Giles Milton je u svojoj knjizi 'When Hitler Took Cocaine and Lenin Lost His Brain' - o nepoznatim dijelovima povijesti - objavio priču o muškarcu koji je preživio dvije nuklearne eksplozije.
Tsutomu Yamaguchi je putovao javim prijevozom u Hirošimi kad je čuo zujeći zvuk motora zrakoplova na nebu. Nije puno razmišljao o tome, jer je ionako bilo ratno doba, te su zrakoplovi vječno prelijetali iznad. Nije mu bilo ni na kraj pameti da je taj motor pripadao američkom bombarderu Enoli Gay, koji je nekoliko sekundi poslije ispustio nuklearnu bombu od 13 kilotona urana na grad.
Kad se zrakoplov približio meti u 8:15 sati ujutro, 6. kolovoza 1945. godine, Yamaguchi je upravo iskoračio iz tramvaja. Pogledao je u nebo i vidio bombarder kako leti iznad. Također je vidio dva mala padobrana. I zatim, bez ikakvog upozorenja, svijet je stao.
"Pojavio se ogroman bljesak na nebu i jednostavno sam odletio." Mjesto eksplozije bilo je manje od tri kilometra udaljeno od mjesta na kojem je stajao, a detonacija se dogodila 600 metara iznad Hirošime.
Kako je Yamaguchi podigao pogled, vidio je mješavinu vatre i dima u obliku gljive kako se uzdiže visoko iznad zemlje. Od jačine eksplozije su mu popucali bubnjići, a bljesak je uzrokovao privremenu sljepoću.
Eksplozija je bila toliko jaka da je zadobio teške opekline po lijevoj strani tijela. A kad se konačno vratio k svijesti, došuljao se do jednog skloništa i pokušao je shvatiti što se upravo dogodilo. Srećom, susreo je trojicu kolega koji su također preživjeli. Svi su bili mladi inženjeri koji su imali tu nesreću da su na dan eksplozije poslani u Hirošimu.
Proveli su noć zajedno u skloništu od zračnih napada, te su se sljedeće jutro probili kroz more tijela i ruševina do najbliže željezničke postaje koja je radila i krenuli natrag kući - u 320 km udaljen Nagasaki.
Yamaguchiju je bio jako loše, te je otišao na previjanje rana čim je došao doma. No 9. kolovoza, nakon samo dva dana oporavka, osjećao se dovoljno dobro da se vrati na posao.
Drugi udarac
Njegov šef i kolege uznevjereno su slušali opise iz Hirošime, te nisu vjerovali svojim ušima, pitajući ga kako je moguće da jedna bomba uništi čitav grad. U trenutku kad mu je to pitanje postavio šef, točnije u 11:02 sati prije podne, pojavio se jaki bijeli bljesak koji je ispunio čitavu sobu. Yamaguchijeva izrazito osjetljiva koža još jednom je bila izložena vrućini kad je bačen na pod.
"Pomislio sam da me onaj oblak gljive pratio iz Hirošime", izjavio je kasnije.
Američke zračne snage ispustile su drugu nuklearnu bombu - Fat Mana - koja je bila puno veći uređaj od onog u Hirošimi, te je čak 25 kilotona plutonija eksplodiralo u dolini u kojoj je smješten Nagasaki.
Razaranje je ovaj put bilo ograničenije, no intenzivnije od onoga u Hirošimi. Poginulo je oko 74.000 ljudi, te je podjednak broj ljudi teško ranjen.
Yamaguchi, njegova supruga i njihova beba uspjeli su preživjeti i proveli su većinu sljedećeg tjedna u skloništu u blizini ostataka koji su ostali na mjestu njihovog nekadašnjeg doma. Pet dana poslije, čuli su da se car Hirohito predao.
Yamaguchijevo preživljavanje obje eksplozije je čudestan događaj, a naknadno se saznalo da je on bio jedan od 160 osoba koje su preživjele obje bombe.
Eksplozije su na njemu ostavile tragove - psihičke i fizičke. Nije više čuo na lijevo uho, privremeno je ostao bez kose, a njegova kćer će se kasnije prisjetiti da je bio sav u zavojima do njezine 12. godine.
Yamaguchi je postao otvoreni javni protivnik nukleranog oružja, sve do duboke starosti, kad je počeo patiti zbog dugotrajne izloženosti radijaciji.
Njegova supruga je oboljela od karcinoma jetre i bubrega 2008. godine i umrla je ubrzo nakon toga, a Yamaguchi je razvio akutnu leukemiju i umro 2010. godine, s 93 godine, piše Daily Beast.
