Guardian je razotkrio uvjete rada u tvornici Ivanke Trump u kojoj se proizvodi odjeća s njenom etiketom. Radnici govore da su plaćeni tako malo da si ne mogu priuštiti živjeti s djecom, redovni su progoni pokušaja sindikalnog organiziranja, žene dobivaju bonus ukoliko ne uzmu nijedan dan slobodno tijekom menstruacije.
Riječ je o tvornici u Subangu u Indoneziji gdje radnici opisuju jedan od najnižih minimuma plaće u Aziji, a navode i da se postavljaju nemoguće visoki ciljevi proizvodnje i tek povremeno plaćene prekovremene. Pritužbe radnika usplijedile su samo nekoliko tjedana nakon što su radni aktivisti istražili moguća zlostavljanja u tvornici u Kini za proizvodnju cipela. Odjednom, aktivisti su naprosto nestali u policiji.
Aktivisti su tvrdili da u tvornici u Kini radnici primaju također vrlo niske plaće, ispod kineskog zakonskog minimuma, da poslovođe verbalno zlostavljaju radnike, da se krše i prava žena. Slični prigovori su i u indonezijskoj tvornici, s tim što su plaće tamo puno niže.
Umjesto toga, jedino što imaju nakon godinama rada za PT Buma dvije su sobe u prašnjavom pansionu koje unajmljuju za 30 dolara mjesečno, ukrašene desecima fotografija njihove djece jer par ne može zamisliti da bi mogli dovoljno zaraditi da ih dovedu sebi i s njima žive. Djeca umjesto toga žive kod bake, nekoliko sati dalje motociklom, roditelje viđaju samo jedan vikend mjesečno, kad si oni mogu priuštiti gorivo za motocikl.
Alia je mjesečno plaćena 2,3 milijuna rupija, odnosno 173 dolara, što jest lokalni minimalac, ali je i jedan od najnižih minimalaca u Indoneziji, ujedno i 40 puta niži od minimalca u kineskim tvornicama, još jednom izvoru radne snage za brand Ivanke Trump. PT Buma, korejska tvrtka za proizvodnju odjeće, u Indoneziju je došla 1999. i jedan je od dobavljača G-III Apparel Group, proizvođač za niz prominentne modne brandove, uključujući i onaj kćeri predsjednika SAD-a Trumpa.
Mnogi radnici tamo niti ne znaju tko je Ivanka Trump. Alia je primijetila njene etikete po odjeći prije jedne godine. Ahmad, koji također radi u tvornici odjeće kaže: "Mi ne volimo politiku Donalda Trumpa." Pratio je vijesti o zabrani ulaska muslimanima u SAD na televiziji. "Samo, mi nismo u situaciji da biramo posao u skladu s našim principima", kazao je. Kad je Alia čula o čemu je nova knjiga Ivanke Trump, a riječ je o ženama na radnim mjestima, prasnula je u smijeh.
Što se Alie tiče, njen san o ravnoteži posla i života bio bi kad bi mogla vidjeti svoju djecu češće od jednom mjesečno. Trenutno je u Bumi 2759 radnika, od kojih je sindikalno organizirano njih 200, u dva sindikata. Za većinu ne-sindikalnih radnika u Bumi, njihov posao je mučenje koje izdržavaju. Tri četvrtine su žene, mnoge su majke i nekoe od njih, poput Alie, skoro cijelu svoju zaradu šalju djeci s kojom si ne mogu priuštiti živjeti skupa.
Sita 23 je jedna od takvih radnica. Morala je napustiti fakultet kad su joj se roditelji razboljeli, te je u Bumi počela raditi prošle godine. Guardianu je rekla da će joj ugovor o radu uskoro isteći, nakon sedam mjeseci rada. "To je jedan od tvrtkinih načina da se nose s ekstra troškovima", kaže ona. Kao radnik na određeno vrijeme, ona neće dobiti nikakvu odštetu. "Ja to ne mogu više podnijeti. Radim svaki dan prekovremeno za samo 2,3 milijuna rupija. Planiram odseliti iz Subanga gdje je minimalna plaća preniska. Ali ne znam gdje bih otišla."
Za neke je ipak prilika da rade i da budu plaćeni, pa makar i sitnišem, razlog za zadovoljstvo. Eka je samohrana majka dvoje djece u 30-im godinama života: "Još uvijek volim svoj posao, nije tako težak." A Yuma, mlada, neudata žena, kazala je: "Drago mi je da radim u Bumi, jer su moji roditelji poljoprivrednici, a to je tako naporan posao. Ovdje barem imamo ventilaciju." Radnici ovdje nisu najgrublje zlostavljani, ali su apsolutno s drugog planeta u odnosu na knjigu Ivanke Trump i njene "žene koje rade".
Što se njenih radnica tiče, one ne mogu zamisliti način života u kojem netko odijeva i nosi odjeću koju one šiju. Ivanka Trump od siječnja više ne vodi svoj brand, ali šroizvodi još uvijek nose njeno ime na etiketama. Žene koje su u tvornici stalno zaposlene, neke pogodnosti ipak imaju. Tri mjeseca plaćenog porodiljnog, obično razdvojenog između šest tjedana uoči termina za porod i šest tjedana poslije, obavezno indonezijsko zdravstveno osiguranje i dodatak od 10,50 dolara ukoliko ne uzimaju slobodne dane za menstracijski ciklus.
Andriko Otang iz Sindikalnog centra objašnjava međutim: "Korištenje nerealnih ciljeva proizvodnje služi im kako bi pravdali neplaćanje prekovremenih sati."Norma je službeno postavljena na jedan komad odjeće svakih pola sata između 7 ujutro i 16 sati. To je između 58 i 92 komada odjeće, dok se doista proizvodi između 27 i 40 komada. "Menadžment je lukav, oni registriraju naše identifikacijske kartice u 16 sati tako da ne možete ništa dokazati", kazao je Widan, 25-godišnji radnik.
Sedmero radnika reklo je da ih se vrijeđalo urlanjem izraza kao: "životinja", "idiot", "majmun". Otang kaže da je riječ o uobičajenim stvarima. Osim toga, Buma ima običaj i otpuštanja radnika uoči Ramazana i zapošljavanja mjesec poslije, kako bi tvrtka izbjegla plaćanje bonusa za rad na vjerske praznike. U svibnju 2017. uoči Ramazana otpušteno je 290 ljudi, navodi Toto Sunarti iz sindikata SPSI. Indonezija ima najveće razlike između najviših i najnižih plaća u tekstilnoj industriji za radnike bez kvalifikacije.
Nijedan od nesindikalnih radnika koji je govorio za Guardian ne želi ući u sindikat u strahu da ne dobije otkaz, kao i zbog općeg dojma da se ciljevi ne dostižu. Sita, primjerice, svaki dan kaže da "dobrovoljno" radi prekovremeno jer nikad ne ispunjavaju normu. "Ne iznenađuje me da u tvornicama poput te imate radnike kojima nije jasno koja su im prava i što zakon kaže u vezi njihovih plaća", kaže Jom Keady, američki radnički aktivist koji je puno radio u Indoneziji.
Ali, s tim plaćama koje ljude drže u siromaštvu, to što je nešto i zakonito, ne znači da je i moralno. A sve je do nje. Njeno je ime na toj odjeći, bez nje ne bi bilo brenda", kazao je o Ivanki Trump. Carry Somers, osnivačica neprofitne Modne revolucije, kazala je: "Ivanka Trump tvrdi da je ona konačni cilj žena koje rade, ali to se očito ne odnosi in a žene koje rade po njenim tvornicmaa diljem svijeta."
U ožujku je predsjednik Trump prozvao Indoneziju zbog toga što je ta zemlja imala suficit u robnoj razmjeni od 13 milijardi dolara, te je najavio da će kažnjavati prevarantske strane uvoznike. Bogatstvo brenda Ivanke Trump prošle je godine divljao. U kampanji njenog oca, do siječnja 2017., prodaja je porasla za 18 milijuna dolara. Posljednjih mjeseci nekoliko prodajnih mjesta je njenoj odjeći samo promijenilo etiketu, iz Ivanka Trump u Adrienne Vitadini.
Hepi Abdulmanaf, službenik u lokalnom ministarstvu rada, oduševljen je vezom s Trumpovima: "To je dokaz da su indonezijski proizvodi dovoljno dobri za svijet. Kvalitetna odjeća će nadamo se postati nešto po čemu će Indonezija biti poznata." U međuvremenu je riječ "minus" uobičajeni izraz u razgovorima radnika u Bumi. "Ne možemo zamisliti da se ikada oslobodimo dugova", kaže Alia.
Jedva pokrivaju cijene školskih knjiga, posjete djeci jednom mjesečno. Mladi radnik u skladištu, Fadli, zaposlen je na pakiranju odjeće u pošiljke za SAD: "Naravno da sam ponosan što radim odjeću poznatog brenda. Ali, vidio sam etikete s cijenama i ne mogu se ne čuditi zar nas ne bi mogli plaćati malo više od ovoga?"
