Američke su obavještajne snage o Hitleru zapisale: "Njegova tjelesna visina je bila nešto niža od prosjeka, visoki zalisci isticali su se na njegovom čelu te je počeo sve više gubiti kosu, usne su mu bile tanke, a dlanovi lijepo oblikovani. Ljudi oko njega svjedoče kako mu je stisak ruke bio slab i pomalo mlitav, a dlanovi znojni".
Kod upoznavanja s ljudima se činio sramežljiv, ćudljiv i nekoordiniran s pokretima - od čega ništa nije odavalo tjelesni ideal koji je sam Adolf Hitler propagirao.
Naime, iako je tvrdio kako su Nijemci superiorna arijevska rasa visokih, bijelih ljudi s plavom kosom i plavim očima, od svega navedenog čini se kako je sam imao tek jedan "adut".
Oni koji su se susreli s njim su, po svom sjećanju, nakon rata ispričali kako je imao kristalno čiste, upečatljive i izrazito plave oči, koje gotovo da su imale hipnotičke moći.
To je nedavno otkrila i rijetka povijesna fotografija u boji:
Hitlerove oči su povijesno važne, tvrde povjesničari, ako zbog ničeg drugog, onda zbog osobina koje su mu ljudi pripisivali na temelju njih. Najčešći epiteti su bili - prodorne, hipnotičke, dominantne, velike i pomalo izbuljene, u svakom slučaju oči koje su odlikovale dramatičan pogled.
Njegova je praksa bila da, pri upoznavanju, zuri u nekog širom otvorenih očiju, za što psiholozi misle da je bila određena taktika ostavljanja dojma budući da nije imao drugih impresivnih tjelesnih karakteristika.
Goebbels je opisao njihov prvi susret u svom dnevniku:
"Rukovali smo se lagano, poput starih prijatelja. A te velike plave oči. Poput zvijezda, točno sam imao osjećaj kao da sam na nebu dok ih gledam. Taj čovjek ima sve predispozicije za postati kralj".
Leon Degrelle zapisao je u svom članku "Enigma Hitlera":
"Hitler je imao duboke plave oči koje su mnogi nazvali i vještičjim, iako ih ja nisam tako vidio. Prije bio rekao da su bile hladne i ledeno plave, a njegov zureći pogled jasno je podsjećao na onaj luđaka".
