Proteklog desetljeća SAD je postala vodeća država kada je riječ o zločinima počinjenim vatrenim oružjem. Čini se da svakih par mjeseci netko odluči svoj bijes i mržnju istresti na civilima u javnom prostoru.
No, kada je to počelo? Ubijanje je staro koliko i ljudi, a otkada je vatrenog oružja zna se za što mnogi to oružje koriste, ali kada su krenula tzv. "masovna ubojstva" ili "masovne pucnjave", posebice u SAD-u.
Iako je to teško dokumentirati mnogi tvrde kako je sve krenula s muškarcem imena Howard Unruh. On je 6. rujna 1949. prošetao svojim rodnim gradom Camdenom i u 12 minuta "šetnje" ubio 12-ero ljudi. Danas se to naziva "šetnjom smrti" i broji se kao prvi zločin tog tipa u SAD-u.
Howard Unruh rođen je u Camdenu 1921. godine. Gledano unatrag, oduvijek je pokazivao znakove problema, sve do najranijeg djetinjstva, tijekom kojeg se jako sporo razvijao - dugo nije znao koristiti WC, te nije hodao niti progovorio do 16. mjeseca života, niti je pokazivao interes za time.
Njegovi su se roditelji rastali kada je bio dijete, te je njega i njegovog mlađeg brata odgojila majka Freda. Njegovi školski podaci pokazuju kako je bio sramežljiv, ali i da je bio motiviran raditi u nekoj državnoj službi.
Nakon srednje škole, Unruh je otišao u vojsku te se borio u Drugom svjetskom ratu u Europi. Već su se tu pokazala neka ponašanja koja nisu "normalna".
Dok su njegovi nadređeni rekli kako je Unruh bio kompetentni vojnik i dobar strijelac, ali Unruh je, izgleda, vodio dnevnik u kojem bi taksativno nabrajao svakog vojnika kojeg bi ubio. Zabilježio bi vrijeme, mjesto, uvjete i stanje tijela, sve do najbizarnijeg detalja.
Njegov se brat kasnije prisjetio kako Howard nakon rata više nije bio ista osoba. Vrativši se 1945. Unruh je proveo četiri godine živeći s majkom u Camdenu, što je dodatno utjecalo na njegovo psihičko stanje - polako se počeo pretvarati u psihotika.
Četiri godine između vojske i pokolja Unruh je vrijeme provodio nabrajajući u bilježnici sve one koji su mu na neki način, po njegovom mišljenju, naškodili i naštetili, ili ga uvrijedili. Uživao je smišljajući načine kako da natjera krivce da plate.
Ponajviše su ga smetali susjedi Maurice i Rose Cohen koji su bili vlasnici apoteke u kući do, a njihovi su se vrtovi dodirivali. Rose je, navodno, urlala na Unruha radi glasnoće glazbe, a Maurice ga je nazivao "queer" osobom (Unruh je bio homoseksualne orijentacije).
Howard Unruh znao je da će se, prije ili kasnije, osvetiti. Petog rujna 1949. bio je posebno bijesan jer je netko napravio rupu na ogradi između dvije kuće. Ujutro se probudio i posvađao s majkom koja ja radila doručak, i svađu prekinula tako što je otišla susjedima.
Unruh je to shvatio kao idealnu priliku za osvetu. Deset minuta nakon majke izašao je iz kuće naoružan s njemačkim Lugerom P08, devet milimetarskim pištoljem kojeg je kupio u Philadelphiji za manje od 40 dolara.
Prvi na listi za odstrjel bio je lokalni postolar John Pilarchik. Nakon toga je prošao kraj brijača Clarka Hoovera, koji je šišao šestogodišnjeg Orrisa Smitha. Dječak je sjedio na starom konju sa karusela, a nedaleko je bila i njegova majka. Unruh je prvo ubio dječaka, onda Hoovera. Ignorirao je majku.
Na ulici Unruh je pucao u dječaka koji je uspio izbjeći metak. Onda se okrenuo prema kafiću u kojeg nije ušao ali je opalio nekoliko metaka. Začudo nitko nije ozlijeđen. Svjedoci se Unruha prisjećaju kako je dekoncentrirano polako hodao ulicom sa stoičkim izrazom lica.
Nakon toga, otišao je po svoje najvažnije "ciljeve", bračni par Cohen. Po putu je ubio pješaka koji ga je okrznuo ramenom. Coheni su ga vidjeli ali nisu bili dovoljno brzi. Rose, koja se sakrivala u ormaru, upucana je nekoliko puta. Cohenova je majka Minnie ubijena dok je zvala policiju, a Unruh je Mauricea slijedio na krov gdje ga je upucao, a tijelo je palo na pločnik.
Ubio je i vozača koji je usporio jer je vidio Cohenovo tijelo. Ubio je i jednog od dvoje putnika u automobilu.
Došao je i do krojača, koji nije bio kod kuće, ali mu je zato ubio ženu. Onda je pucao u sjenu, da bi se ispostavilo da je ubio dvogodišnje dijete koje se igralo s igračkom. To je, kaže, jedino ubojstvo radi kojeg žali.
"Šetnja smrti" trajala je samo 12 minuta. Unruh je ubio 12 ljudi i ozlijedio četvero. Jedan od ozlijeđenih je ubrzo umro, tako da se broj žrtava popeo na 13.
Unruh je nakon ubojstva djeteta odjurio kući znajući da će ga policija uskoro ganjati. Tamo se zabarikadirao.
Policija je zaista došla i bili su odlučni u tome da ga privedu živog. Tada još nije bilo postavljenih protokola u slučaju ovakvih incidenata.
Dok su se policajci dogovarali, lokalni je novinski urednik Philip Buxton, koji je odlučio da je najpametnije da Unruha - nazove na kućni telefon.
Razgovor je izgledao ovako, piše All That Is Interesting:
"Jesam li dobio Howarda"
"Da... Koje je prezime osobe koju tražite?"
"Unruh."
(Pauza). "Koje prezime tražite?"
"Unruh. Ja sam prijatelj, i želim znati što vam čine."
"Oni meni ništa, ali ja njima nešto sigurno."
"Koliko si ih ubio?"
"Ne znam još, jer nisam ih izbrojao...(pauza), ali čini se kao fini broj."
"Zašto ubijaš ljude?"
"Ne znam, ne mogu na to još odgovoriti, previše sam zauzet."
(Čuje se pucnjava)
"Moramo pričati kasnije, neki me prijatelji dolaze srediti..."
Policija je kroz prozor ubacila suzavac, a Unruh se ubrzo predao. Kada je izašao, bacili su ga na pod i stavili su mu lisice. Jedan ga je pitao "je li normalan?".
"Jesi ti psihopat", pitao ga je?
"Nisam psihopat", odgovorio je Unruh.
Tijekom intervjua nakon uhićenja policajci su primijetili kako je Unruh upucan u nogu. Prvo je odveden u bolnicu, a onda na psihijatriju u psihijatrijsku bolnicu Trenton.
Deseci su psihijatara pokušali doći do dijagnoze, do "onoga nečega" što ga je natjeralo da ubije, ali nisu bili pretjerano uspješni. Jedino što su postigli jest da je Unruh u jednom trenu priznao da zna da je ono što je učinio loše i krivo.
"Ubojstvo je grijeh. I trebao bih dobiti električnu stolicu", rekao je Unruh.
No, Unruh nikada nije odgovarao. Godine 2009. umro je u istoj bolnici a posljednje su mu riječi, navodno, bile "pobio bih tisuću da sam imao dovoljno metaka."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
nije zaslužio članak ,zločinac