Alexanderu Bonichu (52) jako se crno piše. Kazneni sud u Queensu proglasio je ovog istraživača povjesničara i prevoditelja porijeklom iz Rijeke krivim za to da je 2015. iz koristoljublja ubio kolegu i također Riječanina Williama Klingera (42).
Čak i javnost New Yorka, grada koji nije nenaviknut na ubojstva, dotle je zgrožena da su svi veći njujorški mediji pratili suđenje kao priču o tome kako je jedan njihov sugrađanin podlo namamio u "grad koji nikada ne spava" kako bi ga prevario za 65.000 eura, a kada mu nije uspjelo iz njega iskamčiti novac, upucao ga je 28. siječnja 2015. usred dana u Parku Astoria. Klinger je bio izrazito aktivan povjesničar, usto i mlad, energičan.
Poslije odrastanja u Rijeci studirao je u Klagenfurtu, Trstu, Budimpešti, doktorirao je u Firenci. Obrađivao je nacionalizme, iredentizam, istraživao OZNA-u, 2013. s Denisom Kuljišem objavio je knjigu "Tito – neispričane priče". A onda je u Italiji Klinger slučajno upoznao Bonicha. Sve je izgledalo kao da se poklopile da bolje ne može. Bonich je rekao da mu je pronašao posao na njujorškom koledžu Hunter, na kojem je i on sam predavao slavistiku.
Bio je to logičan nastavak životnog puta za jednog takvog mladog stručnjaka. I onda mu je ponudio nevjerojatnu cijenu za stan u New Yorku; onih 65.000 eura za stan na trećem katu zgrade u 42. ulici u četvrti Astoria. Naknadno se na sudu ispostavilo da je Klinger od nekretnina posjedovao kuću u Italiji u kojoj je stanovao sa suprugom i dvoje djece, te stan u Rijeci u Ulici Zdenka Petranovića, što ga je naslijedio od bake i što ga je sada – prodao, očito kako bi tim novcem platio ponuđeni Bonichev stan u New Yorku.
Onoga dana kad je odjel njujorške policije za ubojstva upao Alexanderu Bonichu u stan kako bi ga uhitio kao osumnjičenog za ubojstvo, ubojica je rekao da Klinger doista jest bio kod njega u posjetu tri dana prije ubojstva. Rekao je i to da onog dana malo iza podne doista jesu šetali kroz park, da on jest u njega pucao, ali da je to bilo u samoobrani jer ga je Klinger, tvrdio je, nakon nekoliko dana rastućeg sukoba oko posla i obećanja, napao.
Rekao je još da je nakon ubojstva pištolj i odjeću bacio u East River, te ih nikada nisu pronašli. Policija, pa tako i članovi porote na sudu, kamoli sudac, nisu mu povjerovali već zato što su rane na Klingerovom tijelu bile na leđima. A onda je ispalo da je ubojstvo u parku – snimila nadzorna kamera, na što Bonich nije računao. Dvojica ljudi s bližim ili daljim riječkim porijeklom šetali su kroz park oko 12.15 i razgovarali, vidjelo se na snimci.
U jednom trenutku postalo je jasno da se spore. Klinger je stao odlaziti od Bonicha, da bi mu ovaj stao dovikivati da stane. Klinger ga nije poslušao i Bonich je izvadio pištolj, ispostavit će se da je čak riječ o antiknom pištolju, kako su navodili njujorški mediji. Pucao mu je s leđa u glavu. Klinger se srušio potpuno nepomičan prsimice na tlo. Bonich mu je prišao i, stojeći iznad njega, ispalio u njega još jedan hitac, ovaj put u vrat. Bonich nije imao šanse preživjeti.
Prolaznici su ga pronašli u parku u 14.15, pozvali Hitnu koja je Klingera odmah prevezla u bolnicu, ali samo da bi mu tamo utvrdili da je mrtav. Na suđenju se ispostavilo da je Klinger Bonichu uoči dolaska u New York već bio poslao i predujam za stan, no koliko god je od samog početka bilo jasno da je ubojica Bonich, motiv je još dugo bio nejasan.
Vremenom su se stale spominjati mnoge teorije, prema jednoj od njih ubojstvo je bilo posljedica nekakvih Klingerovih istraživanja Josipa Broza Tita, da bi vremenom sve sjelo na mjestu, unatoč Bonichevom upornom mijenjanju i prilagođavanju obrane. Na sudu Bonich nije imao nikakvu šansu. Tužiteljstvo je dokazalo da je Bonich namamio Klingera u New York pričama o osiguranom poslu i stanu po nemoguće povoljnoj cijeni i za neusporedivo jeftiniji grad od New Yorka. Međutim...
"Sve to bila je laž", kazao je na suđenju okružni tužitelj Richard Brown. "Klingera nije čekao baš nikakav posao, a stan koji je on htio kupiti, u njemu je stanovala majka optuženoga." Bonich je sada u takvoj pravosudnoj poziciji da mu je krivnja dokazana i čeka da mu sud odredi kaznu.
Tužiteljstvo je tražilo 25 godina, što će najvjerojatnije uspjeti i dobiti, jer je riječ o ubojstvu s predumišljajem, dapače, s posebno detaljnim planiranjem, usto iz niskih pobuda i lako je zamisliti da bi Bonich ostatak života mogao provesti iza rešetaka. Ili barem toliko da tek svoje posljednje dane na Zemlji stigne provesti na svježem zraku na slobodi.
