Nikolaju (29) čak nije ni previše jasno zašto se diže toliko buke oko sukoba navijača u Francuskoj na Europskom nogometnom prvenstvu. Što se njega tiče, ovaj mladi Rus je kao dragovoljac na strani separatista u građanskom ratu u Ukrajini vidio i puno gore.
Jedan Englez preminuo je od ozljeda iz brutalnih navijačkih sukoba uoči utakmice reprezentacija Rusije i Engleske. Britanski Independent je stoga odlučio istražiti što se doista događa i tko izaziva tako krvave sukobe. Independentova novinarka na ulicama Marseillesa naišla je na Nikolaja, kojega je prije dvije godine upoznala u gradovima Slovjansk i Kramatorsk na istoku Ukrajine, gdje je, kako je rekao, bio isključivo kako bi pomagao ranjenima, a ne zato da se bori. U Francusku je došao, rekao joj je sad, samo zbog nogometa, nipošto zbog tučnjava.
Fracnuske vlasti do sada su deportirale iz zemlje 29 ruskih državljana povodom sukoba u Marseillesu. UEFA je usto kaznila Rusku nogometnu uniju sa 150.000 eura kazne i zaprijetila izbacivanjem s natjecanja, ako bi se sukobi ponovili.
"Oni pokušavaju izbaciti 50 ljudi, ne samo 29 kao što tvrde, a među njima se nalaze i žene. Ti ljudi su putovali sa službenim osobama. Ako su njih označili kao nasilne izgrednike, onda mislim da nisu uhvatili prave ljude", kazao je Nikolaj.
"Francuzi su već spriječili šestero Rusa da uđu u Francusku na letu iz Rusije za Marseilles, jer su ih identificirli kao nekakve navijačke vođe. To je bilo prošlog petka, dan prije utakmice s Engleskom. A engleski navijači su se već tada tukli i za to okrivljavali francuske navijače. Zašto je onda sva krivnja pala samo na Ruse? Sada kažu da se tuku u Lilleu, a u Lilleu igra Rusija, ne Engleska. Tamo smo se mi zaputili, pa ako se tamo pojave i Englezi, tko je onda odgovoran za provokaciju? Ljudi bi trebali biti oprezni s provokacijama, neki ljudi se jako naljute kad ih se isprovocira", upozorio je Nikolaj.
"Ja ne poričem da postoje ruski navijači koji vole tučnjavu i među kojima su neki doista izrazito agresivni. Takve stvari se ne bi smjele događati. Ali, isto je i s engleskim navijačima i ostalim nacijama. Bio sam u Varšavi na prošlom Euru, kad su nas napali poljski navijači. Bio je to dobro organiziran napad, s puno ozlijeđenih, ali o tome u javnosti nije bilo puno spomena."
Novinarka je u članku potom objasnila da je Nikolaja upoznala dok je još nosio maskirnu uniformu. Srednje visine, fizički snažan, ali ne i nabildan steroidima kao što izgledaju neki od ruskih navijača u Francuskoj, tada je bio sretan što joj može pričati o roditeljskom domu u južnim predgrađima Moskve, o svojoj dubokoj pravoslavnoj vjeri, o svom vojnom roku u ruskoj mornarici, te o suosjećanju s Narodnom milicijom Donbasa. U Francuskoj, sad u kratkoj majici i kratkim hlačama, o tome nije htio razgovarati, opravdavajući to "željom britanskih medija da sve ruske navijače predstave u negativnom svjetlu".
Nikolaj je isticao da nije pripadnik nikakve navijačke bande, ali je rekao da mu je navijački huliganizam u Rusiji poznat, te da zna kakva motivacija stoji iza nasilnih ruskih navijača. "Možda to na Zapadu nije poznato, ali ruske vlasti po navijačkim bandama udaraju baš snažno. Zato po gradovima i stadionima i nema puno tučnjava. Doveli su ih dotle da si tučnjave moraju organizirati, po šumama. Za te borbe oni treniraju, boksaju, uče borilačke vještine, zato se i kreću u vojnim formacijama i brzo hvataju zaklone", objasnio je.
"U Marseillesu su se naprosto našli u istoj ulici oni i Englezi, tako je počeo sukob. Možda bi Francuzi trebali proučiti kako se nasilni navijači ponašaju. Također, mediji su pogriješili u jednoj temeljnoj stvari. Oni sve nazivaju 'ultrasima', a sve što ultrasi rade jest malo tučnjave i jako puno vikanja."
Independentova novinarka je na to primijetila da ruske vlasti kod kuće možda i suzbijaju navijački huliganizam, ali da službene izjave variraju od obrane nasilja do glorificiranja ruskog mačizma. Vladimir Markin, glasnogovornik ruske inačice FBI-ja, izjavio je na dan pokolja u gay baru na Floridi da je krivnja za sukobe u Marseillesu na francuskoj policiji: "Pravim muškarcima oni se čude, jer su muškarce navikli viđati samo na gay paradama."
Ruski izgrednici, navodi ona, u pravilu su bili navijači Lokomotiva iz Moskve, Spartaka iz Moskve, CSKA iz Moskve i Zenita, a oni nakon ovakvih izjava nisu mogli očekivati da bi ih po povratku u Rusiju mogla čekati bilo kakva kazna. Novinarka je pronašla i opise ruskih navijača onoga što se dogodilo u Marseillesu. "Bili smo osmorica i vozili smo se u dva automobila kod Stare luke, uživajući u dobroj atmosferi uličnog nasilja." Došlo je do koškanja s engleskim navijačima, "a kad su vidjeli da nas je samo nekoliko, ohrabrili su se i masovno nasrnuli na nas. Tipično u engleskom stilu, ali to je njihovo pravo, naš mali broj, naš je vlastiti problem."
Na jednom ruskom navijačkom forumu naišla je na živopisne opise tučnjava po Marseillesu, kao i ljutnju zbog svaljivanja krivnje. "Britanski mediji nazivaju nas životinjama i tvrde da su njihovi navijači, žene i djeca, bježali pred nama. Ali mi jako dobro znamo da su Britanci jako daleko od toga da bi bili djeca."
Što se Nikolaja tiče, sve je to jako nalik onome što je zapamtio iz Ukrajine. "Oni koji se najviše razmeću, nisu niti najopasniji, niti su vođe. Najopasniji i stvarni vođe su oni koji ne govore puno i koji nastoje svoje lice držati skrivenim."
Pomalo poput Nikolaja, primijetila je novinarka da će nekome pasti na pamet, ali on je tu samo zbog nogometa.
