Trauma priziva mračnjaštvo, koprcanje u mračnoj vodi sjećanja, snova iz kojih se budimo uzdrmani, oznojeni
Trauma bi se smisleno, sveobuhvatno mogla definirati kao svako iskakanje iz paradigme uobičajenog (predvidljivoga) u nepredviđeno i neočekivano, kao „izvansebni“ rušilački pohod koji u jednome zamahu sa zemljom sravni sve što smo ranije strukturno posložili u kategoriju normalnog. Ukratko i banalno: trauma je sve što nas je moglo ubiti, no što smo nekim čudom preživjeli.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
