Neviđena suša u Afganistanu donijela je dodatnu bijedu već siromašnoj i gotovo uništenoj državi. Obitelji na rubu gladi počele su, kako donosi CNN, prodavati vlastitu djecu samo da prežive.
CNN tvrdi da je razgovarao s nekoliko obitelji u okolici Herata, grada na zapadu Afganistana, koje su priznale da su morale napustiti svoje domove zbog rekordnih suša. Prema tvrdnjama Ujedinjenih naroda, spomenute suše protjerale su više ljudi tijekom 2018. godine nego rat protiv talibana. UN procjenjuje da je gotovo 300.000 ljudi moralo otići u druge dijelove zemlje zbog suše. Četiri godine slabe kiše devastiralo je poljoprivredu u regiji pa je čak i proizvodnja opijuma pala za trećinu, usprkos rekordnoj proizvodnji u 2017. godini.
Ekstremni vremenski uvjeti dodatno podižu strah da će globalne klimatske promjene ubrzati uništavanje ionako fragilne države gdje su desetljeća rata uništila i gospodarstvo i društvo.
U izbjegličkom kampu nedaleko od Herata, snimatelj CNN-a upoznao je Mamareen, ona je izgubila muža u ratu, dom zbog vremenskih neprilika i sada je izgubila kćer zbog jednostavne potrebe da prehrani svoju obitelj. Šestogodišnja Akila je, prema iskrivljenim pravilima po kojima funkcionira život u izbjegličkom kampu, sada vlasništvo druge obitelji. Prodana je za 3.000 dolara Najmuddinu, a on ju je zaručio za svog desetogodišnjeg sina Sher Aghu.
"Pobjegala sam iz sela s troje djece zbog suše. Došla sam ovamo jer sam se nadala nekoj pomoći, ali nisam dobila ništa. Da ne umremo od gladi, dala sam kćer tom čovjeku za 3.000 dolara, ali do sad smo dobili samo 70 dolara. Nismo imali novca, nismo imali hrana, a nismo imali ni da nam netko zaradi taj novac jer je moj muž ubijen", priča ona.
Kad ju je snimatelj upitao zna li Akila što ju čeka, Mamareen odgovara: "Ne zna da sam ju prodala. Kako bi i znala? Pa ona je samo dijete. Nisam imala drugog izbora. Bilo u suzama, bilo s osmijehom, morat će otići. Tko bi prodao dio svog srca, ako stvarno ne mora".
A Akilina sudbina je samo nekoliko metara dalje, u nešto bogatijem šatoru, kod njenog kupca Najmuddina. Kultura ima jedan dio odgovornosti za takvu transakciju, jer u Afganistanu je uobičajeno prodavati kćeri za miraz umjesto tražiti njihovo dopuštenje. Najmuddin tvrdi da je on zapravo pravi dobrotvor.
"Njena obitelj nije imala ništa za jesti. Bili su gladni. Znam da sam i sam siromašan, ali vjerujem da mogu sve platiti, kroz dvije ili tri godine", priča on.
Kad su ga pitali ima li kakve veze što praktički trguje djecom, on kaže da to nema veze: "Čak i stariji muškarac oženi djevojčicu. Takve stvari se događaju".
Ni Najmuddin nije izbjegao zato što je to htio već je i njega pogodila ista suša kao i ostatak zapadnog Afganistana: "Žito je umiralo, nismo mogli uzgajati lubenice, svi usjevi su nam propali zbog suše. Stoka nam je umirala, ovce, krave i koze su umirale od gladi jer ih nismo imali čime prehraniti."
Možda i najtragičnije je to što Akila nije toliko poseban slučaj. Jedan muškarac ispričao je kako je prodao svoju četverogodišnju kćer: "Nisam imao drugog izbora. Došao mi je jedan čovjek i ponudio jednostavan izbor. Ili ću platiti dug ili ću mu dati kćer. Odabrao sam ovo drugo".
