Radman je otišao i ostavio HRT koji pliva u novcu

Brojke su ključne. A one govore ovako: financijski rezultati Hrvatske televizije najbolji su u zadnjih 15 godina. Tako piše Jutarnji list. Samo u zadnje dvije godine Goran Radman uštedio je 203,1 milijuna kuna. Broj zaposlenih smanjio je sa 3366 na 2849. Stotinjak ljudi otišlo je zbog lažnih diploma.

Iako se činilo da radi u leru, Radman - kojega u ovom trenutku, zbog njegova  narcisoidnog, čudnog karaktera ne brani nitko osim vlastite obitelji - pokazao je kako tiha voda brege dere. 

Na HRT ga je doveo Ivo Josipović, vitalno zainteresiran za čuvanje imagea, pa mu je Zoran Milanović prepustio tu poziciju, trampeći je za mjesto šefa obavještajne službe Lozančića. Iako su obojica dobila što su željela, s istim ciljem - sačuvati vlast - obadva, obadva su pala. 

Milanović je unatoč Lozančićeve naklonosti dobio cipelu iz Banskih dvora, dok je Josipović deložiran, nešto prije Titove biste, s Pantovčaka. Na HRT-u je bio tretiran kao boginja Kali, nitko ga nije dirao. Svi su ga hvalili, i imao je sjajan rejting. No, badava...

To pokazuje da ni Udba, ni Aghitprop, ne mogu zaustaviti ono što su boljševici zvali "kotačem povijesti" - kad kola vlasti krenu nizbrdo, nikakve bremze ne pomažu...

Dusko Jaramaz (PIXSELL)

Goran Radman, antijunak ove priče,  jedan je od rijetkih u dugom nizu prisavskih sultana, koji je nešto doista radio - Vrdoljak, Parać, Mudrinić i Sutlić uglavnom su proizvodili ideološku maglu i trošili novac od pristojbi, dok je Mirko Galić reformirao televiziju za račun više naručitelja, ostavši u zlatnoj uspomeni vodećim novinarima, kojima je podario basnoslovne menadžerske ugovore, među kojima su neki bili veći i od 30 tisuća kuna. 

Radman je, međutim, prvi počeo smanjivati deficit i broj zaposlenih, puno veći od onoga kojega imaju televizije u usporedivim zemljama. 

Glavni svoj cilj, proizvodnju velikih serija po uzoru na Velo i Malo misto, Gruntovčane, Kuda idu divlje svinje ili Prosjake i sinove, ipak nije ostvario. No, publika mu se nije razbježala. Gledanost mu je, dapače, porasla.

Udio gledatelja HRT-a u ukupnom gledateljstvu televizijskog programa u 2015. povećan za 9,6 posto u odnosu na 2013. Dobit u 2015. godini je oko 70 milijuna kuna - to znači da je Prisavlje jedno od rijetkih mjesta u ovoj zemlji koje pliva u novcu, nema problema s likvidnošću, i može financirati raznorazne ideje...

To je, možda i više od ideoloških razloga, motiv nevjerovatnog blickriga vladajućih na Prisavlje. 

Sa 70 milijuna kuna vješte ruke mogu učiniti čuda - dati posla stranačkim propagandistima i simpatizerima; popuniti prazne navoze galaksiji besposlenih producenata, početi odašiljati pozitivnu sliku vlade i stranke, u kojoj nema disonance. 

Vlast u Katedrali duha preuzeo je, kao vedejac, Siniša Kovačić, odani tuđmanist starog kova, mlađahna kopija Obrada Kosovca lišena cinizma: on je najbolji radnik u gomili luftbremzera novog, HDZ-ovog novinarskog društva na HTV-u, koji bi uglavnom, s nekoliko vrijednih koliko i rijetkih izuzetaka - htjeli isto, kruha bez motike. 

Sa 70 milijuna kuna i kadrovskom shemom koja vapi za nešto svježe krvi, prema ukusu Tome Karamarka, to će im i poći za rukom.

Problem je, međutim, to što su svi kvalitetni novinari iz hadezeovske galaksije na Prisavlju već angažirani, uglavnom kao urednici. Neki nisu na ekranu, ali vode kolo iza ekrana. 

Na raspolaganju je uglavnom makulatura, ljudi koji se sigurno ne žele ubiti od posla i neće se vrući vode napiti. MislavTogonal, Jozo Ćurić, Mario Raguž, Zoltan Kabok, Tončica Čeljuska, imaju posla, iako, dakako, mogu biti lansirani na više upravne ili uredničke pozicije.

U odnosu na  neka imena koja su kolala medijima - Josip Jurčević, Ivo Banac, Velimir Bujanec - Siniša Kovačić je prihvatljivije rješenje, jer je čovjek iz sustava. 

Upitno je ipak koliko će zastupati inetrese kuće, a koliko Središnjice. U HDZ-u, .čini se, nisu svjesni da su se vremena promijenila, i da ovo nije1991. godina. 

Svaki desant na slobodu  Informativnog programa, koji je zadnje četiri godine bio nemilosrdan prema vladi, neće koristiti vladajućoj koaliciji - to pokazuje iskustvo Milanovića i Josipovića - već će ojačati orbitu komercijalnih televizija - Nove, RTL-a, Al Jazeere, N1 i drugih televizija. 

Jedina stvar oko koje se vladajući neumitno mogu okoristiti jest onih 70 milijuna kuna.

A Goran Radman mogao bi u perpsektivi imati posla s institucijama koje rade svoj posao. Na zakonitost njegova rada Nadzorni je odbor sakupio mnoštvo, čini se vrlo dokumentiranih, primjedaba. Gledajući bilancu koju ostavlja iza sebe, može braniti većinu svojih  racionalizacija - no može li sve ostalo?