanja lihvarskih ugovora. Poznat je kao dugogodišnji prijatelj Kristijana Stojanovića Kikija.

Bekavac je nakon pucnjave krvav ležao na podu u agoniji i dozivao pomoć, a oko njega se okupilo nekoliko ljudi i svojom odjećom su mu pokušali zaustaviti krvarenje dok nije stigla hitna pomoć.

1/3

Split nikad nije bio opasnije mjesto za življenje! Premda službene statistike na prvi pogled neće pružiti dokaze za ove tvrdnje, popis nerazriješenih paleži automobila, pucnjava i obračuna u drugom najvećem hrvatskom gradu, poput posljednjeg slučaja u kojem je u kafiću propucan Marko Bekavac  daje posve novu sliku splitskog podzemlja.

"Mafijaške skupine, bande, ali i kriminalci koji su često i solo igrači, danas vladaju gradom", dramatično upozorava naš izvor iz policije.

Nema dvojbe da i splitsko podzemlje ima potpis dobro znanog “organiziranoga kriminaliteta”. Kriminalci u Splitu sad vode pravi mali rat za prevlast u trgovini teškim drogama, reketu, ali i u silno razgranatoj prostituciji.

U nastavku donosimo kronologiju nasilja u Splitu, koje je eskaliralo u zadnje dvije godine. 

Propucan s deset metaka i bačen u bunar. Bivši boksač ranjen u nogu ispred zgrade. Dileru propucane ruke i noge dok je ulazio u automobil. Tri metka ispaljena u BMW. Kišom metaka iz strojnice izrešetali noćni klub. Ubio 32-godišnjaka u svojoj kući. Ispalili 20 metaka na dvojac ispred hotela. Pucao mu u glavu pokraj školskog igrališta...

Ovi se zločini nisu u protekle dvije godine dogodili u nekom zloglasnom američkom kvartu, na primjer onom iz čuvene serije "Žica", u Lexington Terraceu američkog Baltimorea. Sve to, pa i još mnogo gorih krvoprolića, zbilo se u - Splitu. I nije riječ o zbroju akcija neke moćne zločinačke organizacije (kako smo doživljavali mafijaše devedesetih), nego o pojedinačnim obračunima malih bandi, u kojima mogu lako stradati i posve nevini ljudi, a koje vode maloljetnici, klinci spremni na sve!

Evolucija Znanost Naslijeđeno ili stečeno: je li nam nasilje u genima?

Nasilne scene na splitskim ulicama povezuju dva core businessa tisuća sitnih kriminalaca: droga i kamatarenje, odnosno reket. Tu su rijetki likovi stariji od 30 godina. Sudionici svih obračuna, kazuju policijske statistike, mahom su mladići, nerijeko maloljetnici, ali najčešće oni u dobi od 18 do 25 godina. Svi su oni, još kao djeca, zaključili da sve svoje probleme mogu rješavati samo na jedan način: oružjem, noževima, paljenjem automobila, zatvaranjem u hladnjače, bacanjem u jame.

I to sve bez straha od policije ili pravosuđa.

"Nasilje nam buja pred očima, a mi se pretvaramo da ga ne vidimo... Ti mladi, naravno, nemaju perspektive, bez škole su, bez posla. Oni doista nemaju nikakve financijske stabilnosti, a prirodno je da žele biti neovisni. Tu se budi agresivna ljudska narav, koja traži putove mimo zakona, koja se novca želi dokopati na ilegalan način. Svakako je i pitanje školstva kritična točka. Previše je onih u čije se diplome sumnja, premalo je doista odličnih, a i takvi na kraju ne naplate svoj trud i znanje.

Jasno da to sve budi frustracije i da treba promijeniti cijeli sustav vrijednosti. Kad netko kaže da smo mi društvo koje cijeni obrazovanje i rad, ma to nije točno. Mi nismo društvo koje cijeni rad i obrazovanje nego društvo koje cijeni uhljebe! I ne može netko tko plagira svoje radove biti uzor, oni ne smiju biti uzor. Kad se takva poruka šalje mladima, onda na ulicama imate bande", kazuje za Express poznati splitski psihijatar i stalni sudski vještak, dr. Ivan Urlić.

Hrvatska javnost zgranuta je posljednjim krvoprolićem. U 19-godišnjeg Matka M. iz Kaštel Lukšića ispucano je desetak metaka, tri su ga pogodila u prsa, ruku i nogu, oteli su ga, bacili u bunar na pustom brdu iznad Vrsina... Život mu je, sasvim slučajno, spasio lokalni mještanin koji se kombijem dovezao na brdo prošetati psa. Čuvši vozilo, Matko je iz bunara očajnički počeo dozivati upomoć...

U Kaštel Lukšiću su šokirani, ali ne može se baš reći da su posve iznenađeni sudbinom ovog mladića. Nije ni prvi put da se nešto slično dogodilo u istim Kaštelima. Dvije i pol godine ranije, u lipnju 2014., ta Kaštela je u crno zavilo ubojstvo 20-godišnjeg Marina Matijaša. Marinu je, nedaleko od školskog igrališta u Kaštel Novom, u glavu pucao Jozo Čabraja (23). Matijaš je bitku za život izgubio u bolnici, pokopan je u obiteljskoj grobnici u Vrsinama, a Jozo Čabraja se nakon dva dana bijega predao policiji.

U listopadu 2015. godine na Županijskom sudu u Splitu nepravomoćno je osuđen na 13 godina zatvora, no Vrhovni sud ukinuo je presudu. Čabrajina obrana tvrdila je da on nije vidio Matijaša i da nije ciljao u njega. "Centralno je pitanje bilo je li optuženi vidio osobu u koju puca? Očevidom smo utvrdili da je vidljivost na ulici bila loša, a to su i svjedoci tvrdili. Svijetlila je jedna svjetiljka, pa smo stava da on nije vidio u koga puca.

Vrhovni sud je u rješenju o određivanju istražnog zatvora govorio o sukobu dviju skupina mladića na području Kaštela. Taj je sukob počeo prije ovog događaja, a tko ga je započeo i tko je kriv, nije predmet ovog postupka", kazao je tada sudac Slavko Lozina. U veljači 2016. godine, kad je Vrhovni sud ukinuo presudu, naredili su splitskom sudu da točno utvrdi način na koji je Čabraja pucao, s koje udaljenosti i u kojem pravcu, te gdje su se u tom trenutku nalazili Matijaš i njegovi prijatelji, kao i je li ga Čabraja mogao vidjeti.

Vrhovnom sudu je sporan zaključak da je Matijaševa grupa bježala, jer je on pogođen metkom u čelo. Također, naveli su da slabija vidljivost nema takav značaj s obzirom da je Čabraja znao da se radi o Matijašu i njegovim prijateljima te se nalazio u relativnoj blizini. "Ma to već traje nekoliko godina i svi znaju da se ovdje dila droga i da se te bande stalno sukobljavaju. Zna to i policija, ali zašto ništa ne rade, pitajte njih. Kaštel Lukšić posljednjih je godina raj za dilere i kamatare, a to svi znaju.

Pogledajte park u centru mjesta, ondje noću ne prolaze ni najhrabriji", govorili su mještani još 2014. godine kad je ubijen Matijaš. Slična se priča može čuti i danas. Nerazriješeni dugovi, govore upućeni, motiv su i spomenutog pokušaja ubojstva Marina M. "Svi upiru prstom u obitelj, kažu da je dijete zrcalo obitelji. No to ne mora biti sasvim točno. Djeca se od adolescencije orijentiraju prema vršnjacima.

A jednom, kad kao adolescencenti steknu loše prijatelje, i pomisle da kriminalnim radnjama mogu zarađivati za život, kasnije se to vrlo teško, gotovo nikako ne može ispraviti. Osim obitelji i društva jako su važne sve institucije koje paralelno prate sazrijevanje djece, pa čak od vrtićke dobi. Ono što bi pomoglo, a što imaju sve razvijene zemlje Europske unije, su centri za mentalno zdravlje. Nastojimo ih osnovati na županijskim razinama. Oni se ne bi bavili ovisnicima raznih kategorija nego mentalnim zdravljem građana svih uzrasta", kaže dr. Urlić.

Boje li se mladi koji su zastranili policije i pravosuđa? Strahuju li od zatvorske kazne, od javnog sramoćenja?

"Njima to služi kao izazov, a biti junak u odnosu na izazov je važno. Ako vas policija uhvati, opet je izazov. Ne znam bi li strože kazne mogle nešto promijeniti. Tu zapravo ovisi što uzmete kao cilj. Ako je cilj kaznom rješavati problem, onda treba razviti pravosudni sustav, koji očito nije učinkovit. A ako želimo mladima dati šansu, razvijat ćemo druge institucije, sve službe, školske, zdravstvene, pravne, popravne. I u tom smislu, koliko god to nekome zvučalo čudno, upravo bi centar za mentalno zdravlje bio važan faktor, nešto od velike pomoći", objašnjava dr. Urlić. Jasno, Matko M. i Marin Matijaš bili su dio društva koje je od njihove tinejdžerske dobi povezano s kriminalom.

Ranjeni Matko M. je tek navršio 18 godina kad je orobio trgovinu, a krivnju je na suđenju pokušao svaliti na preminulog Marina Matijaša. U Splitu se i danas raspredaju teorije o ubojstvu koje se zbilo prije nepuna tri mjeseca, kad je život na Zapadnoj obali, ispred zapuštenog Hotela Marjan, izgubio Goran V. (18). Njega je nakon verbalnog i fizičkog obračuna usmrtio njegov vršnjak Karlo G. K. Zario mu je oštricu švicarskog noža točno u srce.

Kasnije se ispostavilo da je ubijeni Goran V. tijekom ljeta prošle godine osuđen za iznudu koju je počinio kao maloljetnik. Sa svojim prijateljem od mladića je tražio 13.000 eura. Goran V. tad je uvjetno osuđen na maloljetnički zatvor, a u dvije godine provjeravanja određena mu je i odgojna mjera pojačane brige i nadzora te psihotretman u savjetovalištu za mlade.
Od noža se pogibalo i u kolovozu 2016. godine. Na splitskom prometnom poligonu 19-godišnjak je uboden u leđa lovačkim nožem.

Nastavak na sljedećoj stranici...